Miroslav Kraljević
Golgota, 1912.
ulje, platno; 72,1 x 115,3 cm
MG-7084

Miroslav Kraljević u Golgoti iz 1912. glavni motiv Raspeća povlači u dubinu prizora ističući lik Krista tek svjetlosnim akcentom na uvijenom tijelu. Prednjim planom dominiraju deformirane figure vojnika pognute oko kocke te vertikala Longina oslonjenog o koplje. Ekspresivnost kompozicije, zlokobno ogoljen ambijent i snažna simboličnost kolorita čine ovu sliku jednom od ključnih za Kraljevićev pariški opus, ali i za novu slikarsku generaciju koja se upravo formira u Zagrebu.

Miroslav Kraljević, porijeklom iz bogate slavonske plemenitaške obitelji, studij prava započet u Beču ubrzo zamjenjuje slikarstvom u Münchenu. Kod profesora Huge Habermanna na tamošnjoj Akademiji od 1905. do 1910. studiraju i Josip Račić, Vladimir Becić i Oskar Herman. Slikare tog münchenskog kruga povezuje prvenstveno orijentacija europskoj modernosti, slične polazišne ideje i uzori. Nakon diplome u Münchenu Kraljević se 1910. vraća u Požegu. Intenzivno slika te slijedom odličnih kritika 1911. odlazi u Pariz. Stopivši sva dotadašnja umjetnička iskustava sa smjelim istraživanjima novih ideja i izraza u Parizu ostvaruje niz vrhunskih portreta, autoportreta, žanr-scena i veduta. Već se godinu kasnije teško bolestan vraća u domovinu. Ostvarivši opus od najvećeg značaja za razvoj našeg modernog slikarstva Kraljević je od tuberkuloze umro u Zagrebu 1913., s nepunih 28 godina

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.