Slavko Šohaj
Susret na izložbi I., 1942.
gvaš, kreda
MG- 7526

Slavko Šohaj rođen je 1908. u Zagrebu. Diplomirao je 1931. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a  usavršavao se u Parizu 1931–32. i 1939. Bio je likovni suradnik Arheološkoga muzeja u Zagrebu i član HAZU od 1977. godine. Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo dobio je 1978. Prvu samostalnu izložbu, Šohaj će organizirati tek kao šezdesetogodišnji umirovljenik u Modernoj galeriji u Zagrebu 1968., a u istom će gradu 2000. otvoriti i svoju posljednju samostalnu izložbu, retrospektivuu Galeriji Klovićevi dvori. Umro je 2003.

Slika „Susret na izložbi“ predstavlja izuzetak u u slikarevom opusu. Prikazana su dva muškarca, dva posjetitelja izložbe kako međusobno razgovaraju dok razgledavaju slike. Šohaj je 1942. s grupom umjetnika nastupio na Venecijanskom bijenalu, predstavljajući Nezavisnu državu Hrvatsku i možda se ova slika referira upravo na taj događaj. Tijekom II. svjetskog rata, Šohaj uglavnom slika mrtve prirode i portrete o kojima će Matko Peić 1961. napisati: „Poslije prve faze groteske i druge faze sezanizma dolazi treća faza Slavka Šohaja, jedan od najvećih likovnih događaja stvaran za mračnih dana drugog svjetskog rata. I zato kad se govori o slikarima koji su slikali užase rata: spaljene kuće i ubijene ljude – mislim da ne bi trebalo zaboraviti kao poseban ratni i slikarski dokument: samotno plave interijere Slavak Šohaja“. Život i rad za vrijeme rata za Šohaja, međutim, nije bio lak, unatoč radu u Arheološkom muzeju u Zagrebu i nastupu na Venecijanskom bijenalu. Kako je povodom izložbe u Modernoj galeriji 2017. bio istaknuo Igor Zidić, Šohaja je, naime, hapsila i ispitivala ustaška vlast zbog sumnji da je surađivao s komunistima, a njegova prijateljica Marija Hanževački 1944. bila je strijeljana, što je na slikara ostavilo duboke posljedice.

Tekst Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja Moderne umjetnosti ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb