Oznaka: 1975.

Miro Vuco, Crni čovjek, 1975.

Miro Vuco
Crni čovjek, 1975.
poliester, boja
200 x 75 x 77 cm
MG-3994

Miro Vuco Crnim čovjekom izvedenim u poliesteru 1975. problematizira stvarnost i kontrira pomodnim apstraktnim umjetničkim trendovima. Figura istrošenog i mračnog čovjeka zastrašujuće je predmetna i životna. Od dominirajućeg se formalizma tijekom 1970-ih Vuco okreće art brutu. Kao jedan od inicijatora grupe Biafra izražava se dramatično i ekspresivno, otvoreno je buntovan i aktivno suprotstavljen općeprihvaćenoj estetizirajućoj funkciji umjetnosti.
Miro Vuco (Vojnić Sinjski, 1941) diplomirao je 1969. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj i predaje od 1986. Nakon poslijediplomskog studija kiparstva i Majstorske radionice Antuna Augustinčića (1969 – 71.) s kiparima Stjepanom Gračanom, Brankom Bunićem i Ratkom Petrićem osnovao je 1970. Likovnu grupu (atelijera) Biafra. Novom su se figuracijom borili protiv društvenoga zla, uvriježenih estetskih normi i dominirajućeg apstraktnog idioma. Naziv ratom i glađu iscrpljene afričke države preuzeli su od napuštenog i devastiranog krila studentskog doma u centru Zagreba gdje su kao skvoteri živjeli, radili i izlagali. U protestu protiv svih autoriteta te osobito prema vlasti, grupa je zajedno izlagala do 1978. Vuco kasnije često spaja grafičke i slikarske elemente, a od 1980. radi reljefe u poliesteru u duhu figurativnoga enformela. Uz trajnu posvećenost socijalno-provokativnim temama Vuco je realizirao i brojne portretne javne spomenike (Tin Ujević, Zagreb; Ante Starčević, Osijek; Franjo Tuđman, Knin).

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Reprodukcija: "Crni čovjek" Mire Vuce iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u postavu zbirke NMMU "Jedan svijet" u Providurovoj palači u Zadru Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti Zagreb

Nives Kavurić Kurtović, Drvo života, 1975.

Nives Kavurić Kurtović
1938. – 2016.
Drvo života, 1975.
drvo; oslikavanje
298 x 16 x 91 cm
MG-3448

Diplomirala je 1962. godine na Akademiji u Zagrebu u klasi prof. Frana Baće, na kojoj je predavala od 1983. godine. Bila je suradnica Majstorske radionice K. Hegedušića (1962. –1967.) i redovita članica  HAZU od 1997. godine. S figuracijom kao osnovnom potkom u svom bogatom likovnom stvaralaštvu, ostvarila je niz ciklusa kojima su zajednički nadrealnost i fantazmagoričnost. Prepoznatljiva je po nemirnu rukopisu i poetici ljudske osamljenosti i tjeskobe. Njezine sugestivne kompozicije, često s grotesknim likovima, odlikuju se osjetljivom linijom i rafiniranim koloritom. Dobitnica je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2003. godine.

Djela Nives Kavurić-Kurtović nadrealistički su i metafizički fragmentirani prizori profinjenog kolorita. Egzistencijalnog su, emotivnog i spiritističkog nadahnuća s rasplinutom figuracijom istančane harmonije svjesnog i nesvjesnog. Po vokaciji crtačica i grafičarka, snažno izraženog onostranog senzibiliteta i oniričnog svijeta snoviđenja, prevrednovala je postojeće predmete u nadrealističku stvarnost u ciklusu Daske  s djelom Drvo života. Uspravljena daska valovito rezanih rubova obostrano je oslikana sa ženskim aktom i poetičnim tekstom inspiriranim autentičnom autoričinom intimom: „DRVO ŽIVOTA TOLIKO SI MI JADAN DA TE NE STIGNEM NI ŽIVJETI OD STRAHA NIVES K-K 75.....DA BUDE ČUVAR VAŠEG DOMA.“

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb 2022.

Drago Trumbetaš, U nedelu popoldan,1975.

Drago Trumbetaš
U nedelu popoldan,1975.
grafika, offset
MG-7047

Iskustvo rada u Saveznoj Republici Njemačkoj, presudno je odredilo umjetnički rad Dragutina Trumbetaša, samoukog slikara iz Velike Gorice kraj Zagreba. U Zagrebu je do 1966. radio u izdavaštvu, a poznavanje različitih tehnika tiska u kasnijoj će mu karijeri biti od velike pomoći. Izražavao se najvećim dijelom crtajući, prikazujući svakodnevni život radnika i ljudi iz nižih društvenih slojeva. Za razliku od umjetnika iz grupe „ Zemlja“, koji su se u periodu između dva svjetska rata podjednako posvećivali socijalnim problemima i sela i grada, Trumbetaš je pozornost gotovo u potpunosti fokusirao na velegradsko radništvo. Boraveći kao gastarbajter u Saveznoj Republici Njemačkoj, u zemlji koja je 70-ih godina prošlog stoljeća bila na vrhuncu svog ekonomskog razvoja, Trumbetaš se iz prve ruke mogao uvjeriti u način i kvalitetu života radnika s Istoka.

Na grafici „U nedelu popoldan“, uz linearni stil crtanja, odmah primjećujemo Trumbetašovu brigu za detalje. Nisu samo ljudske figure - njihova odjeća, obuća, frizura itd. - a niti grad kao mjesto zbivanja – zgrade i ulice - prikazani po svim pravilima umjetničkog realizma, nego su tako prikazani i sporedni motivi kao što su reklame. Sve dok su oko i ruka autoru dopuštali da u tančine prikaže objekte, da ih na neki način okarakterizira inzistirajući na detaljima, on je to činio. Kad zbog ograničenja medija više nije bilo moguće ulaziti u tančine prizora, Trumbetaš bi se prebacio na novi crtež ili grafiku. Prikazujući radništvo u njemačkim urbanim centrima, Trumbetaš je prikazao naličje društva blagostanja u povijesnom zenitu europskog industrijskog kapitalizma.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

 

Raul Goldoni, Životinjska lubanja s rogom, 1975.

Raul Goldoni
(1919. – 1983.)
Životinjska lubanja s rogom, 1975.
bronca
MG-4087

Hrvatski slikar, grafičar i kipar diplomirao je slikarstvo 1942. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (M. Tartaglia), a studij je nastavio 1942. – 1943. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Rimu. Bavio se primijenjenom umjetnošću i opremanjem reprezentativnih interijera.
Od šezdesetih godina trajno se priklonio plastičkom oblikovanju. Radio je serije staklenih predmeta uporabne namjene. U kiparstvu oblikuje  slobodne forme, zaobljene organske oblike i figurativne kompozicije s aluzijama na kristalizirane životinjske i ljudske likove. U stakloskulpturama razvijao je čistoću i postojanost oblika te je svjesno intervenirao u unutrašnjost mase, stvarajući djela koja podjednako privlače ritmom i ravnotežom masa te unutrašnjim svojstvima kao što je prozirnost i odsjaj. Pažljivom obradom površine volumena filtrirao je  i regulirao tijek svjetlosti kroz staklene dubine, čime je svoje skulpture snažno povezao s prostorom.
Osobnu kiparsku poetiku izvedenu u svjetlosnim dinamičnim masama jezgre i rubova uspješno primjenjuje i u djelima izvedenim u bronci kao što je Životinjska lubanja s rogom.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: iz arhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content