Marta Ehrlich
Pariz, 1938.
tempera na papiru
433 x 573 mm
MG-4713

Nije bilo puno slikarica u Hrvatskoj između dva svjetska rata. Umjetnička je kultura bila potpuno određena „muškim pogledom“, da parafraziramo Lauru Mulvey, koja je 1973. tim terminom pokušala opisati komercijalni film, oblikovan, povijesno gledajući, od strane heteroseksualnih muškaraca za vlastiti vizualni užitak. Koliko se njezin umjetnički rad može interpretirati u svjetlu te činjenice ostaje na budućim istraživačima, ali je nedvojbeno da su boravci u Parizu ostavili traga. Premda je tzv. pariška škola 30-tih godina 20. stoljeća, koju je karakterizirao pluralizam realističkih slikarskih pristupa – od različitih postimpresionističkih do nadrealističkih tendencija – već bila na zalazu svoje moći, u slikarstvu Marte Ehrlich ona je ostavila dubokog traga. Taj bi se trag najkraće mogao opisati pojmom slobode. Naime, zagrebačka likovna i pedagoška scena je u periodu između dva svjetska rata inzistirala na disciplini crteža i kolorita. Bilo kakvo odstupanje od lokalne boje ili stroge kompozicije, bilo je nepoželjno. Na ovoj, kao i na svim drugim slikama nastalim u Parizu, Marta Ehrlich se okreće drugačijem slikarstvu. Trgovi omeđeni palačama, prepuni krošnji i prolaznika zaokupljaju njezinu pažnju. Gotovo u pravilu ih prikazuje odozgora; debla drveća gube i volumen i masu i postaju samo linije povučene kistom, kao i grane, dok je lišće niz kolorističkih mrlja kojima ne razaznajemo obrise. Drveće se pretapa s fasadama zgrada, i sve kao da – sasvim u skladu s postimpresionističkim tendencijama - titra u zraku.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb