Donacija Damira Mataušića Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti

Istaknuti hrvatski kipar i medaljer Damir Mataušić Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti danas je darovao dva svoja ostvarenja. Riječ je intimističkom medaljerskom poliptihu "Identitet" iz 2019. i počasnoj medalji XIV. Memorijala Ive Kerdića iz 2022.. Oba su rada bila prezentirana na FIDEM-ovim međunarodnim izložbama suvremene medalje - prvi 2020. u Tokiju, a drugi 2023. u Firenci.
U Muzejskom fundusu, u najvećoj mjeri zahvaljujući Damiru Mataušiću, nalazi se tridesetak umjetnikovih djela, uključujući i srebrnu medalju otkovanu 2015. u povodu 110. obljetnice tadašnje Moderne galerije, a ova je donacija Zbirku medalja i plaketa NMMU značajno obogatila recentnim Mataušićevim djelima.
Uz Branka Franceschija, ravnatelja NMMU, umjetnikovu donaciju Muzeju preuzela je muzejska savjetnica i voditeljica Zbirke kiparstva i Zbirke medalje i plaketa NMMU Tatijana Gareljić.
Damir Mataušić umjetnik je s više od pet desetljeća medaljerstva u specifičnom izričaju i definiranoj umjetničkoj poetici uspješno primijenjenoj u nekoliko kiparskih disciplina: od medalja, kovanica, svečanih lanaca i počasti do male plastike, reljefa i javnih spomenika; Od intimističkih, službenih, do javnih i sakralnih skulptura duboke percepcije s iznimnom posvetom u realizaciji djela. Značajka Mataušićeva rada korištenje je nekoliko vrsta materijala koji dominiraju poliranim metalima izrađenim tehničkom preciznošću u inventivnim kompozicijama. Vrijednost njegova djela sintetizira povijesno i kulturno nasljeđe ne oduzimajući dignitet umjetničkom stvaralaštvu. Mataušićeva suptilna osobnost jednako anticipira složene suvremene umjetničke izazove, a rezultat je osebujan medaljerski opus etabliranog statusa u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti.

Reprodukcije: Ravnatelj NMMU Branko Franceschi, umjetnik Damir Mataušić, muzejska savjetnica NMMU Tatijana Gareljić / Foto: iz arhive NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2024.
Medaljerski poliptih Damia Mataušića "Identitet", 2019. / Foto: Petar Strmečki / Ljubaznošću umjetnika
Damir Mataušić, počasna medaljia XIV. Memorijala Ive Kerdića iz 2022 / Foto: Petar Strmečki / Ljubaznošću umjetnika

U Galeriji Josip Račić otvorena izložba
“Ususret pedesetoj obljetnici”

Otvorenje izložbe "Ususret pedesetoj obljetnici" 9. svibnja u Galerija "Josip Račić" Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti okupilo je brojne umjetnike, povjesničare umjetnosti i ljubitelje umjetnosti. Ova mala gradska galerija, koja od 1992. djeluje u sklopu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti (nekadašnje Moderne galerija), iduće godine obilježava pet desetljeća djelovanja pa je ova izložba uvod u taj značajan jubilej.
Uz uvodno obraćanje ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branka Franceschija, koncepciju izložbe predstavila je kustosica NMMU i autorica izložbe Tihana Galić, a slikar Vlado Jakelić prepričao je neke od anegdota iz vremena osnutka Galerije.
Multimedijalni umjetnik Ivo Deković, slikari Jadranka Fatur, Vlado Jakelić i Marijana Muljević - samo su neka od renomiranih imena hrvatske likovne scene koja su dosad izlagala u Galeriji Josip Račić - kroz radove prezentirane u postavu i popratnu dokumentarnu građu imali su priliku prisjetiti se vremena kad su u tom prostoru održane njihove samostalne izložbe.
Kroz odabrana djela - najvećim dijelom iz Muzejskog fundusa te ona nekolicine autora koji su u tom razdoblju izlagali - ova značajna izložba pruža uvid u djelić bogatstva umjetničkog naslijeđa ovog prostora, evocira sjećanje na izložbe i autore koji su kroz različite umjetničke pristupe i tematske fokuse oblikovali njezin identitet te daje kratak povijesni pregled izlagačkih praksi u Galeriji tijekom proteklih pola stoljeća. Reduciran izbor radova u velikoj je mjeri uvjetovan veličinom izložbenog prostora, ali čini prezentan segment njezine bogate izložbene povijesti.
Radove Zlatka Kauzlarića Atača, Vlade Jakelića, Jadranke Fatur, Marijane Muljević, Ive Dekovića, Nicholasa Roericha, Đure Sedera i Stipana Tadića, uz neke od arhivskih primjeraka pratećih publikacija brojnih izložbi te autorski dokumentarni film "Jadranka Fatur, Slike" Hrvoja Juvančića, snimljen 1987. u Galeriji Josip Račić, među prvima su razgledali vizualna umjetnica Amela Frankl, slikari Marijana i Izvor Pende, kipar Peruško Bogdanić, povjesničari umjetnosti Krunoslav Kamenov, Dubravka Osrečki Jakelić, Marija i Zdenko Zdenko Tonković, Guido Quien, Branka Benčić, ravnateljica MMSU u Rijeci, menadžer u kulturi Ivan Maruna, a zagrebačka kulturna javnost ima priliku to učiniti do 2. lipnja.
Uz izložbu je publiciran dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s tekstom povjesničarke umjetnosti Tihane Galić, koji je grafički oblikovala Ana Zubić.
Reprodukcije: s otvorenja izložbe / Foto Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Staš Kleindienst u razgovoru za NMMU

   

NMMU: Prema riječima Gorana Milovanaovića, kustosa vaše prve samostalne izložbe u Galeriji Josip Račić u Zagrebu, jedan ste od najistaknutijih slikara u Sloveniji. Kako je započeo i kako se razvijao vaš profesionalni put?

STAŠ KLEINDIENST: Ništa posebno, oduvijek me zanimala vizualna umjetnost i školovanje u tom smjeru činilo mi se jedinim logičnim. Ali kad stvarno počnete studirati, počinju vam se otvarati potpuno novi svjetovi, mogućnosti koje prije niste poznavali. Ta fascinacija nepoznatim drži me i danas i mislim da je važna za profesiju umjetnika.

NMMU: Na spomenutoj izložbi u Galeriji Josip Račić zagrebačkoj kulturnoj javnosti prezentirate se s deset ulja na platnu nastalih u posljednje četiri godine. To je razdoblje bilo obilježeno pandemijom koronavirusa, zatvaranjem, socijalnim distanciranjem… Koliko ste vremena provodili u prirodi i da li ste se na neki dublji način povezali s njom? Koliko je čitava ta globalna situacija utjecala na stvaranje vaših Antiarkadija?

STAŠ KLEINDIENST: Moj pogled na prirodu najviše se promijenio kad sam se 2019. iz Ljubljane preselio u Vipavu, jer sam prije imao atelje u podrumu s pogledom na fasadu susjedne kuće, a u Vipavi mi se otvorio potpuno novi pogled na strukturu krajolika, atmosferske efekte, ozračja..., koji su se posljedično počeli pojavljivati i u mojim radovima. Čak do te mjere da je atmosfera postala glavni akter mojih slika. Sama pandemija na to nije pretjerano utjecala, također svjesno sam izbjegavao baviti se temama vezanim uz koronavirus.

NMMU: Koliko se u percepciji spomenuti krajolici razlikuju od onih u vašim ranijim radovima?

STAŠ KLEINDIENST: Moji krajolici uvijek su produkt fikcije, koja ima korijene u stvarnosti, u sjećanjima, osjećajima, pogledima na prolazne pejzaže. Kao što je već spomenuto, promijenila se prije svega svijest o atmosferi prizora.

NMMU: Koliko ste nostalgični i koliko se to odražava na vašim slikama?

STAŠ KLEINDIENST: Moje slike uglavnom nastaju kao rezultat razmišljanja o današnjem vremenu i svijetu u kojem živimo i mislim da tu nema prostora za nostalgiju. Ako se pojavi u nekom motivu, to je s točno određenom svrhom.

NMMU: U uvodnom tekstu pratećeg kataloga izložbe kustos izložbe piše da je vrijeme za vas značajna kategorija? U kom smislu?

STAŠ KLEINDIENST: Vrijeme je uvijek zanimljiva kategorija u slikarstvu, jer je statičan, dvodimenzionalan medij. U mom radu prije svega zanima me spoj prostora i vremena koji se stapaju u jedno, gdje se stvara neka vrsta post-vremena, vrijeme bez vremena, koje mi omogućava da sliku otvorim za narative koje bez tog spoja ne bih mogao zamisliti.

NMMU: Osim kroz slikarstvo jeste li se ikad izražavali u nekom drugom mediju?

STAŠ KLEINDIENST: Da, pred kraj studija na ljubljanskoj Akademiji odustao sam od slikarstva i u sklopu raznih kolektiva radio na više konceptualnih umjetničkih projekata vezanih uz teoriju, instalacije, video, tada sam puno i pisao. To znanje i metodologiju rada kasnije sam prenio natrag u slikarstvo.

NMMU: Tko su vam umjetnički uzori?

STAŠ KLEINDIENST: Uzori se često mijenjaju, ali svako malo padne mi na pamet poneko ime poput Edwarda Hoppera, Liu Xiaodong, Nicole Eisenman, Edvarda Muncha, Verne Dawson...

NMMU: Poznajete li rad hrvatskog slikara Ljube Babića i njegove pejzaže i pronalazite li u njima neke poveznice s vlastitim promišljanjima iste teme?

STAŠ KLEINDIENST: Ne, moram priznati da mi stvaralaštvo Ljube Babića nije poznato. Ali s veseljem ću istražiti njegov rad u budućnosti.

NMMU: Gdje biste jednog dana voljeti predstaviti svoje radove?

STAŠ KLEINDIENST: Nemam nekih posebnih želja. Vjerojatno tamo gdje je publika stvarno zainteresirana za umjetnost i to je glavni razlog posjeta galerijama.

Priredila: Lana Šetka
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

NACIONALNI MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI PREDSTAVLJA VIRTUALNU IZLOŽBU “AKADEMIJE, AKADEMIZMI…


Nacionalni muzej moderne umjetnosti na svojoj mrežnoj stranici sa zadovoljstvom predstavlja izložbu "Akademije, akademizmi..." https://nmmu.hr/virtualni-muzej/ . Izložbu je koncipirala Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica i voditeljica Zbirke slikarstva 19. stoljeća (do "Hrvatskog salona" 1898. ) . Zahvaljujući jednostavnoj navigaciji posjetitelji mogu proučiti dvojezični online katalog izložbe podijeljen u nekoliko poglavlja: Kultiviranje stvaralačke slobode, Minhenska akademija i Umjetničko učilište u Zagrebu, Prebacivanje težišta samo na umjetnost, Novi sadržaj pojma, Kroz hrvatsku povijest umjetnosti; te razgledati katalog djela i reprodukcije.

Online izložba "Akademije, akademizmi ..." prva je u nizu planiranih virtualnih izložbi koje Nacionalni muzej moderne umjetnosti producira u želji da tijekom cjelovite obnove svog sjedišta palače Vranyczany - Dobrinović ostane povezan s publikom. Tijekom ovog razdoblja NMMU kontinuirano razvija izložbeni program u Galeriji Josip Račić, postavom zbirke pod nazivom "Jedan svijet" prisutan je do kraja 2024. u Providurovoj palači u Zadru, a ciklusom izložbi NMMU u gostima povremeno i diljem Hrvatske. Od 2020. svoju zbirku NMMU konstantno predstavlja i na mrežnoj stranici i društvenim mrežama Facebook i Instagram kroz rubriku Otkrijte u kojoj reproducirana djela prate kustoski tekstovi.

Što je akademizam, što je akademska umjetnost, jesu li to isti pojmovi? Tko su akademski umjetnici? Što se nekad, a što se danas podrazumijeva pod akademskom umjetnošću? U kojoj je mjeri taj pojam moguće redefinirati i/ili rehabilitirati? I u kojoj se mjeri preklapa s pojmom tradicije? Neka su od pitanja kojima se pokušava baviti ova izložba i esej. Kao i uvijek kada se raspravlja o nekom pojmu, najprije ga treba definirati zbog mogućih nejasnoća u raspravi. Prema definiciji Leksikografskog zavoda akademizam u umjetnosti pretpostavlja korištenje ustaljenih (školskih, tradicionalnih) postupaka, tehničkih vještina bez invencije. Prema povijesnom slijedu značenja koja je dobivao, termin akademizam ponajprije označuje načela i način podučavanja na povijesno-umjetničkim akademijama (rimska Akademija sv. Luke, Akademija u Parizu), a zatim djela i kritičke sudove što su ih prema tim načelima stvarali članovi akademije, profesori i studenti, ili pristaše njihovih metoda... Međutim, kao što se iz kratkog članka Leksikografskog zavoda u nastavku može pročitati, pojam "akademizam /akademsko slikarstvo/akademski umjetnik" nisu bili jednoznačni pojmovi tijekom povijesti umjetničkog stvaralaštva. S jedne strane akademsko je obrazovanje željeno i hvaljeno, ono se iščitava kao potvrda kvalitetnog stvaralaštva (kada se želi pohvaliti i/ili prodati rad određenog umjetnika/umjetnice, često se može čuti fraza on/ona je akademski umjetnik/umjetnica, bez obzira na stilski izraz), s druge strane suprotstavljen je stav koji se buntovno odnosi spram akademskog načina obrazovanja umjetnika. Smatra ga se konzervativnim, regresivnim pa čak i nazadnim pogotovo nakon druge polovice 19. stoljeća. Misli se na djela koja inzistiraju na strogim pravilima i neinventivnim eklektičnim postupcima rada. Pitanje koje se postavlja jest misle li suprotstavljajuće strane na isti pojam. Stoga ćemo ukratko pokušati razmotriti razloge takvih stavova i samog pojma na koji se oni odnose. Spomenimo samo usputno da se svi umjetnici koji se školuju i završavaju likovne akademije smatraju akademskim umjetnicima, ali ih se ne sagledava u okviru, uglavnom nepoželjnog, pojma akademizma kasnog 19. stoljeća, kako se pojam još uvijek uobičajeno koristi, odnosno u smislu kako su ga odredili prvi modernisti. Također je neminovno povezivanje akademizma s pojmom tradicije; donekle nadređenim mu pojmom koji se jednako tako pretežito koristi u kakvu izrazu osude ili je u najboljem slučaju posrijedi neko maglovito odobravanje, pri čemu se podrazumijeva da je djelo koje se odobrava neka ugodna arheološka rekonstrukcija. Ujedno se zaboravlja da tradicija nije petrificirana kategorija i da se njezin tezaurus kontinuirano obogaćuje, a da toga nismo ni svjesni. - iz uvodnog teksta kustosice izložbe Dajane Vlaisavljević

Reprodukcije:
Francesco Hayez, Hektor se oprašta od Andromahe, 1811. / ulje na platnu / 165.1 cm x 154 cm / MG - 43
Nikola Mašić Portret djevojčice, 1881. / ulje na platnu / 62 x 56 cm / MG - 267
Menci Clement Crnčić (1865. – 1930.), Slavonac runi kukuruz, 1891. / ulje na platnu, 109 x 108 cm / MG-431
Celestin Mato Medović (1857. – 1920.) / Studija starca, 1890. / ulje na platnu, 41,5 x 32,5 cm / MG-323
Stipan Tadić (1986.), Autoportret s lavandom (s 22 godine), 2009./ ulje na platnu, 57 x 45 cm / MG-7295
Josip Račić , Pred ogledalom, 1908. / ulje na ljepenki, 111,5 x 83 cm / MG-2391
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

U Galeriji Josip Račić otvorena izložba “Antiarkadija” slovenskog umjetnika Staša Kleindiensta

Nacionalni muzej moderne umjetnosti iz Zagreba i Galerija „Božidar Jakac“ iz Kostanjevice na Krki predstavili su 9. travnja u Galeriji Josip Račić zajednički projekt - izložbu Antiarkadija Staša Kleindiensta. Ovaj slovenski umjetnik, koji prvi put samostalno izlaže pred zagrebačkom publikom, prema riječima direktora Galerije „Božidar Jakac“ i kustosa izložbe Gorana Milovanovića, svakako je u ovom trenutku jedan od najistaknutijih i najintrigantnijih slikara srednje generacije u Sloveniji. Za prezentaciju u postavu izložbe odabrano je deset ulja na platnu, nastalih u razdoblju od 2020. do 2024. koja su za ovu prigodu posuđena iz javnih i privatnih zbirki iz Slovenije. Nakon uvodnog govora ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branka Franceschija, u kojem je apostrofirao kontinuiranu uspješnu suradnju između dviju muzejskih institucija, započetu 2021. izložbom Spone – Zagrebačka likovna akademija i slovenski umjetnici između dvaju ratova u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu, o umjetniku Stašu Kleindienstu i njegovom dosadašnjem radu, kao i o izložbenoj koncepciji govorio je direktor Galerije „Božidar Jakac“ Goran Milovanović. Izložbu je otvorio Miha Fatur, zamjenik veleposlanika Republike Slovenije u Zagrebu.

(…) Što nas zapravo toliko intrigira na slikama Staša Kleindiensta? Na nekoj centralnoj točki galerije, gdje izložena djela možemo u cjelini obuhvatiti jednim pogledom, susrećemo se s nekim poznatim područjima koja čuvamo u svojim sjećanjima. Krajolici, koji polako tonu prema horizontu, prisni su nam i poznati, pa svojom pojavnošću stvaraju u nama osjećaj ugodnosti i nečeg domaćeg. Možda je to taj trenutak, taj „naš izraz“ koji je u krajoliku Hrvatskog zagorja i Dalmacije tražio i Ljubo Babić. Ali to, naravno, nije koncept Kleindienstova slikarstva koji uvijek u izložbenim postavima velikim formatima slika dodaje i male formate gdje su vizualizacije priča još zgusnutije pa nas kao takve privlače nekim magnetizmom. (…) iz teksta Gorana Milovanovića u dvojezičnom pratećem katalogu izložbe.

Uz kipara Peruška Bogdanića, slikare Amelu Frankl, Duju Jurića Marijanu Pende, Niku Radić, Nenada Marasovića, Duška Šibla, Predraga Todorovića, Kseniju Turčić, povjesničare umjetnosti Mihu Colnera, Krunoslava Kamenova, Feđu Gavrilovića i Leilu Topić, grafičku dizajnericu Anu Zubić, izložbu su među prvima razgledali i suosnivač i direktor Fondacije Murtić Ranko Murtić sa suprugom slikaricom Ninom Atević Murtić, Rumjana Meštrović, snaha kipara Ivana Meštrovića te Vesna Meštrić ravnateljica Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu i Sanjin Mihelić, ravnatelj Muzeja za umjetnost i obrt.

Izložbu Staša Kleindiensta, koja je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija RH i Grada Zagreba, u Galeriji Josip Račić moguće je razgledati do 5. svibnja, a prati je dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s tekstom Gorana Milovanovića. Grafičko oblikovanje kataloga potpisuje Ana Zubić.

Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2024.

Umjetnik Predrag Todorović u razgovoru za NMMU

 

NMMU: Recite nam nešto o radovima prezentiranim na vašoj samostalnoj izložbi u Galeriji Josip Račić?
PREDRAG TODOROVIĆ: Na izložbi su predstavljeni radovi većeg formata nastali tijekom 2023. i 2024. godine pa smo izložbu nazvali upravo tako – Slike 2023. - 2024., sa željom i bez potrebe da posjetiteljima usmjeravamo fokus, asocijacije i projekcije, (percepciju) u bilo kojem smjeru i smislu. U formalno-likovnom smislu to su slike s naglašenom fakturom koja graniči s reljefom, tako da naizgled podsjećaju na enformelnu poetiku, mada su po konceptu i načinu građenja više fluksusovske, konceptualne. Naime, kao autor se maksimalno povlačim iz sudjelovanja u građenju izgleda slike, odlijevam je s poda atljea i kadriram nasumično, ne gledajući u njeno „lice“. Na taj način kroz sliku dobivam nenaučen i neočekivan sadržaj i „višak“.

NMMU: Koliko ste se kroz profesionalnu karijeru mijenjali, a time i vaši radovi? Kako oni nastaju i do koje ste mjere skloni eksperimentu?
PREDRAG TODOROVIĆ: Kao što se već moglo naslutiti iz odgovora na prvo pitanje kroz moje se radove uvijek isprepliće više estetika, praksa, medija i tehnika. Intertekstualni su, mogao bih ih zvati likovnim bastardima. Povezano s tim - logično je da uvijek eksperimentiram, jednostavno sam tako postavljen. Od završne godine studija prestao sam ograničavati sliku medijem, tehnikama ili postupcima. U dijalogu s radom pronalazim uvijek neki drugi način da mu pomognem da se razvija u smjeru koji preferira. U tom smislu sam se i ja mijenjao i dolazio do nekih „svojih“ materijala i likovnog govora.
Koristio sam se svakakvim materijalima, od paučine, vapna, cementa, plastičnih folija, slamki za sokove, objektima preuzetim iz stvarnosti koje bi otiskivao na različite podloge i slično. Uglavnom su to nelikovni materijali čiju upotrebu je odredilo moje tematsko određenje i znatiželja.

NMMU: Što vas nadahnjuje? Kojim ste se temama bavili i postoje li neke koje su konstantno prisutne u vašem radu?
PREDRAG TODOROVIĆ: Sad već sa sigurnošću mogu reći da je kroz moj cjelokupni rad prisutna samo jedna tema, a to je moja zaokupljenost  doživljajem sveoubuhvatnog kroz trenutke i sitne fragmente iz objektivne stvarnosti. Sveobuhvatno u krhotinama koje možemo obuhvatiti pogledom. Od čega je sve izgrađeno i što je u osnovi svega? To je moja tema oduvijek. Zato su iz mog rada nestale sve iluzorne stvari poput narativnog diskursa, boje, i sl.
Ono preko čega sam mogao govoriti o zbilji su jednostavni materijali koje sam nalazio u svom okruženju. Rad s njima je postao moj likovni jezik i gramatika. Budući da sam taktilan tip odabrala me je poetika odnosa, svjetlo-tamno, grubo-nježno, oštro - glatko, tvrdo-mekano, to je moj likovni jezik za pričati o doživljaju sveobuhvatnog kroz fragmente. Nadahnjuje me kad kroz neku malu neuglednu krhotinu primijetim prisutnost beskonačnog.

NMMU: Koga biste izdvojili kao umjetnički uzor?
PREDRAG TODOROVIĆ: Puno je talentiranih autora s predivnim radovima. Danas je to pogotovo vidljivo preko društvenih mreža i interneta. Kao što sam rekao, estetski, moj rad je intertekst različitih likovnih postulata pa mi nema smisla nabrajati likovno privlačne autore. Zato bih spomenuo jednog koji je na mene kroz samo par razgovora ostavio najupečatljiviji, dubok trag. Ne u likovnom smislu, nego u egzistencijalnom, toplom, ljudskom, a to je Ivan Picelj. Taj čovjek me je, poput pravog zen majstora, svojom mudrošću i iskustvom postavio ponovno na noge kad mi je bilo najteže i kad sam bio potpuno prestao raditi.

NMMU: Sjećate li se tko je kupio vašu prvu sliku?
PREDRAG TODOROVIĆ: Da, ako izuzmemo par neozbiljnih otkupa iz djetinjstva, onda je to bila jedna sveučilišna profesorica, ne s likovnog studija,  dok sam bio na prvoj ili drugoj godini.

NMMU: Koliko vremena provodite u ateljeu i čega u njemu ne smije nedostajati?
PREDRAG TODOROVIĆ: U ateljeu sam uglavnom svaki dan po 6-8 sati, nekad više nekad manje. Nije to uvijek funkcionalan rad. Imam dosta praznog hoda, „gledanja u prazno“.
Ne smije nedostajati kave, papira, crnog tuša…

Priredila: Lana Šetka
Foto: Tanja Tevih © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2024.

Nacionalni muzej moderne umjetnosti podržava projekt #itisnottoolate Morske Livade i poziva vas da
od 6. do 27. ožujka 2024. glasanjem na platformi New European Bauhaus pomognete da ovaj projekt, a s njim i Karin, Obrovac i Zadar postanu Novi europski Bauhaus Prvaci

Nacionalni muzej moderne umjetnosti podržava Projekt #itisnottoolate Morske Livade i poziva vas da do 27. ožujka 2024. glasanjem na platformi New European Bauhaus https://prizes.new-european-bauhaus.europa.eu/?etrans=hr pomognete da ovaj projekt, a s njim i Karin, Obrovac i Zadar postanu Novi europski Bauhaus Prvaci.
#ItIsNotTooLate Morske Livade - jedini je hrvatski projekt izabran među 50 finalista u konkurenciji od 530 projekata iz cijele Europe za nagradu New European Bauhaus Champions 2024 #NewEuropeanBauhaus u kategoriji Reconnecting with nature https://morskelivade.com/projekt-itisnottoolate-morske.../
Više info o projektu i njegovim vrijednostima možete saznati na: https://morskelivade.com
#itIsNotTooLate - Seagrass Beds Showreel
https://www.youtube.com/watch?v=kinTRqVpZns
#itIsNotTooLate - Seagrass Beds Film
https://www.youtube.com/watch?v=BdezMx-ZhP0

Foto: ITISNOTTOOLATE

U Galeriji Josip Račić otvorena izložba Predraga Todorovića
Slike 2023. – 2024.

Pred mnogobrojnim uzvanicima u Galeriji Josip Račić 14. ožujka otvorena je izložba Predraga Todorovića "Slike 2023. – 2024. ". Uz uvodni govor Branka Franceschija, ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, dosadašnje umjetnikovo stvaralaštvo kao i recentne radove odabrane za prezentaciju u postavu predstavio je viši kustos NMMU, voditelj Zbirke akvarela, crteža i grafike i Zbirke novih medija Klaudio Štefančić, koji je ujedno i kustos izložbe i autor teksta u pratećem katalogu.

Todorovićeve slike velikog formata u kombiniranoj tehnici, koje zagrebačka kulturna javnost u Galeriji Josip Račić ima priliku razgledati do 7. travnja, među prvima su razgledali slikari Grgur Akrap, Jagor Bučan, Tomislav Buntak Fedor Fischer, Duje Jurić, Željko Lapuh, Ivica Malčić, David Maljković, Mak Melcher sa suprugom kazališnom, filmskom i televizijskom glumicom Mijom Melcher, Zoltan Novak, Izvor Pende, Marijana Pende, Nika Radić, Damir Sokić, Zlatan Vehabović, Roberta Vilić, kipar Nikola Vrljić kao i povjesničari umjetnosti Vanja Babić, Feđa Gavrilović, Krunoslav Kamenov, Nataša Ivančević, Iva Körbler, Josip Joško Tešija, Leila Topić, Janka Vukmir… te umjetnikovi prijatelji iz Odjela za kulturu grada Rijeke.
Otvorenju je prisustvovala i Nikolina Radić Štivić, zamjenica pročelnice Gradskog ureda za kulturu, međugradsku i međunarodnu suradnju i civilno društvo Grada Zagreba.

(...) U interpretaciji Todorovićeva slikarstva jednako korisno pitanje je i pitanje „Što slikarstvo danas može prikazati”. Moderni su umjetnici otkrili nove načine izražavanja, no s vremenom su njihovi potencijali postali konvencionalni. Kako to često ističe Charles Harrison, britanski umjetnik i teoretičar, slikari apstraktnog ekspresionizma iza sebe su ostavili ozbiljne probleme vezane za pitanja autentičnosti i originalnosti. Ti su problemi sustavno bili analizirani u okviru konceptualne umjetnosti, primjerice, u radovima Yvesa Kleina, Roberta Rauschenberga, Roberta Morrisa i drugih, ili u domaćem kontekstu u radovima Brace Dimitrijevića, Gorana Trbuljaka, Borisa Demura i drugih. Tako iz perspektive postmodernističke umjetnosti 80-ih godina prošlog stoljeća, između apstraktnog slikarstva i konceptualne umjetnosti nema razlike, jer obje tendencije zanemaruju figurativno predočavanje i inzistiraju na univerzalnim umjetničkim problemima i vrijednostima. Uzmemo li u obzir da je Todorović za svoj slikarski rad 2021. dobio nagradu renomirane američke umjetničke zaklade, koja nosi ime Adolfa Gottlieba, moguće je na njegovo djelovanje gledati i kao na svojevrsnu obnovu modernističkih umjetničkih principa u konstelaciji suvremene kulture, prije svega univerzalnog jezika apstrakcije i kozmopolitskog karaktera umjetnosti (kozmopolitizam kao pojava koja je posve suprotna globalizaciji). (...) Klaudio Štefančić, iz teksta u katalogu izložbe

Foto: Tanja Tevih © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2024.

Posljednji pozdrav
Fedoru Džamonji
(1955. – 2024.)

Posljednji pozdrav
Fedoru Džamonji
(1955. - 2024.)

Fotograf i grafički dizajner iznenada je preminuo u 69-oj godini. Sin Dušana Džamonje, jednog od najznačajnijih hrvatskih kipara druge polovine 20. stoljeća, bio je suradnik na projektima svog oca, a nakon njegove smrti nastavio je voditi atelijer Džamonja i s obitelji osnovao Zakladu Džamonja. Zahvaljujući Fedoru Džamonji danas imamo fantastično fotografski dokumentiran opus Dušana Džamonje i njegovih izložbi.
…
Na izložbi koja mu je u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti bila priređena 2022. Fedor Džamonja javnosti se predstavio odabranim djelima iz svog fotografskog opusa. Bili su to prizori prirode - koja ga nije prestala zaokupljati od kraja 70-ih godina prošlog stoljeća - prezentirani kroz cikluse: Polja lopoča, Trenutak u životu drveća, Refleksije (Na jezeru), Oluje nad Valkanelom, Prirodo, priđi mi. Ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i kustos spomenute izložbe Branko Franceschi u pratećem katalogu tada je između ostalog je napisao: Za prezentaciju dijela fotografskog opusa Fedora Džamonje u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti ključne su izvjesne netipične autorske osobine koje su konstanta njegovog odnosa prema samom mediju i čine ga specifičnim pojavom unutar danas uobičajenog fotografskog diskursa. …

Životopis
1955. Rođen u Splitu, 11. prosinca
1970. Počinje se baviti slikarstvom
1972. Prva izložba slika i crteža
1972. Upisuje studij povijest umjetnosti u Zagrebu
1974. Upisuje studij arhitekture na školi “Architectural Association” u Londonu
1975. Počinje se baviti fotografijom
1981. Upisuje slikarstvo na likovnoj akademiji “Byam Shaw” u Londonu
1982. Započinje se baviti profesionalnom fotografijom
1983. Odlazi u Firenzu
1984. Prvi poslovi kao grafički dizajner
1985. Vraća se u Zagreb
1989. Odlazi u Bruxelles
1996. Osniva studio za reklamnu fotografiju i grafički dizajn “P.E.R. sprl.”
2001. Započinje surađivati sa “Kaligrafom”, Zagreb
2007. Osniva samostalnu djelatnost u Zagrebu
2009. Nakon smrti oca nastavlja voditi “Atelier Džamonja”
2019. Osniva sa familijom “Zakladu Džamonja”
2020. Seli se u Vrsar
Živio je i radio između Vrsara, Zagreba i Bruxellesa

Reprodukcija: Fedor Džamonja u postavu svoje izložbe "Fotografije" u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti 2022. Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

U Likovnoj galeriji Gradskog muzeja Križevci otvorena izložba Otkrivena drugost

U Likovnoj galeriji Gradskog muzeja Križevci 22. veljače otvorena je izložba Otkrivena drugost. Riječ je o izložbi iz ciklusa NMMU u gostima, koje će ovaj muzej do završetka cjelovite obnove svog sjedišta palače Vranyczany – Dobrinović, prezentirati u drugim muzejskim i galerijskim institucijama u Hrvatskoj i šire. Uz uvodni govor Tee Hatadi, ravnateljice Gradskog muzeja Križevci i Branka Franceschija, ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, koncepciju izložbe uzvanicima je predstavila kustosica NMMU i autorica izložbe Marta Radman. U svom govoru ova povjesničarka umjetnosti izjavila je: " Ovo je jedan moj prvi korak u institucionalnom snalaženju i slaganju izložbi i projekata. Moja karijera, u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti je započeta s radom na našem postavu u Zadru. Ova ideja i ova moja intencija da pokažem nešto iz različitih promišljanja i iz jedne različite kulturne klime prikazana je ovdje i izuzetno mi je drago što mi se ukazala prilika da to ovdje izložim. "

Izložba Otkrivena drugost s 26 odabranih djela iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Gradskog muzeja Križevci, objedinjuje slikarska i kiparska ostvarenja, fotografiju, fotokolaž, instalaciju, tapiseriju i objekte, a u Likovnoj galeriji Gradskog muzeja Križevci može se razgledati do 16. ožujka 2024.

Umjetnici zastupljeni u postavu izložbe:
NMMU: Miroslav Kraljević, Goranka Vrus Murtić, Ivan Sabolić, Anabel Zanze, Oscar Nemon, Valerije Michieli, Zvonimir Lončarić, Vera Fischer, Dimitrije Popović, Milivoj Uzelac, Sava Šumanović, Nives Kavurić – Kurtović, Oskar Herman, Neda Miranda Blažević – Krietzman, Ana Opalić, Sonja Kovačić – Tajčević, Anka Krizmanić, Vlasta Delimar, Renata Vranyczany Azinović, Ivan Kožarić, Milena Lah, Žanić Vlasta
GMK: Jelka Struppi-Wolkensperg, Nasta Rojc, Paula Kiepach-Nestoroff, Peppino Wieternik.

(…) U oblikovanju narativa za ovu izložbu cilj je izbjeći senzacionalističko preuveličavanje značenja ili pripisivanje značaja tamo gdje ono ne postoji. Intencija je ponuditi neka od mogućih čitanja predstavljenih djela. Naša percepcija oblikovana je onim što smo naučili prepoznavati, stoga je ključno neprestano preispitivati i širiti perspektivu. Čineći to, možemo otkriti alternativna tumačenja koja obogaćuju naše razumijevanje umjetnosti unutar različitih kulturnih okvira, nadilazeći puko estetsko uvažavanje. Aktualizacijom povijesnih fragmenata drugosti izložba izaziva ograničenja koja nameće modernistička paradigma povijesti umjetnosti i poziva na kritičko promišljanje. Cilj je prezentirati fenomen drugosti unutar kulturne produkcije zastupljene u zbirci Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti počevši od druge polovice 19. stoljeća naovamo. Prezentiranjem 22 djela iz Zbirke NMMU zajedno s četiri djela iz Zbirke GMK razotkrivamo i čitamo društvene preduvjete, autocenzuru umjetnika i značaj rodnog i spolnog identiteta u stvaralačkom izričaju, kroz problematiku feminizma, dekolonizacije te rodne i LGBTQI+ teorije. (…) - iz pratećeg teksta Marte Radman

Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb