Uoči predstavljanja svjetlosne instalacije na pročelju palače Vranyczany – Dobrinović 6. prosinca u okviru međunarodnog bijenala suvremene umjetnosti BIENALSUR
NMMU vam predstavlja argentinskog umjetnika Juana Ignacija Cabruju

           

Da li je ovo vaš prvi posjet Zagrebu i Hrvatskoj?
Prvi put sam u Zagrebu i Hrvatskoj, moj prvi dojam je vrlo pozitivan, ljudi su me primili jako ljubazno i uvijek s osmijehom. Jako mi se sviđa otvorenost prema nebu koju grad ima i čistoća njegova zraka.

Možete li nam reći nešto o konceptu vaše svjetlosne prostorno specifične instalacije, koju u okviru ovogodišnjeg BIENALSUR predstavljate na pročelju palače Vranyczany – Dobrinović - NMMU?
Kustosica Benedetta Casini, nakon nekoliko razgovora sa mnom, bolje je to objasnila u svom tekstu, ali ukratko, riječ je o radu koji intervenira u sustav arhitektonske rasvjete smještene na javnoj prometnici. Kad padne noć i uključi se javna rasvjeta, aktivira se niz orkestriranih svjetala koja se pale i gase na pročelju Muzeja. Ona su kontrolirana prilagođenim računalnim kodom i elektronikom koja im posreduje kako bi replicirali treperave kvarove koje vidimo svake noći na ulicama.
Ovakvo prisvajanje rasvjetnih uređaja, industrijaliziranog i masivnog proizvoda, poziva nas na problematiziranje i promišljanje o načinima na koje se koriste i njihovim različitim posljedicama. Ističući snažan utjecaj ove materijalnosti u prostorima koji pripadaju svima nama.

Kako vaše svjetlosne instalacije utječu na publiku?

Svaka boja/svjetlost kromatskog spektra u određenom je rasponu valnih duljina, što varira u načinu na koji utječe na druga tijela kada se sudare. Što se tiče ljudi koji su svjedoci mojih različitih djela, to će s jedne strane ovisiti o društveno-povijesnom kontekstu u kojem su odrasli, njihovim osobnim iskustvima, a s druge strane, o kontekstu u koji su djela smještena. Pretpostavljam da će iz psihološkog/emocionalnog trenutka svatko moći percipirati na različite načine svaku od instalacija i njihove boje. Jedino čemu se nadam je da imate iskustvo izvan puke zabave, jer toga već ima dosta.

Možete li nam reći nešto o suradnji s kustosicom Benedettom Casini?
Ovo je naša prva suradnja. Za mene je bilo veliko zadovoljstvo i privilegija raditi s njom. Vrlo je ozbiljna, inteligentna i odgovorna osoba, a u isto vrijeme vrlo ljubazna, pažljiva i duhovita, kombinacija vrlo korisnih kvaliteta za timski rad.

Dolazi li vaša inspiracija iz tišine, glazbe ili iz određenih situacija?
Moj rad obogaćen je promišljanjem različitih čitanja s kojima se susrećem, kao i dijalogom s različitim materijalima s kojima radim. No, prije svega različiti ljudski odnosi i njihovi osjećaji ono je što me najviše inspirira pri promišljanju i stvaranju različitih situacija u umjetnosti.

U suradnji s Coco Etcheverry 2019. napravili ste performativnu audiovizualnu intervenciju Experimental 8.O kakvom je projektu riječ i uključujete li često glazbu i ples u svoj rad?
Bilo je to vrlo zabavno iskustvo! S vremena na vrijeme radim kao VJ i dizajner svjetla, tako da s prijateljima glazbenicima često radim aktivacije svjetlosnih instalacija u stvarnom vremenu i dobro se zabavljamo. Ponekad radim nešto za prijatelje i njihove zabave ili glazbene projekte. Jako uživam u tome, to je prostor gdje možemo imati trenutak slobodnog izražavanja i stvoriti zajednicu, što jako cijenim.

Kakav ste plesač argentinskog tanga?

Nikad nisam plesao tango, no jako volim plesati cumbiu i reggaeton, a također uživam plesati i techno.

Rođeni ste 1992. u Rosariju, pokrajini Santa Fe u Argentini. U kojem ste trenutku shvatili da želite postati umjetnik i tko je najviše utjecao na vaš umjetnički razvoj?
Studirajući arhitekturu na Nacionalnom sveučilištu u Rosariju s 19, 20 godina dok smo učili o arhitektima kao što su Luis Barragán i Peter Zumphtor, koji prostor shvaćaju kao osjetljivo područje, počeo sam shvaćati da je moja osobna potraga u području umjetnosti.

Jeste li posjetili glečer Perito Moreno i koliko vas u radu inspiriraju prirodne ljepote?

Imao sam sreću upoznati ovaj ledenjak i druga mjesta sličnog utjecaja u Argentini. Kad god se nađem na mjestima s takvom veličinom i ljepotom, primijećujem energiju koju možete osjetiti jedino ako ste doista na tom mjestu. To me svakako inspirira i tjera da budem bolja osoba, ljubaznija i prijateljski raspoložena, tjera vas da shvatite da svi mi imamo neke svoje specifičnosti i različitosti i da život nije samo nasljeđe čovječanstva.

Budući da dolazite iz zemlje nogometnih velikana poput Lionela Messija, Diega Maradone, Gabriela Batistute, Alfreda di Stéfana, pratite li nogomet i jeste li se ikada vidjeli u dresu neke nogometne reprezentacije? Postoji li možda neki nogometni događaj za koji biste htjeli napraviti svjetlosnu instalaciju na stadionu?
Rođen sam u četvrti Arroyito, u gradu Rosario. To je u četvrt kluba Atletico Rosario Central, nogometnog tima čiji su navijači vješti u zabavi i karnevalu. To je jako zabavno i uzbudljivo. Iako nogomet ne pratim previše, uživam kad je vrijeme Svjetskog prvenstva.

Jeste li upoznati s radom nekog od suvremenih hrvatskih umjetnika?

Priznajem da zbog udaljenosti naših zemalja ne znam puno o hrvatskoj umjetničkoj sceni, ali vidio sam rad Viktora Popovića koji mi se čini vrlo zanimljiv i lijep u isto vrijeme. Na internetu sam naišao i na Fu:bar/Glitch Art Festival, platformu umjetnika s prijedlogom koji, koliko sam uspio shvatiti, svjesno dijalogiziraju o temama koje obuhvaćaju elektroničko/digitalno i to me posebno privuklo.

Priredila: Lana Šetka
Fotografije: Luciana Aldegani / ljubaznošću umjetnika

U Galeriji Josip Račić otvorena izložba Viktora Popovića
Bez naziva (Arhiv Palača Vranyczany-Dobrinović)

Izložba Bez naziva (Arhiv Palača Vranyczany Dobrinović) https://nmmu.hr/.../viktor-popovic-bez-naziva-arhiv.../ suvremenog splitskog umjetnika Viktora Popovića otvorena je večeras u Galeriji Josip Račić. O prezentiranim radovima tom prigodom govorio je ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i kustos izložbe Branko Franceschi.

"Zahvalni smo Viktoru Popoviću na brzoj reakciji kojom je status neizvjesne budućnosti Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti transformirao u umjetnički rad i tako ga zabilježio za vječnost. Vrijeme će pokazati hoće li se ova situacija jednom doimati nevjerojatnom, ili će biti zapamćena kao početak konačne dezintegracije Muzeja. Ovom se temom Popović odmaknuo od svoje poslovične ukotvljenosti u poznati, lokalni kontekst, ali njemu, kao i svakom drugom vizualnom umjetniku, muzej lijepih umjetnosti predstavlja prošireni dom i zavičaj do čije mu je sudbine osobno, kulturološki i egzistencijalno stalo. Nakon potresa, ali ponajviše uslijed nedostatka vizije i osjećaja za javnu dobrobit, oplemenjujući prostor kulture je sužen. Možda tek privremeno, možda i na duži rok, a vjerujući u svoje poslanje borimo se zajedno s umjetnicima da to nipošto ne bude zauvijek. " - napisao je u uvodniku kataloga izložbe Branko Franceschi.

Ravnateljica Uprave za razvoj kulture i umjetnosti u Ministarstvu kulture i medija RH Nevena Tudor Perković, povjesničarke umjetnosti i likovne kritičarke Sandra Križić Roban i Iva Körbler, muzejska savjetnica i voditeljica Zbirke Oskara Hermana u Galeriji Klovićevi dvori Jasmina Bavoljak, muzejska savjetnica, voditeljica Zbirke slikarstva MSU Snježana Pintarić, ravnateljica Galerije umjetnina u Splitu Jasminka Babić, ravnateljica Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci Branka Benčić, ravnateljica Tehničkog muzeja u Zagrebu Markita Franulić, povjesničar umjetnosti Krunoslav Kamenov, umjetnik i dizajner nakita Nenad Roban, akademski slikar i dizajner Saša Šekoranja, akademski slikar i pisac Dimitrije Popović, akademska kiparica Nika Radić, slikar Nenad Marasović, suvremeni hrvatski fotografi Boris Cvjetanović i Luka Mjeda, filmski snimatelj Darko Bavoljak, među prvima su razgledali postav izložbe koja je u Galeriji Josip Račić otvorena do 3. prosinca.

Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Izlaganje Tatijane Gareljić, muzejske savjetnice i voditeljice Zbirke kiparstva i Zbirke medalje i plaketa NMMU na ovogodišnjem kongresu FIDEM-a u Firenci

         

Točno četrdeset godina nakon kongresa u Firenci, FIDEM  https://www.fidem-medals.org/index.html se vraća u taj povijesni grad, koji je odigrao iznimno važnu ulogu u povijesti medalje.
U okviru ovogodišnjeg kongresa https://www.fidem-medals.org/XXXVII%20-%20Florence%20-%202023/XXXVII%20congress.html organiziranog u Grand Hotelu Baglioni među mnogobrojnim uglednim govornicima iz cijelog svijeta Nacionalni muzej moderne umjetnosti predstavit će Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica i voditeljica Zbirke kiparstva i Zbirke medalje i plaketa NMMU s  izlaganjem na temu o hrvatskom kiparu Damiru Mataušiću i njegovom polustoljetnom velikom medaljerskom radu.

