Vlasta Delimar, Bez naziva, 1986.

Vlasta Delimar
Bez naziva, 1986.
kombinirana tehnika
200 x 140 cm
MG-6360

S vremenom je feministička umjetnost evoluirala od neočekivanog „fenomena“ do jedne od ključnih odrednica suvremene umjetničke produkcije. Eksplicitno feministički umjetnički diskurs Vlaste Delimar (1956.) preispituje konstrukciju ženskog identiteta koji autorica istovremeno doživljava i kao kolektivni i kao osobni. Delimar se počela baviti performansom sedamdesetih godina prošlog stoljeća kao pridružena članica Grupe šestorice umjetnika. U okvirima postkonceptualističkih traganja provokativnim performansima istražuje teme vezane za žensko tijelo i položaj žene u društvu te muško-ženske odnose. Body artom, odnosno vlastitim tijelom, prekoračuje stereotipne društvene kodove te preko umjetničkog samopromišljanja i autoreprezentacije interpretira devijantne društvene pojave. Uporabom novih medija i likovnih akcenata, uključivši razne rekvizite, likove, radnje i ambijente, propituje ulogu i poziciju žene u društvu na simboličko-ekspresivnoj razini.
Unatoč autobiografskom pristupu, za Vlastu Delimar karakteristično je cikličko istraživanje odnosa, komunikacijskih mehanizama te inzistiranje na pomirenju i približavanju samosvijesti o našim rodnim i spolnim razlikama koje, dakako, postoje. Fotografija joj služi kao primarni medij, omogućivši izravnu dokumentaciju i (samo)prezentaciju, kojim manipulira kroz intervencije poput bojanja, rezanja, ili u ovom slučaju kolažiranja na svilenoj tkanini. Svojevrsnim konfrontacijskim pristupom, snažnim frontalnim izlaganjem remeti tradicionalnu dinamiku moći između promatrača i promatranog, posebice izazivajući pojam objektivizacije žene i ženskog tijela.

Tekst: Marta Radman, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Vlasta Delimar, Bez naziva, 1991.

Vlasta Delimar
(1956.)
Bez naziva, 1991.
instalacija, 310 x 190 x 180 cm
MG-6351

Školu primijenjenih umjetnosti završila je u Zagrebu 1977. godine. Performansom se počela baviti sedamdesetih godina prošlog stoljeća kao pridružena članica Grupe šestorice umjetnika.

U okvirima postkonceptualističkih traganja provokativnim performansima istražuje teme vezane za žensko tijelo i položaj žene u društvu te muško-ženske odnose (Vezana za drvo, 1985; Šetnja kao lady Godiva, 2001). Body artom,  odnosno vlastitim tijelom, prekoračuje stereotipne društvene kodove te preko umjetničkog samopromišljanja i autoprezentacije, često u  suradnji s drugim umjetnicima i s upotrebom novih  medija i likovnih akcenata, uključivši razne rekvizite, likove, radnje i ambijente interpretira devijantne društvene pojave, prvenstveno propitujući samosvojno i neuljepšano ulogu i poziciju žene u svom tom okruženju na  simboličko – ekspresivnoj razini.

Scenografski postavljena likovna instalacija prizora majčinstva Vlaste Delimar je s dominantnom crno-bijelom fotografijom nage umjetnice i kćeri koje sijede pogleda upućenih prema kameri, odnosno promatraču.  Žena je prekriženih nogu i dijagonalno postavljene ruke preko međunožja i ima ovalni talisman oko vrata, a djevojčica je s crvenom ružom pred međunožjem. Izvan fotografske pozadine je plitica s pšenicom do njih i crna pozadina s ritmički postavljenim krhotinama ogledala, a  kompozicija je uokvirena crnim nabranim tilom poput vela.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb