Staš Kleindienst u razgovoru za NMMU – Nacionalni muzej moderne umjetnosti

NMMU: Prema riječima Gorana Milovanaovića, kustosa vaše prve samostalne izložbe u Galeriji Josip Račić u Zagrebu, jedan ste od najistaknutijih slikara u Sloveniji. Kako je započeo i kako se razvijao vaš profesionalni put?

STAŠ KLEINDIENST: Ništa posebno, oduvijek me zanimala vizualna umjetnost i školovanje u tom smjeru činilo mi se jedinim logičnim. Ali kad stvarno počnete studirati, počinju vam se otvarati potpuno novi svjetovi, mogućnosti koje prije niste poznavali. Ta fascinacija nepoznatim drži me i danas i mislim da je važna za profesiju umjetnika.

NMMU: Na spomenutoj izložbi u Galeriji Josip Račić zagrebačkoj kulturnoj javnosti prezentirate se s deset ulja na platnu nastalih u posljednje četiri godine. To je razdoblje bilo obilježeno pandemijom koronavirusa, zatvaranjem, socijalnim distanciranjem… Koliko ste vremena provodili u prirodi i da li ste se na neki dublji način povezali s njom? Koliko je čitava ta globalna situacija utjecala na stvaranje vaših Antiarkadija?

STAŠ KLEINDIENST: Moj pogled na prirodu najviše se promijenio kad sam se 2019. iz Ljubljane preselio u Vipavu, jer sam prije imao atelje u podrumu s pogledom na fasadu susjedne kuće, a u Vipavi mi se otvorio potpuno novi pogled na strukturu krajolika, atmosferske efekte, ozračja..., koji su se posljedično počeli pojavljivati i u mojim radovima. Čak do te mjere da je atmosfera postala glavni akter mojih slika. Sama pandemija na to nije pretjerano utjecala, također svjesno sam izbjegavao baviti se temama vezanim uz koronavirus.

NMMU: Koliko se u percepciji spomenuti krajolici razlikuju od onih u vašim ranijim radovima?

STAŠ KLEINDIENST: Moji krajolici uvijek su produkt fikcije, koja ima korijene u stvarnosti, u sjećanjima, osjećajima, pogledima na prolazne pejzaže. Kao što je već spomenuto, promijenila se prije svega svijest o atmosferi prizora.

NMMU: Koliko ste nostalgični i koliko se to odražava na vašim slikama?

STAŠ KLEINDIENST: Moje slike uglavnom nastaju kao rezultat razmišljanja o današnjem vremenu i svijetu u kojem živimo i mislim da tu nema prostora za nostalgiju. Ako se pojavi u nekom motivu, to je s točno određenom svrhom.

NMMU: U uvodnom tekstu pratećeg kataloga izložbe kustos izložbe piše da je vrijeme za vas značajna kategorija? U kom smislu?

STAŠ KLEINDIENST: Vrijeme je uvijek zanimljiva kategorija u slikarstvu, jer je statičan, dvodimenzionalan medij. U mom radu prije svega zanima me spoj prostora i vremena koji se stapaju u jedno, gdje se stvara neka vrsta post-vremena, vrijeme bez vremena, koje mi omogućava da sliku otvorim za narative koje bez tog spoja ne bih mogao zamisliti.

NMMU: Osim kroz slikarstvo jeste li se ikad izražavali u nekom drugom mediju?

STAŠ KLEINDIENST: Da, pred kraj studija na ljubljanskoj Akademiji odustao sam od slikarstva i u sklopu raznih kolektiva radio na više konceptualnih umjetničkih projekata vezanih uz teoriju, instalacije, video, tada sam puno i pisao. To znanje i metodologiju rada kasnije sam prenio natrag u slikarstvo.

NMMU: Tko su vam umjetnički uzori?

STAŠ KLEINDIENST: Uzori se često mijenjaju, ali svako malo padne mi na pamet poneko ime poput Edwarda Hoppera, Liu Xiaodong, Nicole Eisenman, Edvarda Muncha, Verne Dawson...

NMMU: Poznajete li rad hrvatskog slikara Ljube Babića i njegove pejzaže i pronalazite li u njima neke poveznice s vlastitim promišljanjima iste teme?

STAŠ KLEINDIENST: Ne, moram priznati da mi stvaralaštvo Ljube Babića nije poznato. Ali s veseljem ću istražiti njegov rad u budućnosti.

NMMU: Gdje biste jednog dana voljeti predstaviti svoje radove?

STAŠ KLEINDIENST: Nemam nekih posebnih želja. Vjerojatno tamo gdje je publika stvarno zainteresirana za umjetnost i to je glavni razlog posjeta galerijama.

Kolačići