Oznaka: Marta Ehrlich

Marta Ehrlich, Pariz, 1938.

Marta Ehrlich
Pariz, 1938.
tempera na papiru
433 x 573 mm
MG-4713

Nije bilo puno slikarica u Hrvatskoj između dva svjetska rata. Umjetnička je kultura bila potpuno određena „muškim pogledom“, da parafraziramo Lauru Mulvey, koja je 1973. tim terminom pokušala opisati komercijalni film, oblikovan, povijesno gledajući, od strane heteroseksualnih muškaraca za vlastiti vizualni užitak. Koliko se njezin umjetnički rad može interpretirati u svjetlu te činjenice ostaje na budućim istraživačima, ali je nedvojbeno da su boravci u Parizu ostavili traga. Premda je tzv. pariška škola 30-tih godina 20. stoljeća, koju je karakterizirao pluralizam realističkih slikarskih pristupa – od različitih postimpresionističkih do nadrealističkih tendencija – već bila na zalazu svoje moći, u slikarstvu Marte Ehrlich ona je ostavila dubokog traga. Taj bi se trag najkraće mogao opisati pojmom slobode. Naime, zagrebačka likovna i pedagoška scena je u periodu između dva svjetska rata inzistirala na disciplini crteža i kolorita. Bilo kakvo odstupanje od lokalne boje ili stroge kompozicije, bilo je nepoželjno. Na ovoj, kao i na svim drugim slikama nastalim u Parizu, Marta Ehrlich se okreće drugačijem slikarstvu. Trgovi omeđeni palačama, prepuni krošnji i prolaznika zaokupljaju njezinu pažnju. Gotovo u pravilu ih prikazuje odozgora; debla drveća gube i volumen i masu i postaju samo linije povučene kistom, kao i grane, dok je lišće niz kolorističkih mrlja kojima ne razaznajemo obrise. Drveće se pretapa s fasadama zgrada, i sve kao da – sasvim u skladu s postimpresionističkim tendencijama - titra u zraku.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Marta Ehrlich, Muški akt, 1933., Ženski akt, 1933.

Marta Ehrlich

Muški akt, 1933.
crvena kreda na papiru
MG-4720

Ženski akt, 1933.
crvena kreda na papiru
MG-4721

Prije nego što je fotografija postala široko dostupna, crtež je umjetnicima često služio kao pomoćno sredstvo u izvedbi složenih slikarskih ili kiparskih kompozicija. Crtež je svoj status dobio u kontekstu renesansne kulture i tako je bilo sve do pojave umjetničkog modernizma. Svaki je umjetnički studij – slikarski, kiparski ili arhitektonski –  počinjao s crtanjem. Crtanje je služilo, kako se to kolokvijalno zna reći „vježbanju ruke“, no njegova stvarna funkcija bila je vezana za usvajanje umjetničkih pravila. Osim „vježbanja ruke“, crtež je bio popraćen još jednim oblikom figurativnog govora: „crtanje je gledanje“. Vjerovalo se da postoji posebna veza između ruke i oka i da onaj tko „ne zna gledati“, ne zna ni crtati. Dakako, gledalo se i vidjelo samo ono što se znalo, odnosno ono što su propisivala pravila. Mogli bi stoga crtež do pojave modernizma opisati sintagmom: „Prvo gledam, pa crtam.“, dok bi sve ono što se promijenilo u modernizmu mogli predstaviti sintagmom: „Prvo mislim, pa crtam“.

U vrijeme u kojem se Marta Ehrlich pojavljuje na umjetničkoj sceni,  a to je razdoblje između dva svjetska rata, oba su odnosa prema crtežu aktualna. Prvi dominira na umjetničkim školama, drugi u razvijenim umjetničkim sredinama. Boravak u takvoj jednoj sredini (Pariz) neće promijeniti način na koji Marta Ehrlich crta golo ljudsko tijelo; promjena će se dogoditi na području drugih žanrova kao što su mrtva priroda, veduta i autoportret. Ovi aktovi, nastali za vrijeme studija u Zagrebu 1933., i dalje prikazuju ono što pravila nalažu da se gleda: prije svega, volumen tijela i njegovu masu pri kretanju ili u mirovanju. Unatoč tome, možda u ovim crtežima postoji neki trag „ženskog pogleda“, jednog specifičnog iskustva, jer ako je crtanje gledanje, onda je crtež nemoguće odvojiti od rodnog identiteta umjetnice ili umjetnika.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Marta Ehrlich, Interijer s komodom, oko 1938.

Marta Ehrlich
(1910.-1980.)
Interijer s komodom, oko 1938.
tempera/papir
483 x 468 mm
MG-4656

U svojoj umjetničkoj karijeri, Marta Ehrlich nacrtala je i naslikala brojne prizore velegrada, od kojih su najzanimljiviji oni koji prikazuju Pariz. Većina prizora sugerira pogled iznutra prema van, iz stana na ulicu. Rakurs je uvijek malo podignut, prizorom dominira drveće prikazano u cijelosti kroz čije se krošnje probija oko, ne bi li dolje, na samom dnu kadra, prepoznalo pločnik s ljudskim figurama svedenima na mrlje. Iznad svega toga, dominiraju krovovi zgrada i nebo. Interijer koji ovdje donosimo preokreće ovu logiku, pa prizor izgleda kao da je slikan uz pomoć pogleda uprtog kroz prozor, izvana prema unutra. Sasvim u skladu s razlikom između javnog (gradskog) i privatnog života na kojoj od svojih početaka inzistira umjetnički modernizam, interijer Marte Ehrlich odaje mirnu, meditativnu atmosferu, čemu, uz pastelne boje, najviše pridonosi dubina prikazanog prostora.
Marta Ehrlich Tompa (1910 – 1980) pohađala je privatnu slikarsku školu Vladimira Becića u Zagrebu u periodu od 1929. do 1934. U periodu od 1935. do 1938. boravi na studijskom boravku u Parizu. Nakon 2. svjetskog rata odbacuje stil pariške slikarske škole i sve se češće okreće temama i simbolima koje prikazuje u skladu s prosedeima apstraktnog slikarstva. Oblikovala je keramiku; radila nacrte za tkanine te scenografiju.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content