Menci Klement Crnčić, Djevojčica, 1890.

Menci Klement Crnčić
(1865.-1930.)
Djevojčica, 1890.
ulje/platno, 66 x 53cm
MG-447

Menci Clement Crnčić (1865.-1930.) prvi je hrvatski grafičar i slikar marina. Slikarstvo studira u Beču (1882.-1884.) i Mὔnchenu ( 1889.-1891.) kod Nicolaosa Gysisa. Zahvaljujući Kršnjavijevoj stipendiji usavršava grafičke tehnike na bečkoj akademiji i u Lovranu (1894.-1897.) kod poznatog bakropisca Wilhelma Ungera. Godine 1896. nagrađen je Fügerovom zlatnom medaljom i 1897. nagradom bečke Akademije te je devet njegovih grafika dospjelo u Albertinu. Prvi je u nas grafiku primijenio kao sredstvo samostalnog umjetničkog izraza, izjednačivši ju sa slikarstvom i kiparstvom.
Od 1897. živi u Lovranu sve do odlaska u Zagreb 1900. Sa Csikosem 1903. otvara privatnu slikarsku školu, koja 1907. postaje Viša škola za umjetnost i obrt - današnja ALU. Svojim dugogodišnjim pedagoškim radom odgojio je brojne slikare i grafičare (Tomislav Krizman, Ivan Benković, Ljubo Babić). Od 1919. član je JAZU, a od 1920. do 1928. direktor je Strossmayerove galerije. S književnikom Milanom Šenoom 1905. putuje po Europi, sa slikarom Otonom Ivekovićem 1907. po Italiji, a 1908. po Bosni i Hercegovini. Njegov slikarski opus obuhvaća brojne marine, pejzaže iz Istre, Hrvatskog primorja i zagrebačke vedute slikane živim rasvijetljenim koloritom pod utjecajem Bukovčeve zagrebačke šarene škole.
Slika Djevojčica rani Crnčićev rad, nastao za školovanja na minhenskoj akademiji, ima sve osobine Leiblovog minhenskog realizma koji se temelji na sustavnom promatranju ljudskog tijela i lica, a očituje se u tonskom modeliranju slike svedene na nijanse nekolik boja. Djevojčica je slikana nijansama okera i bijele. Jedinu kolorističku iznimku čini diskretna plava vrpca u kosi djevojčice.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Jerolim Miše, Djevojčica, 1932.

 

Jerolim Miše
Djevojčica, 1932.
ulje na platnu; 60 x 46 cm
Nacionalni muzej moderne umjetnosti
MG-1163

Portretno slikarstvo Jerolima Miše iz 1930-ih ispunjavalo je sva očekivanja suvremene građanske publike i kritike. U okviru društveno-politički aktualne teme Miše bira likove s dna društvene ljestvice, ali ih zapravo slika tek kao klišeje jada i bijede. Siromašna djeca, žene i starci sa spuštenim i zatamnjenim pogledima u Mišeovim interpretacijama gube osobnost i zapravo su tek simboli onih 'drugih', unesrećenih, nemoćnih i neobrazovanih.

Jerolim Miše je zbog oštre kritike slikarstva svoga profesora Mencija Clementa Crnčića 1911. bio izbačen s  Više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu pa kasnije studira u Rimu i Firenci. Posredstvom Ivana Meštrovića rano je Mišino slikasrstvo blisko secesionističkom linearnom stilu. Potkraj dvadesetih, pod utjecajem francuskoga slikarstva i suvremenog njemačkog ekspresionizma. Miše slika naglašeno geometrizirane oblike u duhu nove modernosti i magičnog ekspresionizma. U Grupi trojice sudjeluje u formulaciji „našeg izraza“, a nakon intenzivna kolorizma i oslobođene geste iz tridesetih, kasnije slika uglavnom intimističke mrtve prirode i krajolike u prigušenim tonalitetima. U posljednjim desetljećima života slika realistično. Miše je predavao na likovnim akademijama u Beogradu i Zagrebu. Pisao je likovne kritike i teorijske rasprave, pjesme i pripovijetke, a bavio se i grafičkim dizajnom. Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content