Miroslav Kraljević – Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Miroslav Kraljević, U pariškoj kavani, 1912.

Miroslav Kraljević
U pariškoj kavani, 1912.
gvaš, pastel na papiru
41,1 x 44,5 cm
MG-7085

Miroslav Kraljević (1885.–1913.) se nakon školovanja u Zagrebu i Gospiću upisuje na studij prava u Beč, kojega prekida kako bi studirao slikarstvo. Godine 1906/07. polazi privatnu školu grafičara Moritza Heymanna u Münchenu, a u svibnju 1907. godine primljen je na minhensku Akademiju kod Huga von Habermanna, gdje se druži s Josipom Račićem i Vladimirom Becićem (Minhenski krug). Nakon diplome, Kraljević se 1910. godine vraća u Požegu i intenzivno slika do rujna 1911., kada odlazi u Pariz. Ondje se upisuje na Académie de la Grande Chaumière, koju ubrzo napušta. Godine 1912. u Zagrebu priređuje prvu i za života jedinu samostalnu izložbu u salonu Ulrich. Umire od tuberkuloze 1913. godine.
Prizor iz pariškog gradskog života naslikan u tehnici gvaša i pastela na papiru prikazuje živopisnu kavansku scenu, žamor i komešanje. Posjednuti likovi ekspresionistički deformiranih fizionomija i cézannesitički izduženih, zaobljenih oblika u građanskoj svakodnevici i dokolici ispijanja kave dočarani su izuzetno životno u dinamičnoj kompoziciji “fotografskog” isječka iz života.

Tekst: dr.sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Miroslav Kraljević, Autoportret, 1912.

Miroslav Kraljević
Autoportret, 1912.
ulje / platno, 64 x 45 cm
MG-774

Miroslav Kraljević (1885.–1913.) potječe iz ugledne slavonske obitelji. U Zagrebu se školovao u razdoblju od 1898. do 1902. godine, a potom dvije godine pohađa gimnaziju u Gospiću. U jesen 1904. godine u Beču upisuje studij prava i istovremeno pohađa slikarski tečaj Georga Fischhofa. Napušta pravo te 1906/07. godine polazi privatnu školu grafičara Moritza Heymanna u Münchenu. U svibnju 1907. godine primljen je na minhensku Akademiju kod Huga von Habermanna, gdje se druži s Josipom Račićem i Vladimirom Becićem (Minhenski krug). Nakon diplome, Kraljević se 1910. godine vraća u Požegu i intenzivno slika do rujna 1911., kada odlazi u Pariz. Ondje se upisuje na Académie de la Grande Chaumière, koju ubrzo napušta. Radi u Meštrovićevu, a potom u vlastitu atelijeru na Montparnasseu. Objavljuje karikature u satiričnom listu Panurge. Godine 1912. u Zagrebu priređuje prvu i za života jedinu samostalnu izložbu u salonu Ulrich. Umire od tuberkuloze 1913. godine.

Kraljevićev Autoportret iz 1912. godine slikan godinu dana prije slikareve smrti, zaokružuje niz umjetnikovih autoportreta započet znamenitim Autoportretom sa psom, naslikanim 1910. godine. Za razliku od realističkog prikaza minhenskim tonskim načinom na autoportretu iz 1910.godine, gdje je mladost i zdravlje autora potencirana vitalnošću prikazanog psa u središtu donjeg dijela slike, na Autoportretu iz 1912. tjelesnost umjetnikova tuberkulozom izmučenog lika posve je iščeznula u ekspresionističkom tretmanu energičnog, dugog poteza kistom. Crte lica bez minuciozne obrade tek su naznačene grubom pennelattom te je tako pojačan ekspresivni učinak cjeline. Konkretan ambijent sobe s ranijeg autoportreta u pozi sjedenja naslikanog gotovo u punoj visini figure, zamijenio je prikaz doprsja i koncentracija na lice koje izranja iz anonimne, tamne maslinasto zelene pozadine sugerirajući nagriženost umjetnikova tijela bolešću i skoru smrt.
Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.

Miroslav Kraljević, Golgota, 1912.

Miroslav Kraljević
Golgota, 1912.
ulje, platno; 72,1 x 115,3 cm
MG-7084

Miroslav Kraljević u Golgoti iz 1912. glavni motiv Raspeća povlači u dubinu prizora ističući lik Krista tek svjetlosnim akcentom na uvijenom tijelu. Prednjim planom dominiraju deformirane figure vojnika pognute oko kocke te vertikala Longina oslonjenog o koplje. Ekspresivnost kompozicije, zlokobno ogoljen ambijent i snažna simboličnost kolorita čine ovu sliku jednom od ključnih za Kraljevićev pariški opus, ali i za novu slikarsku generaciju koja se upravo formira u Zagrebu.

Miroslav Kraljević, porijeklom iz bogate slavonske plemenitaške obitelji, studij prava započet u Beču ubrzo zamjenjuje slikarstvom u Münchenu. Kod profesora Huge Habermanna na tamošnjoj Akademiji od 1905. do 1910. studiraju i Josip Račić, Vladimir Becić i Oskar Herman. Slikare tog münchenskog kruga povezuje prvenstveno orijentacija europskoj modernosti, slične polazišne ideje i uzori. Nakon diplome u Münchenu Kraljević se 1910. vraća u Požegu. Intenzivno slika te slijedom odličnih kritika 1911. odlazi u Pariz. Stopivši sva dotadašnja umjetnička iskustava sa smjelim istraživanjima novih ideja i izraza u Parizu ostvaruje niz vrhunskih portreta, autoportreta, žanr-scena i veduta. Već se godinu kasnije teško bolestan vraća u domovinu. Ostvarivši opus od najvećeg značaja za razvoj našeg modernog slikarstva Kraljević je od tuberkuloze umro u Zagrebu 1913., s nepunih 28 godina

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Miroslav Kraljević, Autoportret sa psom, 1910.

Miroslav Kraljević
Autoportret sa psom, 1910.
ulje / platno, 111,7 x 85,7 cm
MG-776

Amblematski Kraljevićev Autoportret sa psom, naslikan u Požegi tijekom završne godine njegova münchenskog studija, prikazuje slikara uz vitalan lik životinje u odnosu očigledne privrženosti. Likovi su smješteni u intimni interijer sobe u kojem se u stražnjem planu ističu obrisi portreta Diega Velázqueza (1599.–1660.) kao jednog od Kraljevićevih slikarskih uzora. Pogled slikara i ovčara ispod njega sugestivno je usmjeren u promatrača. Kompozicija u tamnim tonalitetima još je uvijek tradicionalnog prizvuka, iako je vidljiv slobodniji i energičan potez kistom s naznakama specifičnog ekspresionističkog naboja.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.

Miroslav Kraljević, Atentat, 1912.

Miroslav Kraljević
(1885.-1913.)
Atentat, 1912.
tuš/papir
180 x 280 mm
MG-2768

Među crtežima koji nastaju u vrijeme Kraljevićevog jednogodišnjeg boravka u Parizu – od rujna 1911. do listopada 1912. – „Atentat“ zauzima posebno mjesto. Naime, to je jedini Kraljevićev crtež koji se referira na politiku. Štoviše, to je uz sliku „Izbori u požegi“ (1911) jedini Kraljevićev rad – slika, crtež, skulptura, grafika – koji se može povezati s političkim procesima u tadašnjoj Hrvatskoj i Europi. Kraljević ne prikazuje konkretan događaj, premda su neki kasniji istraživači povezivali ovaj crtež s atentatom na hrvatskog bana Cuvaja, koji se zbio u svibnju 1912. u Zagrebu. Atentat na Cuvaja mogao je biti povod za njegov nastanak, ali ovaj crtež svakako nije njegov prikaz, ako ni zbog čega drugog, a onda zbog toga što je ban Cuvaj u trenutku atentata bio u automobilu. „Atentat“ je prije pokušaj prikazivanja jednog novog oblika političke borbe, nego prikaz konkretnog događaja. Tome ide u prilog i činjenica da Kraljević u Parizu surađuje sa satiričkim listom „Panurge“, s novinama, dakle, kojima je usmjerenost na aktualne društvene događaje primarna misija. Ono što teroristički čin razlikuje od drugih vidova nasilja su njegova iznenadna pojava i silovita prodornost i upravo je ta svojstva Kraljević uspio prikazati. Propeti, preplašeni konji, kočija koja je prikazana neprirodno iskrivljeno, kao da je riječ o biću koje uzmiče pred uperenim revolverom, zatim prikaz atentatora kojemu Kraljević naglašava samo noge i ruku koja drži revolver (ostali dijelovi tijela kao da ne postoje) itd., samo su neke od značajki ovog iznimnog crteža.

Miroslav Kraljević je jedan od prvaka hrvatskog modernog slikarstva. Rođen je 1885. u Požegi u Slavoniji; 1904. prekida studij prava u Beču da bi se posvetio slikarstvu. Nakon završetka Akademije likovnih umjetnosti u Münchenu, odlazi 1911. u Pariz. Umro je u Zagrebu 1913.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Miroslav Kraljević, Podvezica, 1910.

Miroslav Kraljević
(1885. – 1913.)
Podvezica, 1910.
terakota
MG-786

Hrvatski slikar, grafičar i kipar, školovao se u Beču i Münchenu, a usavršavao u Parizu. Kao pripadnik tzv. Minhenskog kruga, uz Josipa Račića i Vladimira Becića, smatra se jednim od prvaka hrvatske likovne moderne umjetnosti. Nakon Akademije likovnih umjetnosti u Münchenu, od lipnja 1910. boravi u Požegi kod obitelji do odlaska u Pariz u rujnu 1911. godine. U požeškom ciklusu ostvaruje i svoj kiparski opus. Realistički oblikuje portret svoje nećakinje Ivane, reljefne portrete požeških književnika J. Jurkovića, E. Tomića i V. Babukića kao i portretnu plaketu svog oca.

Kraljevićeva umjetnička snaga u kiparstvu prvenstveno se odražava na figuralnim kompozicijama seoskih žena i muškaraca sklonih razvratu kao što su skulpture Tučnjava i Pijanci. Ova dinamična kiparska djela malih formata oblikovani su u pečenoj glini kao najpodatnijem mediju za ilustraciju britke percepcije sekvenci razuzdane ljudske prirode. Njima prethodi skulptura Podvezica s koketnim stavom žene naglašene sirove putenosti minimalnih portretnih karakteristika s dijabolično razvučenim osmijehom na licu istaknutih jagodica i četvrtaste brade. Kraljević će ovu formu zrele požeške kokete izvijenog tijela s kupolastim oblikom krinoline razrađivati u svojim brojnim pariškim varijantama crteža žena.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Miroslav Kraljević, Bonvivant (Portret Arsena Masovčića), 1912.

Miroslav Kraljević
Bonvivant (Portret Arsena Masovčića), 1912.
ulje / platno
91,5 x 65,5 cm
MG-771

Nakon Gospića, Zagreba i Beča, Miroslav Kraljević (1885.–1913.) godine 1906/07. odlazi u München, gdje u svibnju 1907. godine upisuje minhensku Akademiju kod Huga von Habermanna. Ondje se druži s Josipom Račićem i Vladimirom Becićem (Minhenski krug). Nakon diplome, Kraljević se 1910. godine vraća u Požegu i intenzivno slika do rujna 1911., kada odlazi u Pariz. Ondje se upisuje na Académie de la Grande Chaumière, koju ubrzo napušta. Radi u Meštrovićevu, a potom u vlastitu atelijeru na Montparnasseu. Objavljuje karikature u satiričnom listu Panurge. Godine 1912. u Zagrebu priređuje prvu i za života jedinu samostalnu izložbu u salonu Ulrich. Umire od tuberkuloze 1913. godine.
Na slici je prikazan sjedeći lik mladog muškarca slikan do pasa u crnom kicoškom odijelu i bijeloj košulji s leptir-mašnom, cilindrom i štapom. Motiv odražava urbanu atmosferu životnog stila portretiranog. Prevladavaju sivi tonovi s crvenim akcentom naslonjača fotelje, a potez kistom je vidljiv i pastozan. Tretman fizionomije lica ostavlja dojam ekspresionističke maske.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Miroslav Kraljević, Autoportret s lulom, 1912.

Miroslav Kraljević
Autoportret s lulom, 1912.
ulje / platno
40 x 30 cm
MG-7087

Miroslav Kraljević (1885.–1913.) se nakon školovanja u Zagrebu i Gospiću upisuje na studij prava u Beč, kojega prekida kako bi studirao slikarstvo. Godine 1906/07. polazi privatnu školu grafičara Moritza Heymanna u Münchenu, a u svibnju 1907. godine primljen je na minhensku Akademiju kod Huga von Habermanna, gdje se druži s Josipom Račićem i Vladimirom Becićem (Minhenski krug). Nakon diplome, Kraljević se 1910. godine vraća u Požegu i intenzivno slika do rujna 1911., kada odlazi u Pariz. Ondje se upisuje na Académie de la Grande Chaumière, koju ubrzo napušta. Radi u Meštrovićevu, a potom u vlastitu atelijeru na Montparnasseu. Objavljuje karikature u satiričnom listu Panurge. Godine 1912. u Zagrebu priređuje prvu i za života jedinu samostalnu izložbu u salonu Ulrich. Umire od tuberkuloze 1913. godine.
Na vertikalnom formatu slikar prikazuje svoj lik, smješten u interijeru, u desnom 3/4 profilu do visine prsiju. U ustima drži lulu. Potez kistom je vidljiv, naglašen i pastozan te pridonosi ekspresionističkom naboju cjeline, kao i pogled u sjeni usmjeren na promatrača. Prevladava tamna gama boja (minhenski tonski način) sa svjetlijim akcentima inkarnata te bijele košulje i prsluka što proviruju ispod sakoa.

Kolačići