SIMPOZIJ – DOSEZI MODERNOSTI

 

 

 

 

Nacionalni muzej moderne umjetnosti i Matica Hrvatska organizirali su Simpozij Dosezi modernosti u sklopu izložbe Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija autora Neve Lukić i Vanje Babića

 

SIMPOZIJ DOSEZI MODERNOSTI

Utorak, 6.7.2021. – 11.00 sati

Velika dvorana Matice Hrvatske
Ulica Matice Hrvatske 2

 

PROGRAM SIMPOZIJA

Nacionalni muzej moderne umjetnosti

10.00  Neva Lukić, Vanja Babić, autori izložbene koncepcije
Stručno vodstvo izložbom

 

Velika dvorana palače Matice hrvatske

 11.00 Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb
Pozdravna riječ
11.15  Neva Lukić, Vanja Babić

Neki primjeri produženog života umjetničkih djela u postmodernizmu i postpostmodernizmu

11:45 Ksenija Orelj, viša kustosica MMSU, Rijeka

Mogu i ja izložiti svoju ‘umjetnost’ ovdje? – nedoumice u susretu sa suvremenom umjetnosti

12:05 Milena Jokanović, znanstvena suradnica, Filozofski fakultet, Beograd

(Re)kategorizacija institucije muzeja umetnosti:umetnik za ili protiv muzeja?

12:20 Leila Topić, viša kustosica, MSU, Zagreb

Studij slučaja:„Kradljivci vremena“

12:40 Igor Loinjak, asistent, Akademija za umjetnost i kulturu, Osijek

O nekim modalitetima apstraktnog vizualnog jezika u hrvatskom slikarstvu


13:00 Pauza za ručak i kavu


15:00 Lucia Gregorova Stach, muzejska savjetnica/voditeljica zbirki moderne i suvremene umjetnosti, Slovačka nacionalna galerija

Attempt to Escape Time.

On the Transhistorical Contemporaneity as an Instrument of Conceptualisation in the Slovak Art


15:20 
Vlado Martek, konceptualni umjetnik, predpjesnik i slikar

Svjedok

15:40 Mladen Lučić, muzejski savjetnik

Autoreferencijalna umjetnost u Hrvatskoj


16:00 
Igor Španjol, kustos, Moderna galerija, Ljubljana

Nasljeđe sistemske plastike Vjenceslava Richtera u suvremenoj interpretaciji Tobiasa Putriha


16:20 
Željko Kipke, vizualni umjetnik

Surove osamdesete


16:40 Mogućnost diskusije

17:00 Branko Franceschi
Završna riječ

Broj gostiju ograničen je na 35. Molimo prijavite se na info@moderna-galerija.hr.

 

Izložba Predsuvremena akcija- postmoderna reakcija u fokus kustoskog koncepta postavlja problematiku „sive zone“ između modernosti i suvremenosti (postmodernosti), a kroz propitkivanje ustaljenih teorijskih kategorizacija osnažuje legitimitet pojma „umjetnika-autora.“ Uvođenjem termina predsuvremenosti autori izložbe nastoje uspostaviti svojevrsnu ravnotežu između termina moderan i suvremen, odnosno naglasiti njihovu semantičku istoznačnost, a koja se odnosi na nekoga tko djeluje u skladu s duhom vremena. Također, izložba nastoji izaći iz okvira termina uspostavljenih tijekom razdoblja povijesnih avangardi i tzv. zrelog modernizma, odnosno pokreta kao što su ekspresionizam, nadrealizam, egzistencijalizam, monokromija/minimalizam i geometrizam/konstruktivizam te ih proširiti na njihove ugođajno-vizualne odrednice poput ekspresivno, nadrealno, egzistencijalno, monokromno i racionalno. Na izložbi je ciljana problematika predstavljena na primjeru umjetničkih djela nastalih tijekom posljednjih stotinu i dvadeset godina na teritoriju Hrvatske i to mahom na djelima iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Ideja simpozija je temi pristupiti iz različitih znanstvenih i umjetničkih perspektiva te zbirku Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu postaviti u regionalni, odnosno internacionalni kontekst.

Simpozij će se uz poštovanje svih epidemioloških uvjeta održati u velikoj dvorani palače Matice hrvatske, ulica Matice hrvatske 2, dana 6. srpnja 2021. od 11 sati.


Izložbu možete razgledati do 11. srpnja 2021. u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti.

 

Opis programa simpozija:

Vanja Babić, slobodni kustos

Neva Lukić, slobodna kustosica i književnica


Neki primjeri produženog života umjetničkih djela u postmodernizmu i postpostmodernizmu

Prvi dio predavanja donosi novije primjere stvaralaštva sudionika izložbe Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija, Gorana Trbuljaka (izložba Slikocid) i Damira Sokića (izložba Skladište Moderne), u kojima se oni referiraju na neke tijekom modernizma realizirane arhitektonske (Sokić) i slikarske (Trbuljak) artefakte. Bit će riječi i o izložbi održanoj u Muzeju za umjetnost i obrt 1955., na kojoj je sudjelovalo petero autora također zastupljenih na izložbi (Ivan Kožarić, Valerije Michieli, Ljubo Ivančić, Miljenko Stančić i Josip Vaništa), a čiji je plakat Trbuljak uključio u izložbu Slikocid. Trbuljakovu i Sokićevu izložbu povezuje atelje potonjega autora, pri čemu će se – ne na način uvriježene postmodernističke citatnosti – posredstvom memorije odnosno ambijentalno uvjetovana ugođaja duh zreloga modernizma integrirati u radove recentne umjetničke prakse, ukazujući tako na kompleksnost i relativnost dosega modernističke paradigme.
Krajnje točke drugoga dijela predavanja dva su rada Mladena Stilinovića: Eksploatacija mrtvih (1986.-1990.) koji je izložen na izložbi Predsuvremena akcija- postmoderna reakcija  i An artist who cannot speak English is no artist (1994.). Izlaganje se bavi radovima nekih suvremenih umjetnika koji se referiraju, odnosno apropriraju lingvistički sadržaj potonjega Stilinovićeva rada, kritizirajući i/ili ironizirajući pritom institucijske, sociokulturne i društvene paradigme suvremenosti.

 

Ksenija Orelj, viša kustosica MMSU, Rijeka

Mogu i ja izložiti svoju ‘umjetnost’ ovdje? – nedoumice u susretu sa suvremenom umjetnosti

Izlaganje daje uvid u nedavne izložbe riječkog Muzeja moderne i suvremene umjetnosti (Tihi rad, Domaće ljekarije, Mi nismo kao oni…). Bavi se izložbama koje povezuju umjetničke radove iz različitih razdoblja, dovodeći u dijalog suvremene s modernim, formalne s društveno kritičkim radovima, onkraj progresivne logike i linearnog poretka modernosti. Pritom se suvremenost nužno ne približava kao kronološka razdjelnica, već poveznica umjetničkih izraza koji nastoje olabaviti postojeće stereotipe i pomicati formalne, tematske ili svjetonazorske granice.

S primjerima kustoske prakse, izlaganje fokusira rastezljivost pojma suvremenosti i njegov učinak za muzeje, pitajući se kako muzeji grade svoj odnos sa suvremenošću? Sa sve većim zagovaranjem muzeja kao dinamičnih, programski otvorenih institucija, a s pozadinskim, prilično statičnim strukturama i procedurama, hvataju li muzeji suvremene umjetnosti korak s aktualnim vremenom? Napokon; kakve fikcije muzeja danas želimo?

 

Milena Jokanović, znanstvena suradnica, Filozofski fakultet, Beograd


(Re)kategorizacija institucije muzeja umetnosti:umetnik za ili protiv muzeja?

Stvaralaštvo predsavremene akcije i postmoderne reakcije ne može se razdvojiti od same institucije muzeja moderne odnosno savremene umetnosti. Naime, od nastanka ovog jasno određenog tipa muzeja, te tokom različitih preispitivanja i pozivanja na transformaciju istog, umetnost i muzej su od početka 20. veka do danas u konstantnom dijalogu, dok se njihove istorije paralelno ispisuju. Unutar tog razgovora, umetnik otvoreno stvara dela za muzej ili protiv istog, prihvatajući, odnosno odbacujući zadate modele postavke i predstavljanja znanja kroz jasno definisane kategorije. Polazeći od muzeološke teorije zasnovane na epistemološkim premisama s jedne, te od institucionalne i interpretativne teorije umetnosti s druge strane, preispitivaćemo nastanak i razvoj muzeja namenjenog izlaganju moderne i savremene umetnosti, ograničenja koje isti nosi, te odgovore umetnika na ovu instituciju. Kroz postavljene teorijske okvire biće analizani nastanak Muzeja savremene umetnosti u Beogradu, te primeri kreiranja ličnih muzeja umetnika – kolekcionara na ovim prostorima, odnosno stvaranje Mauzoleja istorije umetnosti (Gorana Đorđevića).

 

Leila Topić, viša kustosica, MSU, Zagreb


Studij slučaja:„Kradljivci vremena“

Kustosi muzeja suvremenih umjetnosti koriste riječ  „suvremeno“  kako bi opisali stilsko razdoblje. Takvo korištenje ovoga pridjeva rezultira  metodološkim paradoksom jer „opisivanjem razdoblja“ nastoji se odrediti umjetnost određenog vremena a da pritom – kako to bolji povjesničarskoumjetnički običaji nalažu – izostaje detektiranje svojstva znakovitih za pojedino razdoblje. Štoviše, upravo se taj izostanak preciznijeg detektiranja karakteristika umjetnosti što nastaje od 90-tih godina naovamo smatra tipičnim za „suvremenu“ umjetnost. Neke varijacije promišljanja o toj temi  predavačica iznosi na primjerima ciklusa izložbi Kradljivci vremena (2016.) i Kradljivci vremena – reloaded (2018.) u splitskoj Galeriji umjetnina odnosno zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnosti kojega je priredila uz kustosku podršku kolegice Jasminke Babić. Predavanje je studija slučaja kako su kustosice promišljale pojam „suvremenog“ posredstvom radova umjetnika koji propituju odnosno problematiziraju vrijeme.

 

Igor Loinjak, asistent, Akademija za umjetnost i kulturu, Osijek


O nekim modalitetima apstraktnog vizualnog jezika u hrvatskom slikarstvu
Pojavljivanje apstraktnog jezika u vizualnoj umjetnosti povezuje se s turbulencijama koje su se javile unutar svijeta umjetnosti u drugoj polovici 19. i na početku 20. stoljeća. Kada se govori o odnosu između figurativne i apstraktne umjetnosti nužno je ukazati na njihova bitna svojstva, kao i na specifičnu logiku likovnoga jezika kojemu pripadaju. Brojni su teoretičari pokazali kako između figurativnoga i apstraktnog pristupa postoji faktor uzajamnosti budući da se apstrakcija ne može gledati kao zaseban i disparatan vizualni jezik izoliran od tradicije figuracije. U sklopu izlaganja analizirat će se primjeri primjeri hrvatskih umjetnika 20. stoljeća u čijim je djelima apstraktni jezik duboko oslonjen na vidljivi svijet, ali istodobno oblikuje nove modele prema kojima se promatra vidljiva stvarnost.

 

Lucia Gregorova Stach, muzejska savjetnica/voditeljica zbirki moderne i suvremene umjetnosti, Slovačka

Attempt to Escape Time.

On the Transhistorical Contemporaneity as an Instrument of Conceptualisation in the Slovak Art


The talk focuses on the topic of perception and conceptualisation of time employed by the neoavantgarde generation after WWII in various innovative and postmodernistic ways. With examples of three selected personalities of the Slovak art scene, lecturer aims at presentation of the manifold artistic strategies and methodological tools using the manipulation and interpretation of time they had been inventing since the 1960s in their reactions to the academic modernism as well as to its dissappearance and camouflages in the 1950s. Stano Filko (1937 – 2015) had been gradually reworking his oeuvre in his grandious project of his own cosmological psychophilosophical system. Peter Bartoš (1938) pioneered the conceptual painting, zoo-art and ecology, connecting the environmental and spiritual thoughts in his performative projection of the politics and of his personal experiences on the face of the land itself. In her holistic approach, Maria Bartuszová (1936 – 1996) considered art a living organism, characterised by growth and transformation in time. All three artists are also important protagonists of the Eastern European art of the 20th century and contemporary art with a potential of deeper future contextualisation with other artists of the period.

 

Vlado Martek, konceptualni umjetnik, predpjesnik i slikar

Svjedok

Kao umjetnik, operativac i pozicionirani subjekt u sedamdesetima, predavač nudi lapidarno izlaganje s pozicije svjedoka vremena i prakse toga doba. Iako će razlaganje (analitika) slike tijekom spomenuta razdoblja zahvaljujući konceptualizmu (krovnom čimbeniku ikonoklazma i  internacionalnosti) dostići vrhunac i u čemu je predavač aktivno sudjelovao, on ipak ukazuje i na ono izgubljeno i/ili propušteno, koje, doduše, svako razdoblje ostvaruje. Termini, imena i prožimanja na određenoj su razini nebitna s obzirom da  kretanje ima metafizičku pozadinu, a pojam svjedoka maksimalno uključuje vremenitost i događajnost. S druge strane odgovor na slikarstvo ključan je kao i svojedobno odgovor na fotografiju. Modernost čuva i pojam manirizma, koji potom evoluira.

 

Mladen Lučić, muzejski savjetnik

Autoreferencijalna umjetnost u Hrvatskoj

Za simpozij Dosezi modernosti povodom zatvaranja izložbe Predsuvremena akcija- postmoderna reakcija obradio bi temu autoreferencijalnih primjera u hrvatskoj umjetnosti. Takva vokacija može se očitavati od druge polovice pedesetih godina prošlog stoljeća pa sve do recentnih radova mlađih hrvatskih umjetnika koji se referiraju i služe upravo takvim postupcima. Autoreferencijalna umjetnost karakteristična je za razdoblje visokog modernizma, konceptualne i postkonceptualne prakse a sastavni je dio i postmodernističkih te transmodernističkih izričaja. Autoreferencijalnu umjetnost sagledavam kao vrlo bitan kohezijski čimbenik koji svojim pojavnostima prati mijene povjesnih avangardi i definira suvremene umjetničke produkcije.

 

Igor Španjol, kustos, Moderna galerija, Ljubljana

Nasljeđe sistemske plastike Vjenceslava Richtera u suvremenoj interpretaciji Tobiasa Putriha

Ubrzani procesi globalizacije umjetnosti Istočne Evrope su početkom devedesetih otvorili pitanja integracije kroz prepoznavanje različitosti. Tako smo tek nakon pada režima počeli propitivati postojanje zajedničkog istočnoevropskog identiteta. Na Zapadu se pojavio interes za umjetnost Istočne Evrope, što je ojačalo fokus suvremenih umjetnika jugoslavenskog prostora na vlastito nasljeđe. Pokušaji njegovog proučavanja sa postmodernističkog gledišta »nakon berlinskog zida« otvaraju brojne probleme i kontradikcije: (neo)avangardna, dakle »moderna« struja  je sa stajališta postmoderne zastarjela, dok je istovremeno upravo svojim rješenjima značajno pridonijela promjeni političkog sistema te oblikovanju postmoderne situacije.
Među suvremenim umjetnicima koji su se bavili nasljeđem Vjenceslava Richtera važno mjesti zauzima Tobias Putrih. U seriji nastaloj po pravilima Richterove sistemske skulpture objekt je sastavljen od industrijskih kliznih dijelova koji mogu proizvesti beskonačan broj oblika. Serija A.H.O.! (2015) izrađena je iz strukturne rešetke od šperploče i stiropora, njeni dijelovi se mogu mijenjati i ponovno postavljati što rezultira fluidnim stanjem, ograničenim samo oblikom potporne strukture.

 

Željko Kipke, vizualni umjetnik

Surove osamdesete

Predavač predavanje počinje sa slikom Esa carta de mi flor uvrštene u izložbu Predsuvremena akcija-postmoderna reakcija u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, potom spominje Kabinete molitvenih strojeva, sliku Petite histoire de la dualité u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt, objašnjava koncepciju filma Orson’s Direction Sign te se osvrće na vlastitu koncepciju osamdesetih u Meštrovićevu paviljonu 2015. sa zaključkom kako “postmodernu” nisu izmislile osamdesete i kako su hrvatske osamdesete sustavnije od površnih slikarskih obrazaca koji su vrlo brzo potonuli u ropotarnicu prošlosti.

 

Na konferenciji za medije u NMMU predstavljena izložba Sergeja Borisova Tijelo Vs. Sustav

 

 

 

 

Na konferenciji za medije održanoj 1. srpnja, u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti, predstavljena je izložba Sergeja Borisova, jednog od najpoznatijih ruskih suvremenih fotografa.  Izložbu Tijelo vs. Sustav ovog kroničara sovjetsko – ruske povijesti, rođenog 1947., u Moskvi  Nacionalni muzej moderne umjetnosti realizirao je u suradnji s Ruarts  Fondacijom, jednom od najvećih privatnih zaklada za promicanje suvremene umjetnosti u Rusiji. O umjetniku Borisovu kao i o njegovim radovima, koji su prvi put prezentirani  hrvatskoj  kulturnoj javnosti, govorio je Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, kustos izložbe i autor postava.

Izložbu prati dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s tekstovima Branka Franceschija i Catherine Borissoff, umjetničke direktorice Zaklade Ruarts, a mogla se razgledati do 29. kolovoza 2021.  – uz napomenu da su zbog tematike izložene građe mlađi od 16 godina izložbu mogu razgledati u pratnji odrasle osobe.

Međunarodni dan muzeja u NMMU

 

 

 

 

 

Na Međunarodni Dan muzeja, 18.5.2021, u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti mogle su se razgledati izložbe novi kronološki postav zbirke 1850. – 2021., kao i njezin fenomenološki postav prezentiran kroz izložbu Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija te izložbu Spone – Zagrebačka likovna akademija i slovenski umjetnici između dvaju ratova, koju je Nacionalni muzej moderne umjetnosti organizirao u suradnji s Galerijom Božidar Jakac iz Kostanjevice na Krki i Akademijom likovnih umjetnosti iz Zagreba.

Stručno vodstvo kroz kronološki postav zbirke 1850. – 2021. održano je u 11 sati a likovna radionica „Monokrom“, inspirirana izložbom Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija, održala se od 17 do 18.30 sati.

S obzirom na epidemiološku situaciju broj prisutnih na vodstvu i radionici strogo je bio ograničen na 5 osoba, stoga je bilo obvezno svoj dolazak prethodno najaviti voditeljici Pedagoškog odjela NMMU Iris Poljan (najkasnije do 17. svibnja 2021., do 16 sati) na e-mail: iris.poljan@modgal.t-com.hr

Nacionalni muzej moderne umjetnosti 18. svibnja bio je otvoren od 11 do 19 sati, a ulaz je bio besplatan.

U Galeriji „Josip Račić“, od 11 do 14 i od 15 do 19 sati mogla se razgledati atraktivna izložba riječkog umjetnika Igora Eškinje „Sanjaju li biljke sutrašnjicu?“ Ulaz je također bio besplatan.

Pri posjetu Muzeju i “Galeriji Račić” obavezno je bilo pridržavanje epidemioloških mjera koje je propisao HZJZ i odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite RH.

 

Likovne radionice NMMU u svibnju – u okviru 26. EMA-e

 

 

 

Likovna radionica OBLIK PROSTORA
petak, 14.5.2021., u 17 sati
Pridružite nam se na likovnoj radionici u NMMU na kojoj ćemo u novom postavu zbirke, ali i aktualne izložbe Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija potražiti skulpture Ivana Kožarića – Oblike prostora. Skulpture ćemo vizualno istražiti i skicirati kako bismo otkrili na koji je način kipar osmislio i prikazao prostor. Razgovarat ćemo o različitim načinima prikazivanja prostora te izvesti kiparski eksperiment kao uvod u kreativni zadatak – maštovito oblikovanje vlastitog Oblika prostora.

Vodstvo izložbom PREDSUVREMENA AKCIJA – POSTMODERNA REAKCIJA
subota, 15.5.2021., u 11 sati
Izložbom Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija provest će vas koautorica izložbe Neva Lukić. Vodstvo će vam približiti umjetnike koji su stvorili djela različitih vizualnih karakteristika i pojasniti kako umjetnost često izmiče kategorizaciji. Kroz pet tematskih cjelina izložbe usporediti će se djela iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti kako bi spoznali odgovor na pitanje što dijeli modernost od suvremenosti.

Likovna radionica PREKO GRANICE
subota, 15.5.2021., u 11.30
Obilaskom izložbe Spone – Zagrebačka likovna akademija i slovenski umjetnici između dvaju ratova, istražit ćemo likovno stvaralaštvo slovenskih učenika koji su studirali na zagrebačkoj akademiji likovnih umjetnosti, a njihove ćemo radove vizualno i tematski usporediti s radovima njihovih profesora i kolega. Likovni zadatak bit će vizualno potaknut temom kolodvora, temom kojoj su hrvatski i slovenski umjetnici pristupili na ekspresionistički način. Vlastita viđenja teme naslikat ćemo u tehnici vodenih boja.

S obzirom na epidemiološku situaciju broj prisutnih na vodstvu i likovnoj radionici je strogo ograničen na 5 osoba, stoga vas molimo da svoj dolazak obavezno prethodno najavite voditeljici Pedagoškog odjela NMMU Iris Poljan na e-mail: iris.poljan@modgal.t-com.hr

Izvan – redna moderna – edukativni program NMMU u okviru 26. edukativno -muzejske akcije HMD-a

 

 

 

26. EMA
EDUKATIVNI PROGRAM: Izvan-redna moderna
Vrijeme održavanja edukativne akcije u NMMU: 30.travnja – 28.svibnja 2021.

Izložbama, Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija i Spone – Zagrebačka likovna akademija i slovenski umjetnici između dvaju ratova, Nacionalni muzej moderne umjetnosti predstavlja i tumači temu 26. EMA-e.
Kroz stručna vodstva i likovne radionice u okviru edukativnog programa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Izvan-redna moderna, sudionici će imati priliku istraživati posebnosti vizualne umjetnosti koje izmiču kategorizaciji, pokušat će im se približiti metode i razmišljanja koje su umjetnike potaknule na stvaranje umjetnosti izvan okvira, ali i otkriti kako su umjetnici zbog želje za usavršavanjem bili spremni prijeći i geografske granice.
Veselimo se vašem sudjelovanju u programu 26. EMA-e.
VAŽNO: Radi poštivanja epidemioloških mjera broj sudionika u edukativnom programu ograničen je na 5 osoba. Molimo vas da svakako prethodno najavite svoje sudjelovanje. Prijave možete poslati na email iris.poljan@modgal.t-com.hr (muzejska pedagoginja, voditeljica programa 26. EMA-e), a prijaviti se možete i telefonski na broj 01 60 41 055 (blagajna Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti).

Vodstva za građanstvo:
Postav zbirke 1850. – 2021., utorak, 4.5., u 17 sati
Izložba: Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija, utorak, 11.5., u 17 sati
Izložba: Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija, subota, 15.5., u 11 sati (vodstvo kustosa – autora izložbe)
Postav zbirke 1850. – 2021., Međunarodni dan muzeja, utorak, 18.5., u 11 sati – besplatan ulaz
Izložba: Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija, petak, 21.5., u 17 sati
Postav zbirke 1850. – 2021., utorak, 25.5., u 17 sati
Postav zbirke 1850. – 2021., srijeda, 26.5., u 11 sati
Izložba: Spone – Zagrebačka likovna akademija i slovenski umjetnici između dvaju ratova, petak, 28.5., u 17 sati

Likovne radionice za djecu i mlade:
Napomena: likovne radionice izvest će se u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti i u on-line obliku. Pojedinosti o programu možete pratiti na našem webu, www.moderna-galerija.hr/edukacije , Facebooku, www.facebook.com/modernagalerijazagreb, i Instagramu, www.instagram.com/nmmu_zagreb

Program likovnih radionica:
1. Izvan okvira
petak, 7.5., 17 do 18.30 sati
Radionica se bavi djelima modernih i suvremenih umjetnika koji su izražavali svoje umjetničke ideje na neobične načine. Obilaskom izložbe Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija spoznat ćemo kako umjetnici ideje pretvaraju u umjetnost, istražiti raznovrsne načine stvaranja djela te otkriti kako i obični predmeti mogu postati umjetnička ostvarenja.
Kreativni zadatak potaknut će razmišljanje i istraživanje kako ideju pretvoriti u umjetnost korištenjem umjetničkih i neumjetničkih materijala.

Tehnika: kombinirana

2. Oblik prostora
petak, 14.5., 17 do 18.30 sati
Skulpture Ivana Kožarića, Oblike prostora, pronaći ćemo u postavu izložbi muzeja. Vizualno ćemo ih istražiti i skicirati kako bi otkrili načine na koje je kipar osmislio i prikazao prostor. Razgovorom ćemo se dotaknuti različitih načina prikazivanja prostora. Slijedi kiparski eksperiment koji će nas uvesti u kreativni zadatak tijekom kojega ćemo oblikovati vlastite oblike prostora.

Tehnika: papir, karton

3. Preko granice
subota, 15.5., 11.30 do 13 sati
Obilaskom izložbe Spone istražit ćemo likovno stvaralaštvo slovenskih učenika koji su studirali na zagrebačkoj akademiji likovnih umjetnosti. Vizualno i tematski usporediti ćemo njihove radove s radovima njihovih profesora i kolega. Likovni zadatak bit će vizualno potaknut temom kolodvor, temom kojoj su hrvatski i slovenski umjetnici pristupili na ekspresionistički način. Vlastita viđenja teme naslikat ćemo u tehnici vodenih boja.

Tehnika: vodene boje

4. Monokrom
utorak, 18.5. – Međunarodni dan muzeja, 17 do 18.30 sati
Izložba Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija upoznat će nas s pojmom monokroma (slike u jednoj boji). Otkrit ćemo umjetnike koji su stvarali monokrome i tehnike u kojima su se izražavali. Kreativni zadatak pojasnit će nam kako stvoriti rad u tehnici monotipije u boji po izboru.

Tehnika: monotipija

5. Obrazi
subota, 22.5., 11.30 do 13 sati
Radovi slovenskog umjetnika Mihe Maleša, izloženi na izložbi Spone, uvest će nas u temu likovne radionice. Istražit ćemo motive njegovih djela i proučiti umjetnikov rukopis kako bi otkrili kako se grafički izraziti. Naš kreativan zadatak inspirirat će ekspresionistička grafika Obrazi. Potaknuti njome izrađujemo crteže koje zatim izvodimo u grafici.
Tehnika: grafika

Ukoliko nam želite poslati svoj rad, inspiriran temama i kreativnim zadacima Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, možete to učiniti putem emaila. Mail adresa za slanje radova: iris.poljan@modgal.t-com.hr (uz fotografiju rada molimo vas navedite ime, prezime i dob autora).
Vaše radove objaviti ćemo na web stranici NMMU (sekcija: Edukacije).

Otvoreno pismo Likovnom razredu HAZU

Poštovani,

HAZU je u petak, 23.4.2021. godine, u javnost odaslao priopćenje koje je potpisao Likovni razred HAZU s jedinim ciljem da ublaženom retorikom pred javnošću privole Nacionalni muzej moderne umjetnosti i državu da pristanu na potraživanja HAZU. Pojam koji se poput mantre ponavlja je vlasništvo HAZU, a navode se i primjeri kako se umjetnine u statusu privatnog vlasništva izlažu u internacionalnim muzejima. Primijetili smo i da je došlo do izvjesnog pomaka i približavanja kronologije osnivanja Muzeja povijesnim činjenicama, pa se 1934. kao godina osnutka muzeja sada premetnula u 1919. (?), a 1905. se spominje usputno. Strpljivi smo.

Nas rastužuje da članovi Likovnog razreda HAZU nisu odgovorili na naš dopis od 2.3.2021. kojim smo ih zamolili da kao utjecajni intelektualci i članovi HAZU djeluju na svoju Upravu u pravcu pronalaženja rješenja.  Dopisu smo priključili kronologiju odnosa muzeja i HAZU s točno navedenim  izvorima informacija, kao i stav DORH-a o traženjima HAZU i privatizaciji palače Vranyczany. Odgovorilo nam je samo troje članova objašnjavajući nemoć utjecaja na vlastitu Upravu i trajnu neinformiranost o njenim potezima.

Nitko od članova Likovnog razreda HAZU nije nikad upravljao muzejom, očito im je nepoznat i Zakon o muzejima i Zakon o kulturnom dobru. Drago mi je da im mogu poručiti da hrvatski muzeji i NMMU rade po međunarodnim standardima i kada je riječ o predstavljanju nečijeg vlasništva. Stoga molimo članove da u svojim sugestijama ne polaze od krivih pretpostavki o vlasništvu, te da se prisjete godina i pravnih činjenica koje redovito zaboravljaju, pa kratko ponavljamo:

O umjetninama

po političkom diktatu Vlade RH, Moderna galerija je unatoč protivljenju struke i vlastite uprave pripojena JAZU. Iste se godine po ideji, volji i pod upravom JAZU razmjenjuju umjetnine pa se 347 umjetnina iz Strossmayerove galerije unosi i uvodi u zbirku Moderne galerije. Umjetnine iz zbirke Moderne galerije prenose se u druge ustrojbene jedinice JAZU, gdje su i danas.
– 1974. Sredstvima iz proračuna i po preporuci stručnih komisija ciljano se sredstvima iz Državnog proračuna otkupljuju umjetnine za Modernu galeriju, te se odmah uvode u zbirku Muzeja.
Moderna galerija se sa zbirkom i na osnovi postojanja zbirke po važećim zakonima razdružuje od JAZU, a zbirka se po zakonu zaštićuje kao cjelovito i nedjeljivo kulturno dobro.
O palači Vranyczany:

JAZU zahvaljujući političkoj odluci o pripajanju Moderne galerije prvi put u statusu upravitelja ulazi u palaču Vranyczany. Palača je od 1934. sjedište Muzeja, a 1939. Banovina Hrvatska je otkupljuje državnim novcem.
HAZU upisom u zemljišne knjige status upravitelja mijenja u status vlasnika, pretvarajući tako državno vlasništvo u privatno.
Ono što su članovi Likovnog razreda predvidjeli u svom obilasku muzejskih institucija po svijetu je uloga donatora na čijim su donacijama muzeji zasnovani, što je redovito istaknuto kao najviša zahvala koju neka institucija, društvo i država mogu dati. Iz istog razloga mi danas slavimo i osnivača JAZU, biskupa Strossmayera.

Zanimljivo je da niti jedan profesionalac koji je radio u muzejima nije član HAZU. To naravno nikad nije bio problem članovima Likovnog razreda da budu iznad profesionalnih upravitelja u muzejskim jedinicama u svom sastavu. Kako se čini, u skoroj budućnosti u kojoj HAZU planira ukinuti pozicije upravitelja, nekom od njih neće predstavljati problem da sam upravlja svim muzejskim jedinicama Akademije. Da li je takva vrsta upravljanja u skladu s međunarodnim standardima rukovođenja muzejskim institucijama?

Umjesto da se bave problematikom vlasništva, članovi Likovnog razreda mogli su djelovati prema upravi Akademije da sada prazne dijelove palače Vranyczany dodijeli Muzeju ne bi li se proširile čuvaonice u kojima su natiskane umjetnine do čije im je zaštite navodno toliko stalo. Možda bi, na primjer, bilo uputno da sugeriraju da se u garaži u dvorištu Muzeja napravi suvremena čuvaonica, ali gdje bi tada Uprava Akademije parkirala svoje privatne automobile? Ipak je privatno vlasništvo najvažnije.

U novom postavu zbirke, a u skladu sa suvremenim zanimanjem za povijest institucije i arhitekturu njenog sjedišta, cijeli segment je posvećen povijesti Muzeja i palači Vranyczany s osvrtom na ulogu JAZU/HAZU. Time su želje Likovnog razreda ispunjene i prije nego su ih uspjeli oblikovati. Dapače, smatramo da publika i javnost nisu nikad bile više upoznate s povijesnim činjenicama i djelovanjem HAZU.

Nacionalni muzej moderne umjetnosti
Odjel PR

Otvoreno pismo Likovnom razredu HAZU

 

 

 

 

 

Poštovani,

HAZU je u petak, 23.4.2021. godine, u javnost odaslao priopćenje koje je potpisao Likovni razred HAZU s jedinim ciljem da ublaženom retorikom pred javnošću privole Nacionalni muzej moderne umjetnosti i državu da pristanu na potraživanja HAZU. Pojam koji se poput mantre ponavlja je vlasništvo HAZU, a navode se i primjeri kako se umjetnine u statusu privatnog vlasništva izlažu u internacionalnim muzejima. Primijetili smo i da je došlo do izvjesnog pomaka i približavanja kronologije osnivanja Muzeja povijesnim činjenicama, pa se 1934. kao godina osnutka muzeja sada premetnula u 1919. (?), a 1905. se spominje usputno. Strpljivi smo.

Nas rastužuje da članovi Likovnog razreda HAZU nisu odgovorili na naš dopis od 2.3.2021. kojim smo ih zamolili da kao utjecajni intelektualci i članovi HAZU djeluju na svoju Upravu u pravcu pronalaženja rješenja.  Dopisu smo priključili kronologiju odnosa muzeja i HAZU s točno navedenim  izvorima informacija, kao i stav DORH-a o traženjima HAZU i privatizaciji palače Vranyczany. Odgovorilo nam je samo troje članova objašnjavajući nemoć utjecaja na vlastitu Upravu i trajnu neinformiranost o njenim potezima.

Nitko od članova Likovnog razreda HAZU nije nikad upravljao muzejom, očito im je nepoznat i Zakon o muzejima i Zakon o kulturnom dobru. Drago mi je da im mogu poručiti da hrvatski muzeji i NMMU rade po međunarodnim standardima i kada je riječ o predstavljanju nečijeg vlasništva. Stoga molimo članove da u svojim sugestijama ne polaze od krivih pretpostavki o vlasništvu, te da se prisjete godina i pravnih činjenica koje redovito zaboravljaju, pa kratko ponavljamo:

O umjetninama

po političkom diktatu Vlade RH, Moderna galerija je unatoč protivljenju struke i vlastite uprave pripojena JAZU. Iste se godine po ideji, volji i pod upravom JAZU razmjenjuju umjetnine pa se 347 umjetnina iz Strossmayerove galerije unosi i uvodi u zbirku Moderne galerije. Umjetnine iz zbirke Moderne galerije prenose se u druge ustrojbene jedinice JAZU, gdje su i danas.
– 1974. Sredstvima iz proračuna i po preporuci stručnih komisija ciljano se sredstvima iz Državnog proračuna otkupljuju umjetnine za Modernu galeriju, te se odmah uvode u zbirku Muzeja.
Moderna galerija se sa zbirkom i na osnovi postojanja zbirke po važećim zakonima razdružuje od JAZU, a zbirka se po zakonu zaštićuje kao cjelovito i nedjeljivo kulturno dobro.
O palači Vranyczany:

JAZU zahvaljujući političkoj odluci o pripajanju Moderne galerije prvi put u statusu upravitelja ulazi u palaču Vranyczany. Palača je od 1934. sjedište Muzeja, a 1939. Banovina Hrvatska je otkupljuje državnim novcem.
HAZU upisom u zemljišne knjige status upravitelja mijenja u status vlasnika, pretvarajući tako državno vlasništvo u privatno.
Ono što su članovi Likovnog razreda predvidjeli u svom obilasku muzejskih institucija po svijetu je uloga donatora na čijim su donacijama muzeji zasnovani, što je redovito istaknuto kao najviša zahvala koju neka institucija, društvo i država mogu dati. Iz istog razloga mi danas slavimo i osnivača JAZU, biskupa Strossmayera.

Zanimljivo je da niti jedan profesionalac koji je radio u muzejima nije član HAZU. To naravno nikad nije bio problem članovima Likovnog razreda da budu iznad profesionalnih upravitelja u muzejskim jedinicama u svom sastavu. Kako se čini, u skoroj budućnosti u kojoj HAZU planira ukinuti pozicije upravitelja, nekom od njih neće predstavljati problem da sam upravlja svim muzejskim jedinicama Akademije. Da li je takva vrsta upravljanja u skladu s međunarodnim standardima rukovođenja muzejskim institucijama?

Umjesto da se bave problematikom vlasništva, članovi Likovnog razreda mogli su djelovati prema upravi Akademije da sada prazne dijelove palače Vranyczany dodijeli Muzeju ne bi li se proširile čuvaonice u kojima su natiskane umjetnine do čije im je zaštite navodno toliko stalo. Možda bi, na primjer, bilo uputno da sugeriraju da se u garaži u dvorištu Muzeja napravi suvremena čuvaonica, ali gdje bi tada Uprava Akademije parkirala svoje privatne automobile? Ipak je privatno vlasništvo najvažnije.

U novom postavu zbirke, a u skladu sa suvremenim zanimanjem za povijest institucije i arhitekturu njenog sjedišta, cijeli segment je posvećen povijesti Muzeja i palači Vranyczany s osvrtom na ulogu JAZU/HAZU. Time su želje Likovnog razreda ispunjene i prije nego su ih uspjeli oblikovati. Dapače, smatramo da publika i javnost nisu nikad bile više upoznate s povijesnim činjenicama i djelovanjem HAZU.

Nacionalni muzej moderne umjetnosti
Odjel PR

Ljubo Babić u Dubrovniku

 

Slikar, scenograf i kostimograf, grafičar, likovni pedagog i kritičar, povjesničar umjetnosti, muzealac, književnik, urednik Ljubo Babić bio je između dva rata i sve do sedamdesetih godina prošloga stoljeća jedna od središnjih i najutjecajnijih osobnosti hrvatske likovne scene. Babićevi su stavovi, zahvaljujući širokom spektru djelovanja i velikoj osobnoj angažiranosti, često presudno utjecali na obilježja nacionalne umjetnosti toga vremena. Uviđajući nužnost uključivanja hrvatske umjetnosti u suvremeni europski kontekst i mogućnost stvaranja specifičnog likovnog izraza kao hrvatskog doprinosa europskoj umjetnosti, Babić je nedvojbeno bio međašni promotor nacionalnog likovnog izraza i epohalna pojava hrvatske kulture i umjetnosti 20. stoljeća.

Interdisciplinarno obrazovan i višestruko nadaren Ljubo Babić postaje u trećem i četvrtom desetljeću 20. stoljeća slikarski autoritet par exellence i značajni sukreator zlatnih godina zagrebačkog kazališnog života. Kao likovni pisac i kritičar te predavač i muzealac bio je agilni „kulturtreger“, vrsni „popularizator“ i tumač umjetnosti te u muzejskim ili izložbenim postavima najpouzdaniji interpretator hrvatske likovne baštine. Brojni su Babićevi plakati, ilustracije i grafike imali inovatorsko značenje, a osobito je uspješan bio u opremi knjiga. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatskog proljetnog salona (1916), Nezavisne grupe hrvatskih umjetnika (1923), Grupe četvorice (1928), Grupe trojice (1929), Grupe hrvatskih umjetnika (1936) i Hrvatskih umjetnika (1939).

S ponosom ističemo da je bio prvi kustos Moderne galerije (1919.) i autor njezina inauguralnog postava (1920). Stoga ne čudi što se upravo Moderna galerija – o 120. obljetnici rođenja – odužuje Ljubi Babiću izložbom koju prati katalog-monografija i bio-bibliografski zbornik. Antologijski izbor uljanih slika, pastela i akvarela te scenografskih rješenja i opreme knjiga svjedoči ingeniozno slikarsko djelo Ljube Babića, pokazuje avangardne tendencije u inscenacijama i revalorizira njegov značaj za afirmaciju hrvatske tradicijske kulture i umjetnosti uopće.

Složenost Babićeva stvaralaštva je razlog što je od posljednje velike retrospektive prošlo više od trideset i pet godina. Kako svako pojedino od područja Babićeve djelatnosti nesumnjivo zaslužuje zasebnu monografsku obradu, već u 2008. godini okupljen je autorski tim koji je počeo s istraživanjem suvremene recepcije njegova opusa te fotografiranjem, restauriranjem i opremanjem djela za izložbu antologijskog značaja. Vodeći segmenti Babićeva kompleksnog umjetničkog stvaralaštva su zastupljeni na izložbi u autorskom izboru dr. sc. Ivanke Reberski, kustosica MG – dr. sc. Libuše Jirsak i Lade Bošnjak. Više od sto uljanih slika, pastela i akvarela svjedoči Babićevo ingeniozno pejzažno slikarstvo i osobito pronicljivu interpretaciju hrvatske tradicijske kulture. Scenografski opus je prikazan skicama, projektima i nacrtima kazališnih inscenacija i kostimima koji ukazuju na jedinstvenu širinu njegovih likovnih poimanja, ali i istinsko razumijevanje magistralnih kretanja suvremenoga mu teatra. Izložba ističe antologijska uprizorenja Shakespearea, ostvarena u suradnji s Brankom Gavellom, koja su ubrala svjetska priznanja i sintetizirala osnovne značajke hrvatskoga, ali i europskoga teatra 20. stoljeća. Slikarov grafički opus, inovativna oprema knjiga, ilustracije i esejistika, također ima svoje mjesto na izložbi, a k tomu i posebno tiskanu studiju koja donosi ključne Babićeve tekstove s područja likovnih umjetnosti kao i cjelokupnu dosadašnju bibliografiju o umjetniku.

Nakon veličanstvenog uspjeha koji je izložba postigla u Zagrebu, svoja vrata otvara Dubrovčanima i svim ostalim sretnicima koji će imati tu rijetku, a sada dostupnu mogućnost pogledati ju.  Upoznavanje i susret s jedinstvenim umjetničkim nasljeđem Ljube Babića izvanredna je prilika, istodobno i neodgodiva potreba, prava kulturna povlastica i poslastica današnje generacije kojoj Moderna galerija daruje umjetnički doživljaj na kojeg je odviše dugo čekala.

Na konferenciji za medije u NMMU predstavljena izložba Spone – Zagrebačka likovna akademija i slovenski umjetnici između dvaju ratova

 

 

 

 

Na konferenciji za medije koja je 20. travnja održana u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu predstavljena je izložba Spone – Zagrebačka likovna akademija i slovenski umjetnici između dvaju ratova, koju je Nacionalni muzej moderne umjetnosti realizirao u suradnji s Galerijom Božidar Jakac iz Kostanjevice na Krki i Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu.

U nazočnosti Matjaža Marka, ministra savjetnika u Veleposlanstvu Republike Slovenije u Zagrebu, predstavnicima medija obratili su se Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Goran Milovanović direktor Galerije Božidar Jakac. O izložbi su govorile autorice koncepcije i likovnog postava Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i voditeljica Zbirke slikarstva od 1898. do 1918.  i povjesničarka umjetnosti dr. sc. Asta Vrečko, kustosica Galerije Božidar Jakac iz Kostanjevice na Krki.

Uz izložbu je prezentiran i  dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s tekstovima povjesničarki umjetnosti dr. sc. Aste Vrečko i muzejske savjetnice Dajane Vlaisavljević te Ariane Novine, voditeljice arhiva Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu i Brede Ilich Klančnik, više muzejske savjetnice Moderne galerije u Ljubljani u mirovini, koji je  grafički oblikovala Ana Zubić.

 

O izložbi:

Izložba Spone – Zagrebačka likovna akademija i slovenski umjetnici između dvaju ratova plod je suradnje Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba, Galerije Božidar Jakac iz Kostanjevice na Krki i zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Višestoljetni doticaji umjetnika s područja hrvatskih i slovenskih zemalja unutar iste države, intenzivirali su se osnutkom Kraljevine Jugoslavije. Zagreb kao kulturno i obrazovno središte epohe i prostora ujedno je jedini grad novonastale države koji je imao likovnu akademiju. Na čelu Akademije tada se nalazio jedan od najpoznatijih umjetnika tog razdoblja Ivan Meštrović, a sama Akademija svojim kakovosnim obrazovnim programima mogla se mjeriti s istovrsnim europskim institucijama. U razdoblju između dva rata na njoj je studiralo gotovo sto slovenskih umjetnika od kojih su mnogi kasnije obilježili slovensku umjetnost i kulturu kao slikari, kipari, scenografi, likovni pedagozi, kulturni djelatnici, teoretičari i, naposljetku kao profesori Akademije likovnih umjetnosti u Ljubljani osnovane 1945. Između umjetnika stvorena su trajna prijateljstva, bivši profesori i studenti postali su kolege, bivši kolege suradnici, sudjelovali su u društvima, izlagali, sjedili u odborima i tako surađivali u oblikovanju prijeratnog i poslijeratnog kulturnog i umjetničkog života.

U kustoskoj koncepciji dr. sc. Aste Vrečko (Galerija Božidar Jakac) i Dajane Vlaisavljević (Nacionalni muzej moderne umjetnosti) izložba  predstavila je stotinjak slikarskih, kiparskih i grafičkih ostvarenja najpoznatijih slovenskih umjetnika, nekadašnjih studenata zagrebačke likovne akademije, između ostalih: Gabrijela Stupice, Zorana Mušiča, Zorana Dideka, Franca Pavlovca, Marija Pregelja, Maksima Sedeja, Mihe Maleša, Nikolaja Pirnata, Franca Goršeta, Franca Miheliča, Zdenka Kalina. Pojedina djela već su bila izlagana u Zagrebu u međuratnom razdoblju i sada su nakon osamdeset godina ponovno predstavljena zagrebačkoj publici. Radove slovenskih umjetnika tako će biti moguće usporedno pogledati s radovima njihovih hrvatskih kolega, Antuna Motike, Otona Postružnika, Marijana Detonija, Frana Šimunovića, Slavka Kopača i tadašnjih profesora Ljube Babića, Vladimira Becića, Ivana Meštrovića, Krste Hegedušića, Marina Tartaglie i drugih. Izložba je definirala međusobne utjecaje, povezanost i suradnju slovenskih i hrvatskih umjetnika te ukazuje na neka poznata ključna pitanja koja su interesirala umjetnike obje sredine tog razdoblje, kao što su pitanje nacionalnog likovnog izraza ili angažirane umjetnosti. Pored radova iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti iz Zagreba i Galerije Božidar Jakac na izložbi bila su predstavljena i djela iz još petnaest javnih zbirki iz Slovenije i Hrvatske, te iz više privatnih zbirki i arhiva Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

 

Umjetnici:

Grga Antunac, Ljubo Babić, Vladimir Becić, Menci Klement Crnčić, Marijan Detoni, Zoran Didek, Marta Ehrlich, Robert Frangeš Mihanović, Oton Gliha, Olaf Globočnik, France Godec, Franjo Golob, Jože Gorjup, France Gorše, Krsto Hegedušić, Karel Jirak, Leo Junek, Zdenko Kalin, Boris Kalin, Maks Kavčič, Dore Klemenčić, Joza Kljaković, Slavko Kopač, Tomislav Krizman, Frano Kršinić, Stane Kumar, Vladimir Lamut, Peter Loboda, Ivo Lozica, Miha Maleš, Ivan Meštrović, France Mihelič, Jerolim Miše, Antun Motika, Omer Mujadžić, Zoran Mušič, Nikolaj Omersa, Lajči Pandur, Vjekoslav Parać, France Pavlovec, Nikolaj Pirnat, Oton Postružnik, Marij Pregelj, Mira Pregelj, Vanja Radauš, Bara Remec, Eduard Salesin, Evgen Sajovic, Maksim Sedej, Frančišek Smerdu, Fran Stiplovšek, Gabrijel Stupica, Gabrijela Spanring, Lojze Šušmelj, Marino Tartaglia, Maksimilijan Vanka, Nande Vidmar, Branko Zinauer, Klavdij Zornik

 

Izjava Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti povodom tiskovne konferencije i izjave HAZU 16.4.2021.

