Jerolim Miše
Djevojčica, 1932.
ulje na platnu; 60 x 46 cm
Nacionalni muzej moderne umjetnosti
MG-1163

Portretno slikarstvo Jerolima Miše iz 1930-ih ispunjavalo je sva očekivanja suvremene građanske publike i kritike. U okviru društveno-politički aktualne teme Miše bira likove s dna društvene ljestvice, ali ih zapravo slika tek kao klišeje jada i bijede. Siromašna djeca, žene i starci sa spuštenim i zatamnjenim pogledima u Mišeovim interpretacijama gube osobnost i zapravo su tek simboli onih 'drugih', unesrećenih, nemoćnih i neobrazovanih.

Jerolim Miše je zbog oštre kritike slikarstva svoga profesora Mencija Clementa Crnčića 1911. bio izbačen s  Više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu pa kasnije studira u Rimu i Firenci. Posredstvom Ivana Meštrovića rano je Mišino slikasrstvo blisko secesionističkom linearnom stilu. Potkraj dvadesetih, pod utjecajem francuskoga slikarstva i suvremenog njemačkog ekspresionizma. Miše slika naglašeno geometrizirane oblike u duhu nove modernosti i magičnog ekspresionizma. U Grupi trojice sudjeluje u formulaciji „našeg izraza“, a nakon intenzivna kolorizma i oslobođene geste iz tridesetih, kasnije slika uglavnom intimističke mrtve prirode i krajolike u prigušenim tonalitetima. U posljednjim desetljećima života slika realistično. Miše je predavao na likovnim akademijama u Beogradu i Zagrebu. Pisao je likovne kritike i teorijske rasprave, pjesme i pripovijetke, a bavio se i grafičkim dizajnom. Bio je član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb