Mjesec: studeni 2021.

Ljubo Babić Zagorski pejzaž (Novembar), 1937.

Ljubo Babić
Zagorski pejzaž (Novembar), 1937.
ulje na platnu
62,2 x 75,6 cm
MG-962

Slika Zagorski pejzaž (Novembar) tipična je domoljubna slikarska metafora Ljube Babića iz 1930-ih. Nastojeći oko 'našeg izraza' kao temelja za izgradnju nacionalne svijesti, ali i u cilju promocije specifičnosti naše kulture na suvremenoj srednjoeuropskoj sceni, Ljubo Babić u ciklusu Moj rodni kraj s ponosom prezentira prostornu matricu regije iz koje potječe. Sagledavajući s visine ustalasali krajolik i usitnjena polja Babić u preljevima tonova 'portretira' specifične strukture sjevernohrvatskog pejzaža. Babićeva umjetnička idealizacija i estetika bliska građanskom sloju antipod su kompleksnoj društvenopolitičkoj situaciji, ali i aktualnoj ideologiji grupe 'Zemlja'.

Ljubo Babić višu je umjetničku školu završio u Zagrebu, a Akademiju u Münchenu. Naknadno se usavršavao u Parizu, a povijest umjetnosti diplomirao je u Zagrebu 1932. Kao slikar, scenograf i kostimograf, grafičar, likovni pedagog i kritičar, povjesničar umjetnosti, muzealac, književnik i urednik postao je epohalna figura hrvatske kulture i umjetnosti 20. stoljeća. Sudjelovao je u osnivanju Hrvatskog proljetnog salona, Grupe nezavisnih umjetnika, Grupe četvorice, Grupe trojice, Grupe hrvatskih umjetnika i Hrvatskih umjetnika. Kao prvi kustos Moderne galerije bio je i autor prvog stalnog postava izloženog 1920. u Muzeju za umjetnost i obrt. Godine 1948. osmislio je i prvi postav Moderne galerije koji reprezentira kompleksan razvoj hrvatske umjetnosti 19. i 20. stoljeća, a za koji je detaljno preuređena današnja zgrada.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

U Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti održana konferencija za medije na temu  „Obnova palače Vranyczany-Dobrinović ili gušenje tri kulturne institucije javnim novcem?“

 

 

  

U Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti 11. studenoga održana je konferencija za medije na temu  „Obnova palače Vranyczany-Dobrinović ili gušenje tri kulturne institucije javnim novcem?“, o kojoj su govorili Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, i bivša dugogodišnja ravnateljica Moderne galerije Biserka Rauter Plančić.

Tom prigodom javnosti je predočeno na koji je način osmišljena i kako se provodi izrada projektne dokumentacije i na što upućuje provedba mjera zaštite Palače Vranyczany-Dobrinović. HAZU kao nominalni vlasnik palače ugovorila je s Ministarstvom kulture i medija RH po Pozivu na dodjelu bespovratnih financijskih sredstava za provedbu mjera zaštite kulturne baštine oštećene u potresu 22. ožujka 2020. godine na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske i Zagrebačke županije iz sredstava Fonda solidarnosti Europske unije, kojeg je isto Ministarstvo raspisalo i provelo. Kako se vidi na mrežnim stranicama Ministarstva kulture i medija RH, iznos od 65.361.673,71 kuna za izradu projektne dokumentacije i provedbe mjera zaštite zgrade Palače Vranyczany-Dobrinović (Moderna galerija), Hebrangova 1-3/Strossmayerov trg 12, Zagreb.

Iz dosadašnjih postupaka HAZU razvidno je da će spomenuti visok iznos od 65.361.673,71 kuna javnog novca biti uložen u obnovu zgrade koja onemogućuje normalno funkcioniranje, a kamoli napredak i  razvoj muzeoloških standarda tri institucije od izrazitog kulturnog i javnog značaja smještene u njoj  - Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Kabineta grafike HAZU i Arhiva za likovne umjetnosti  s fundusom koji broji više od 10.000 arhivskih jedinica, a djeluje na adresi Gundulićeva 24.

Referirajući se na dugogodišnje neriješene i zanemarene probleme upravljanja i vlasništva nad palačom govornici su kroz prizmu  duboko nezadovoljavajućeg postupka planiranja obnove, iznijeli svoja iskustva o kurentnim i povijesnim pitanjima odnosa NMMU i HAZU, s pozivom izvršnim i upravnim sastavnicama državne vlasti na zaštitu kulturnog dobra i kulturnih institucija kao kapitalnih javnih vrijednosti od samovolje HAZU.

Foto: iz arhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb

Slavko Šohaj, Susret na izložbi, 1942.

 

Slavko Šohaj
Susret na izložbi I., 1942.
gvaš, kreda
MG- 7526

Slavko Šohaj rođen je 1908. u Zagrebu. Diplomirao je 1931. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a  usavršavao se u Parizu 1931–32. i 1939. Bio je likovni suradnik Arheološkoga muzeja u Zagrebu i član HAZU od 1977. godine. Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo dobio je 1978. Prvu samostalnu izložbu, Šohaj će organizirati tek kao šezdesetogodišnji umirovljenik u Modernoj galeriji u Zagrebu 1968., a u istom će gradu 2000. otvoriti i svoju posljednju samostalnu izložbu, retrospektivuu Galeriji Klovićevi dvori. Umro je 2003.

Slika „Susret na izložbi“ predstavlja izuzetak u u slikarevom opusu. Prikazana su dva muškarca, dva posjetitelja izložbe kako međusobno razgovaraju dok razgledavaju slike. Šohaj je 1942. s grupom umjetnika nastupio na Venecijanskom bijenalu, predstavljajući Nezavisnu državu Hrvatsku i možda se ova slika referira upravo na taj događaj. Tijekom II. svjetskog rata, Šohaj uglavnom slika mrtve prirode i portrete o kojima će Matko Peić 1961. napisati: „Poslije prve faze groteske i druge faze sezanizma dolazi treća faza Slavka Šohaja, jedan od najvećih likovnih događaja stvaran za mračnih dana drugog svjetskog rata. I zato kad se govori o slikarima koji su slikali užase rata: spaljene kuće i ubijene ljude – mislim da ne bi trebalo zaboraviti kao poseban ratni i slikarski dokument: samotno plave interijere Slavak Šohaja“. Život i rad za vrijeme rata za Šohaja, međutim, nije bio lak, unatoč radu u Arheološkom muzeju u Zagrebu i nastupu na Venecijanskom bijenalu. Kako je povodom izložbe u Modernoj galeriji 2017. bio istaknuo Igor Zidić, Šohaja je, naime, hapsila i ispitivala ustaška vlast zbog sumnji da je surađivao s komunistima, a njegova prijateljica Marija Hanževački 1944. bila je strijeljana, što je na slikara ostavilo duboke posljedice.

Tekst Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja Moderne umjetnosti ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Na konferenciji za medije u NMMU predstavljena izložba Eksploatacija smrti

 

     

Na konferenciji za medije održanoj 9. studenoga 2021. u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu predstavljena je izložba Eksploatacija smrti. Predstavnike medija tom prigodom uvodno je pozdravio Branko Franceschi ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, a o izložbi je govorila muzejska savjetnica NMMU Dajana Vlaisavljević, voditeljica Zbirke slikarstva 19. st. do Hrvatskog salona 1898. i autorica izložbe.

Na konferenciji je prezentiran i dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s predgovorom Dajane Vlaisavljević i tekstovima kulturne antropologinje dr. sc. Suzane Marjanić te biologinje dr. sc. Mirne Marinić, čiji dizajn potpisuje Ana Zubić.
Izložba se uz poštivanje epidemioloških preporuka HZJZ i odluka Nacionalnog stožera civilne zaštite RH može razgledati do 16. siječnja 2022.
     
Foto: iz arhive NMMU i Goran Vranić, Nacionalni muzej moderne umjetnosti Zagreb©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Muzejsko edukativni projekt – 10 škola – 10 umjetnika, 2021. – 5. studenoga 2021.

  

Drugi dan muzejsko-edukativnog projekta 10 škola - 10 umjetnika 2021., petak 5. studenoga, uključio je online komunikaciju srednjih škola iz Zagreba, Pule, Zadra i Dubrovnika. Učenička izlaganja usporednom analizom predstavile su moderna djela iz zbirke NMMU i suvremenu fotografiju Josipa Klarice. Po završetku svakog izlaganja škole su izvele kreativne radionice.
Donosimo vam kratki pregled programa:

XVI. Gimnazija, Zagreb
Tema: Josip Klarica, Maksimir I i Emanuel Vidović, K mrtvom gradu
Radionica: otkrij djela Josipa Klarice i fotografski zadatak
Učenice: Nika Mišetić, Tia Radunović, Majda Petrač i Ema Pavlaković
Profesorica: Maja Marović

Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, Pula
Tema: Josip Klarica, Čaša, cvijet kamelije, Prag, i Rober Auer, Natura morte
Radionica: online križaljka: https://puzzel.org/crossword/play?p=-Mn-mymnWAQbAP4UeEm6
i zadatak crtanja po promatranju po uzoru na odabranog umjetnika (Klarica / Auer)
Učenice: Lara Medica, Ema Kuna i Ana Pašić
Profesorica: Nastasja Cimperšek

Gimnazija Vladimira Nazora, Zadar
Tema: Josip Klarica, Mrtva priroda s kriškom lubenice, i Vladimir Becić, Mrtva priroda
Radionica: Kahoot! kviz
Učenice: Anamaria Rogić, Nika Zdunić i Antonia Vanjak
Profesorica: Ivanka Radulić

Gimnazija Dubrovnik, Dubrovnik
Tema: Josip Klarica, Franz Kafka, Preobražaj, Prag i Mirko Rački, Grad Dis
Radionica: izrada plakata u programu Canva na temu prolaznosti
Učenice: Klaudia Lujić, Ana Marković i Katarina Kanostrevac
Profesorica: Ivanka Lilić

Muzejsko edukativni projekt – 10 škola – 10 umjetnika, 2021. – kratki pregled izlaganja

Muzejsko edukativni projekt - 10 škola - 10 umjetnika, 2021.
U muzejsko-edukativnom projektu 10 škola - 10 umjetnika 2021., u četvrtak 4. studenoga putem online komunikacije sudjelovale su srednje škole iz Varaždina, Valpova, Osijeka i Rijeke. Njihova izlaganja bavila su se temama usporedbe modernog djela iz zbirke NMMU i suvremene fotografije Josipa Klarice. Svako izlaganje popratila je kreativna radionica na temu izlaganja.

Donosimo vam kratki pregled izlaganja srednjih škola:

II. gimnazija Varaždin
Tema: Josip Klarica, Gliptoteka I. i Miroslav Kraljević, Leda
Radionica: Kahoot! kviz, prezentacija fotografija Maje Cepanec
Učenice: Lucija Kaniški, Stela Masten, Nensi Vugrinec, Katarina Vlahović i Maja Cepanec
Profesorica: Terezija Mlinarić

Srednja škola Valpovo
Tema: Josip Klarica, Pogled na Novi Zagreb V. i Milan Steiner, Pogled na savsku dolinu
Radionica: Kahoot! kviz
Učenice: Nea Pohižek, Ana Jelkić i Žana Ćužić
Profesorica: Marija Jelkić

I.gimnazija Osijek
Tema: Josip Klarica, Kolinje i Josip Račić, Pred stajom
Radionica: Point and klik puzzle
Učenici: Dora Glavaš, Ina Delić i Jakov Viszmeg
Profesorica: Nataša Tram

Prva riječka hrvatska gimnazija, Rijeka
Tema: Josip Klarica, Umjetnički ateljei – Studio Oskara Hermana (?) i Petar Dobrović, Moja soba
Radionica: Kahoot! kviz
Učenice: Ana Ivković, Ana Šamanić, Laura Vidović i Petra Šupuković
Profesorica: Dajana Rosatti

   

Đuro Tiljak, Park, 1928.

Đuro Tiljak
Park, 1928.
ulje na platnu
54 x 68 cm
MG-2467
Slika Park Đure Tiljaka iz 1928. ključno je djelo hrvatskog magičnog realizma. Nakon dramatike i strasti ekspresionizma s početka desetljeća, Tiljak na bezbroj egzistencijalnih pitanja odgovara slikarskom konstrukcijom nove realnosti. Vizija Parka je sažeta prema jasnom zakonu i redu te time pruža jasan uvid u samu bît stvarnosti. Oblici iz prirode su cézanneovskom transformacijom sažeti u vječne geometrijske forme. Volumeni su naglašeni, a boja svedena na pastelne tonove podređene modelaciji. Reduciranjem prizora do uopćavanja zbilja je krajnje idealizirana i mistificirana te zauvijek zaustavljena u natprirodnom miru i potpunoj otuđenosti.
Đuro Tiljak je prekinuo studij u Zagrebu te je 1919. upisao moskovsku Akademiju kod Vasilija Kandinskoga. Vraća se u Zagreb gdje je 1923. diplomirao kod Ljube Babića. Slika prvo pod utjecajem postimpresionista, a zatim u duhu magičnoga realizma i izlaže na Proljetnim salonima. Nakon usavršavanja u Parizu 1928/29., kao član grupe Zemlja od 1930. do 1933., umjesto naglašene kubičnosti kompoziciju temelji na crtežu i uskoj kolorističkoj paleti. Iako u stvaralaštvu uvijek ostaje vjeran vlastitoj viziji, u likovnim se kritikama između dva rata protivi larpurlartizmu i individualnim umjetničkim vrijednostima. Tijekom Drugoga svjetskog rata stvara ekspresivne figuralne prizore, a nakon rata krajolike u kojima razvija kolorističke improvizacije i približava se apstrakciji. Bavio se i grafikom. Od 1945. predaje na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.
Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica NMMU, Zagreb
Foto: Goran Vranić ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Otto Antonini, Dvije slike Otta Antoninija u fundusu Moderne galerije, Zagreb

 

 

 

Nacionalni muzej moderne umjetnosti, zagrebačka Moderna galerija od 12. do 29. studenoga 2020., u Studiju Moderne galerije „Josip Račić“ predstavila je izložbu Dvije slike Otta Antoninija u fundusu Moderne galerije, Zagreb. Priznati ilustrator i grafički dizajner, čiji su radovi objavljivani u poznatom tjedniku Svijet (1926. – 1932.), ostavio je iza sebe i slikarsku dionicu, a dva njegova djela, ulje na platnu – Pred sienskom katedralom iz 1913. i pastel na drvu, Portret djevojčice iz 1935. – nalaze se u fundusu Moderne galerije.

U autorskoj koncepciji Ivane Rončević Elezović, više kustosice Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, izložba u Studiju “Račić” interpretirala je i pozicionirala spomenuta djela iz fundusa nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u kontekstu Antoninijeve slikarske ostavštine. Slike iz fundusa Moderne galerije u postavu izložbe bile su prezentirane uz umjetnikove radove iz fundusa Muzeja grada Zagreba i privatnih kolekcija, a pratile su ih fotografije iz privatnog albuma obitelji Antonini.

Uz izložbu je otisnut ilustrirani katalog s predgovorom autorice izložbe i sažetkom na engleskom jeziku.

Zbog epidemiološke situacije službeno otvorenje nije se održalo, a izložbu je uz pridržavanje epidemioloških mjera koje je propisao Nacionalni stožer civilne zaštite Republike Hrvatske, bilo moguće razgledati u radno vrijeme Studija “Račić”, od ponedjeljka do petka od 11 do 19 sati, a subotom i nedjeljom od 10 do 13 sati. Praznikom je Studio je zatvoren.

Foto: iz postava izložbe Goran Vranić©Moderna galerija, Zagreb

10 škola – 10 umjetnika 2021. – online izdanje

 

 

Nacionalni muzej moderne umjetnosti 4. i 5. studenoga 2021. organizira muzejsko-edukativni projekt 10 škola – 10 umjetnika, koji će se sukladno epidemiološkoj situaciji i ove godine održati u mrežnom izdanju. Viša kustosica NMMU Ivana Rončević Elezović, osmislila je projekt 2005. kako bi se srednjoškolcima približio izložbeni program Muzeja, ali i njegova misija te ih se generalno potaknulo na stvaranje pozitivnog odnosa spram institucije muzeja. U posljednje dvije godine pažljivo osmišljenim temama sudionicima se pokušava istaknuti razlika između moderne i suvremene umjetnosti kroz usporedbu konkretnih umjetničkih djela. Ove godine riječ je o djelima iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i fotografijama Josipa Klarice prezentiranim na izložbi Sjaj u srebru i zlatu – In memoriam koja se do 7. studenoga održava u NMMU u Zagrebu.

U projektu sudjeluju srednje škole iz Varaždina, Osijeka, Valpova, Rijeke, Pule, Zadra, Dubrovnika i Zagreba. Uz mentorstvo profesora likovne kulture, timovi koje čine tri učenika istražili su i obradili po jednu temu iz fotografskog opusa Josipa Klarice i usporedili je s odgovarajućom temom iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, a sukladno tome osmislili su svoja izlaganja i prateće kreativne radionice koje će prezentirati vršnjacima putem Microsoft Teams platforme. Škole, njihove teme i zanimljivosti vezane uz izlaganja predstavit ćemo na webu, Facebooku i Instagramu NMMU.

Realizacija projekta: Ivana Rončević Elezović, viša kustosica NMMU i Iris Poljan, muzejska pedagoginja NMMU

 

Raspored prezentacija:

4. studenog 2021., četvrtak

10,00 h – 10,30 h: I. gimnazija, Osijek: Josip Klarica, Kolinje, 1978.–1981. vs. Josip Račić, Pred stajom, 1907.

10,30 h – 11,00 h: Srednja škola Valpovo: Josip Klarica, Pogled na Novi Zagreb V., 2016. vs. Milan Steiner, Pogled na savsku dolinu, 1918.

11,00 h – 11,30 h: Druga gimnazija, Varaždin: Josip Klarica, Gliptoteka I., 1981. – 1983. vs. Miroslav Kraljević, Leda, 1912.

11,30 h – 12,00 h: Prva riječka hrvatska gimnazija, Rijeka: Josip Klarica, Umjetnički ateljei – Studio Oskara Hermana (?), 1982.–1984. vs. Petar Dobrović, Moja soba, 1921.

12,00 h: Rasprava

 

5. studenog 2021., petak

10,00 h – 10,30 h: XVI. Gimnazija, Zagreb: Josip Klarica, Maksimir I, 1979. vs. Emanuel Vidović, K mrtvom gradu, 1919.

10,30 h – 11,00 h: Škola primijenjenih umjetnosti i dizajna, Pula: Josip Klarica, Čaša, cvijet kamelije, Prag, 1976. vs. Rober Auer, Natura morte, 1914.

11,00 h – 11,30 h: Gimnazija Vladimira Nazora, Zadar: Josip Klarica, Mrtva priroda s kriškom lubenice, 1979. vs. Vladimir Becić, Mrtva priroda, 1906.

11,30 h – 12,00 h: Gimnazija Dubrovnik, Dubrovnik: Josip Klarica, Franz Kafka, Preobražaj, Prag, 1983. vs. Mirko Rački, Grad Dis, 1906.

12,00 h: Rasprava

Oton Gliha, Gromače, 1964.

 

Oton Gliha
Gromače, 1964.
flomaster/papir
MG-2548

„A sve je počelo 1954. godine, kada mi se jednog dana taj krčki pejzaž izbrazdan gromačama pričinio kao neka stara ploča klesane glagoljice. Može ta moja asocijacija izgledati čudna, čak smiješna, ali za mene je ona jednog trenutka bila fatalna i pomogla mi razmrsiti sva ona uzbuđenja koja sam godinama nosio u sebi promatrajući tu čudnu geometriju, arhitekturu i skulpturu koju je čovjek nesvjesno stvarao u borbi s kamenom. Oslobađajući od kamena škrtu zemlju, istim ju je kamenom opet zarobljavao, ograđujući je gromačama. I tako su nastale te pačetvorine, trokuti i krugovi, taj fantastični kovitlac ritma linija i ploha.“, tim je riječima Oton Gliha 1958. opisao svoj slikarski rad.

Gliha je rođen 1914. u Črnomelju u Sloveniji. Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu polazi od 1933. do 1937., a 1938. kao stipendist odlazi na jednogodišnji boravak u Pariz. Nakon II. svjetskog rata, putuje po Bosni i Hercegovini i 1952. po Italiji; slike koje slika u tom razdoblju još uvijek ničim ne ukazuju na ciklus koji će ga proslaviti i koji će Gliha, jednom kada ga osmisli, slikati do kraja života. Prvom samostalnom izložbom 1954. u Zagrebu, međutim, Gliha daje naslutiti da će ga slikanje krajolika uskoro odvesti u čistu apstrakciju. Crtež koji donosimo primjer je jedne od ranih upotreba flomastera u hrvatskoj umjetnosti. O flomasteru kao sredstvu, Gliha kaže: „Proučavajući godinama sklopove gromača na otoku Krku, služio sam se isključivo flomasterom. Osjećao sam da mi upravo on omogućuje fiksaciju mnoštva točaka različitih oblika i veličina kao neke simbole kamenja u naslagama tih suhozida. Točka je istovremeno stala graditi pravce i plohe te počela živjeti svojim samostalnim životom.“

Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo, Gliha je dobio 1976., a umro je 1999. u Zagrebu.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb