Nacionalni muzej moderne umjetnosti, muzej je likovnih umjetnosti s područjem djelovanja koje obuhvaća razvoj tradicionalnih likovnih disciplina od sredine 19. stoljeća do danas. Osnivač NMMU-a je Ministarstvo kulture i medija Republike Hrvatske. Ideja o NMMU-u začeta je 1899. godine, kada je slikar, povjesničar umjetnosti i političar Izidor Kršnjavi predložio Društvu umjetnosti u Zagrebu osnivanje Gradske galerije modernih slika koja prikuplja djela hrvatskih umjetnika. Za godinu nastanka smatra se 1905., kada su za Društvo otkupljena prva tri djela suvremenih autora. Time je galerija zaživjela kao odjel Društva umjetnosti usmjeren na praćenje suvremenog nacionalnog likovnog stvaralaštva i osnaživanje uvjeta umjetničke produkcije. Nacionalni muzej moderne umjetnosti sa zbirkom od 12 000 umjetnina izravni je sljednik galerije Društva umjetnosti.
Od 1934. godine NMMU je smješten u reprezentativnoj palači koju je 1883. godine prema projektu bečkog arhitekta Otta Hofera u središnjoj zoni parkova zagrebačkog Donjeg grada izgradio Ljudevit pl. Vranyczany-Dobrinović, gospodarstvenik, trgovac, političar i mecena. Banovina Hrvatska je 1939. godine Palaču otkupila za smještaj tadašnje Moderne galerije. Nakon posljednje od niza obnova prema standardima suvremene muzeološke djelatnosti provedene tijekom 1990-ih godina, dva kata Palače, uz čuvaonice i urede, preuređena su u izložbene galerije namijenjene predstavljanju muzejske zbirke te organizaciji samostalnih i skupnih izložbi. Kronološki postav muzejske zbirke koji prati razvoj nacionalne likovne umjetnosti i njezinu povezanost s međunarodnim tendencijama, predstavljen je na drugom katu zgrade. Sjeverozapadno krilo prvog kata namijenjeno je fenomenološkim kustoskim istraživanjima i interpretacijama muzejske zbirke, a njegovo jugoistočno krilo samostalnim izložbama retrospektivnog i monografskog obuhvata te tematskim skupnim izložbama.
Od 1992. godine u sastavu NMMU-a je i Galerija „Josip Račić“ smještena u središtu centralne zagrebačke pješačke zone, s programom samostalnih i studijskih izložbi recentnog umjetničkog stvaralaštva.
Kratka povijest Muzeja
1901. Društvo umjetnosti u Zagrebu donosi odluku o utemeljenju Galerije modernih slika.
1914. Hrvatsko društvo umjetnosti unutar današnjeg Muzeja za umjetnost i obrt, s otkupljenim i darovanim umjetninama postavlja izložbu i otvara Modernu galeriju.
1934. Moderna galerija otvorena je u Vranyczanyjevoj palači, svom sadašnjem sjedištu.
1939. Banovina Hrvatske otkupljuje Vranyczanyevu palaču za Modernu galeriju.
1940. Ugovorom između Banovine Hrvatske i Hrvatskog društva umjetnosti Zagreb-Split, Moderna galerija dobiva status državne ustanove.
1942. U palaču Vranyczany useljava talijansko veleposlanstvo. Tijekom rata Moderna galerija priređuje izložbe u Umjetničkom paviljonu i djeluje pod imenom Hrvatska državna galerija.
1. srpnja 1945. godine Moderna galerija se vraća u palaču Vranyczany.
1946. Muzej je u nadležnosti Ministarstva prosvjete NRH i djeluje pod imenom Moderna galerija u Zagrebu.
1947. Vlada Narodne republike Hrvatske donosi odluku kojom Moderna galerija prelazi u nadležnost Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.
1974. Upisom u sudski registar Okružnog privrednog suda u Zagrebu, Moderna galerija završava proces razdruživanja od JAZU.
1992. Pozivajući se na Zakon o Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u vrijeme Domovinskog rata HAZU se registrira kao vlasnik palače Vranyczany.
1994. Ministarstvo kulture RH formalno preuzima funkciju osnivača Moderne galerije.
2021. Moderna galerija mijenja ime u Nacionalni muzej moderne umjetnosti.
Nacionalni muzej moderne umjetnosti - (nekadašnja Moderna galerija) od 1934. godine smješten je u palači Vranyczany, jednoj od najljepših zagrebačkih historicističkih palača. Po projektu bečkog arhitekta Otta Hofera izgradio ju je barun Ljudevit Vranyczany-Dobrinović, a useljena je u svibnju 1883. godine.
Raskošna dvokatnica sastoji se od sjevernog i istočnog krila, spojenih portikom s lođom, s koje se pruža najljepši pogled na Zrinjevac. Krasio ju je bajkovito oblikovan park s travnjakom i cvijećem, bazenom s ribicama te grijani zimski vrt.
Najreprezentativniji je bio barunov stan na prvom katu do kojeg se stizalo monumentalnim mramornim stubištem. Stan je imao osmerokutno predvorje, ovalnu dvoranu za prijeme, koncerte i društvena događanja, sobu za pušenje i igre te bogatu knjižnicu. U palaču se ulazilo kroz vrata od kovanog željeza, rad zagrebačkog majstora Antuna Mesića po nacrtu arhitekta Kune Weidmana. Namještaj je također bio reprezentativan, sukus venecijanskog šarma i bečke mode tog doba, a palaču su krasila i brojna umjetnička djela, među kojima i poprsje biskupa Josipa Jurja Strossmayera.
Nakon Prvog svjetskog rata 1921. barun Vranyczany prodao je palaču industrijalcu Milanu Prpiću, a nakon toga je u još nekoliko navrata mijenjala vlasnike. Krajem 1939. palača prelazi u vlasništvo Banovine Hrvatske koja ju je otkupila za Modernu galeriju. Rješenjem Ministarstva prosvjete Narodne Republike Hrvatske 1947., Moderna galerija prelazi iz nadležnosti Ministarstva pod upravu Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Kao samostalna organizacija udruženog rada Moderna galerija se 4. veljače 1974. ponovno stiče samostalni status i upisuje se u sudski registar Okružnog privrednog suda u Zagrebu.
Temeljem Zakona o HAZU (NN 34/91) Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti se 1992. upisala u zemljišne knjige Grada Zagreba kao vlasnik palače, čime je državno vlasništvo postalo 'privatno' vlasništvo. Sve je po zakonu.
Palača Vranyczany je od 1963. godine u statusu spomenika kulture. Posljednja obnova u interijeru za potrebe muzejske funkcije po projektu arhitekta Željka Kovačića, izvedena je 2005. godine.
Oktogon NMMU je prostor nekadašnje bankovne poslovnice u središtu palače Prve hrvatske štedionice, poznate pod imenom Oktogon, kojeg je Ministarstvo kulture i medija RH u rujnu 2024. godine dodijelilo Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti na trajno korištenje za izložbene programe.
Palača Prve hrvatske štedionice je gradski blok omeđen Ilicom na sjeveru, Petrićevom ulicom na istoku, Bogovićevom ulicom na jugu i Margaretskom ulicom na zapadu, sa statusom zaštićenog kulturnog dobra. Zgrada je građena od 1. kolovoza 1898. do kraja 1899. godine. Po narudžbi Miroslava Pl. Kulmera mlađeg, predsjednika Prve hrvatske štedionice i političara, projektirao ju je arhitekt Josip pl. Vancaš. Trokatno stambeno - poslovna palača ima izrazite arhitektonske i urbanističke vrijednosti prve trgovačke galerije u Hrvatskoj. Središnja oktogonalna kupola ukrašenom vitrajima, pročelja razvedena rizalitima, polukružni erkeri s balkonima na uglovima, krovna bakrena kupola rastvorena lukarnama, čine je izrazitim spomenikom lokalne reinterpretacije bečke secesije. Visoko nadziđe iznad kupole u Ilici ukrašeno je figuralnim reljefom s alegorijom štedljivosti, a u Margaretskoj alegorijskim prikazom na kojem Hrvatska blagostanjem i marljivošću podiže znanost i umjetnost, te podupire starost i siromaštvo. Oba reljefa, uz atlante koji podupiru balkon iznad portala u Ilici, rad su bečkog kipara Reinholda Völkela, a kamene kipove trgovine i industrije izveo je Dragutin Morak. Kovana vrata na ulazu u prolaz sa strane Ilice izradila je bečka radionica J. Neuberga, a sa strane Preradovićevog trga zagrebačka radionica J. Devidea. Palača je u statusu kulturnog dobra kao jedna od najreprezentativnijih cjelina zagrebačkog Donjeg grada.