Dana 16.4.2021. godine zajedno s hrvatskom javnošću bili smo svjedocima tiskovne konferencije na kojoj je predsjedništvo HAZU pod slikom svog osnivača, donatora i dobrotvora biskupa Jurja Strossmayera, zamjenom teza tumačilo svoje zahvaćanje u državnu imovinu i kulturna dobra kao ugrozu svog postojanja i nacionalnih interesa. Pri tom je iznesen niz neistina. Podsjetimo, ugroza koju HAZU trpi od hrvatske države koju se u izjavama predsjednika Akademije imenovalo gorom od povijesnih protunarodnih režima, godišnje u dotacijama HAZU iznosi 62.500.000,00 kuna iz javnog proračuna. K tome, netom potpisani ugovori o dodjeli nepovratnih sredstava za  provedbu mjera zaštite kulturne baštine financirane iz Fonda solidarnosti Europske unije su prema HAZU 338.511.790, 42 kuna, preko 40% od ukupno ugovorenih sredstava sa svim potražiteljima, crkvama i muzejima.

Vodstvo HAZU zaboravilo je da im je uza sva državna kulturna dobra na koja su se uknjižili kao vlasnici, 1996. godine u zamjenu za Vranyczanyevu palaču koja je po dogovoru trebala u cijelosti pripasti Muzeju, država dodijelila zgradu dotadašnjeg Kemijskog instituta na Strossmayerovom trgu, koja je potom u cijelosti i obnovljena sredstvima iz Državnog Proračuna za Knjižnicu HAZU. Muzej nije dobio ništa.

Podsjećamo javnost da je današnji NMMU kao samostalna institucija osnovan 1905., a Likovni razred HAZU 1919. godine.  NMMU djeluje u Vranyczanyevoj palači od 1934., a Banovina Hrvatska kupila je tu zgradu 1939. godine javnim sredstvima za potrebe Muzeja.

Po diktatu komunističke vlasti i unatoč protivljenju struke i uprave Muzeja, on je 1947. godine pripojen u sastav JAZU. Tek tad JAZU po prvi put ulazi u Vranyczanyevu palaču kojoj je danas pravnim čudom vlasnik. Iste godine po konceptu JAZU počinje razmještanje umjetnina iz Strossmayerove galerije prema Muzeju, a iz Muzeja prema Strossmayerovoj galeriji, Kabinetu grafike JAZU i Gliptoteci JAZU. Iste 1947. godine sve umjetnine se po važećim muzeološkim pravilima i pod upravom JAZU upisuju u zbirku Moderne galerije, a ne 1974. godine kako to danas tvrdi HAZU. Te je 1974. godine po važećem zakonu Muzej razdružen od JAZU zajedno sa zbirkom koja je po Zakonu o muzejima i Zakonu o kulturnom dobru tada i zaštićena u cijelosti kao nacionalno i nedjeljivo kulturno dobro.

Od 1047 umjetnina na čije se vlasništvo danas bez pravne osnove poziva HAZU, te 1947. godine iz zbirke Strossmayerove galerije u zbirku današnjeg NMMU voljom JAZU izlučeno je 347 umjetnina, među kojima i „Mlada patricijka“ Vlahe Bukovca i, ponavljamo, voljom JAZU po muzeološkim pravilima sve su te umjetnine upisane u Inventarnu knjigu Muzeja. Ostale umjetnine koje HAZU svojata, otkupljene su namjenski javnim sredstvima za zbirku Muzeja koja je država uplaćivala na račun JAZU kao tadašnjeg upravitelja te su odmah inventirane u zbirku Muzeja.

Što se tiče Vranyzcanyeve palače, sjedišta NMMU od 1934. godine, zgrada je osamostaljenjem Hrvatske prešla iz statusa društvenog u status državnog dobra, u kojeg se u jeku Domovinskog rata kao vlasnik upisala HAZU. Mišljenje DORH-a prema zabilježbi HAZU kao vlasnika Vranyczanyeve palače, kao  i prema vlasništvu „Mlade patricijke“  je negativno. Podsjetimo da je Općinski sud u Zagrebu u dva navrata vlasništvo nad „Mladom patricijkom“ dodijelio muzeju, a tek je Županijski sud sliku dodijelio HAZU.

Muzej od 1947. godine od kad je silom povezan s HAZU stagnira, kao i sve kulturne institucije i nekretnine kojima je HAZU vlasnik. Suprotno tvrdnjama HAZU o zaštiti nacionalne kulture, kulturnoj javnosti je dobro poznata zapuštenost institucija i nekretnina pod paskom HAZU kako onih doniranih, tako i onih u koje je upisana po svom tumačenju zakona. Širokoj javnosti to je poznato kroz niz priloga koji su o stanju imovine HAZU kroz godine objavljivani  u medijima. Nažalost, na njih nema adekvatnog odgovora i postupaka.

Stoga je Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti i kulturnoj javnosti jedina nada da će hrvatska država stati u obranu nacionalnih interesa i zaštiti državno vlasništvo, skrb nad kojim smo im na izborima povjerili. Pozivamo Sabor Republike Hrvatske da razmotri štete po državnu imovinu i kulturno dobro prouzročene primjenom Zakona o HAZU, te da pristupi njegovoj reviziji. Pozivamo da se transparentno prikaže trošenje enormnih javnih sredstava dodijeljenih HAZU, a DORH da istraži pravnu valjanost te razmjere i izvore Akademijinog nekretninskog bogatstva. Nama svima kao građanima, a nadasve članovima i članicama HAZU koji se opetovano pravdaju da ništa ne znaju o potezima vlastite uprave, preostaje da se zapitamo koja je svrha ovakvoj Akademiji i ispunjava li ona po svojim postupcima svoje deklarirano poslanje. Ili, u protivnom možemo prihvatiti da je vještina manipuliranja pravnim procesima i sustavom isto što i deklarirana briga o nacionalnim interesima i kulturnom dobru.

Nacionalni muzej moderne umjetnosti
PR odjel