Planiran je i obilazak privatne kovnice novca Picchiani e Barlacchi, https://picchianiebarlacchi.com koja se nekada nalazila u Firenci, a danas u četrdesetak minuta vožnje udaljenom toskanskom selu Barberino Tavarnelle.

Postav međunarodne izložbe suvremenih medalja, koja će se od 12. listopada do 9. studenoga, održati u momunentalnoj Danteovoj sobiBiblioteci Nazionale https://www.bncf.firenze.sbn.it/# uključuje i dvanaest djela hrvatskih medaljera: Ane Divković, Karla Grossa, Marka Horvata, Maje Krstić-Lukač, Damira Mataušića, Duje Matetića, Jelene Mavrić Varga, Matka Mijića, Luke Petrinjaka, Janka Petrovića, Irene Podvorac, Judite Poljak Krajnović. Medaljersko ostvarenje Matka Mijića "Hommage mornaru Smiljaniću" iz 2022. iz umjetnikove donacije Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti također će biti prezentirano na spomenutoj izložbi.

Reprodukcije:
Damir Mataušić, XIV Ivo Kerdić Memorial, 2022.
Jelena Mavrić Varga, Ginko biloba, 2022.
Luka Petrinjak, Brige, 2019
Matko Mijić, Hommage mornaru Smiljaniću, 2022
Foto: iz arhive NMMU

U Galeriji Josip Račić otvorena izložba “René Miković – Halucinantne melankolije”

Izložbom "Halucinantne melankolije", koja se u Galeriji Josip Račić može razgledati do 29. listopada, Nacionalni muzej moderne umjetnosti prvi put posthumno prezentira i valorizira do danas posve neistraženo djelo Renéa Mikovića. Uz dva ulja na platnu "Mrtva ptica" i "Lutka iz kutije" (oba iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, datirana u 1978.) zainteresirana javnost imat će priliku vidjeti i tridesetak radova u vlasništvu umjetnikovih prijatelja - menadžera u kulturi Ivana Marune, glazbenika Darka Petrinjaka i spisateljice Sanje Pilić. Uz njih među ostalima postav izložbe među prvima su razgledali akademik Mladen Machiedo, akademski slikar i književnik Dimitrije Popović, likovni umjetnik Nenad Marasović, fotografi Mario Kučera, Luka Mjeda, Vladimira Spindler, svjetski priznat gitarist Petrit Çeku, ugledni portugalski klasični gitarist Pedro Ribeiro Rodrigues, kustosica i voditeljica galerije Trotoar Martina Marić Rodrigues, viša kustosica MSU Leila Topić, muzejska savjetnica MSU Nataša Ivančević, Rumjana Meštrović, snaha kipara Ivana Meštrovića, muzikologinja Seadeta Midžić, koreografkinja i pedagoginja Tihana Škrinjarić, kazališna i filmska glumica Lukrecija Brešković voditeljica i urednica na Hrvatskoj radioteleviziji Ivana Vilović, Majda Bekić-Vejzović, supruga pokojnog slikara Fadila Vejzovića …
Dio opusa Renéa Mikovića za koji se zna smo preko fotografija i reprodukcija predstavljen je putem videoprojekcije koju također potpisuje autorica izložbe. Prateća bogato ilustrirana publikacija na hrvatskom je i engleskom jeziku, a tekst potpisuje njezina autorica dr. art. Mirna Rudan Lisak.

Zahvaljujem ravnatelju NMMU, gospodinu Branku Franceschiju, što me pozvao na suradnju, a pritom mi je iznimna čast i zadovoljstvo biti prvom autoricom izložbe i prateće publikacije o zaboravljenom i nanovo otkrivenom likovnom umjetniku iz Zagreba, Renéu Mikoviću, koji je studirao, živio i radio u Nizozemskoj. Mikovićevoj me umjetnosti privukla „Mrtva ptica“, slika predstavljena 2021. na izložbi u NMMU posvećenoj smrti, jer u njoj sam prepoznala umjetnika koji paletom zemljanih boja, krila duboko uronjenih u san o umjetničkoj besmrtnosti, u motivu mrtve ptice pronalazi zlatnim rezom odmjerenu metaforu vlastite prolaznosti. Već je iz „Mrtve ptice“ vidljivo da je Miković od najranije mladosti bio nadahnut Rembrandtom i flamanskim slikarstvom, stoga je otišao u svoju duhovnu domovinu, gdje je postao ravnopravnim protagonistom novoga nizozemskog realističkog slikarstva. Budući da je svoje vrhunsko slikarsko umijeće nadogradio tehnikom trompe l'œil, odnosno optičkom iluzijom, njegove slike na uživatelja nerijetko imaju halucinantno optičko djelovanje, uz što je djela svojih uzora – Rembrandta, van Eycka i van der Weydena – nerijetko citirao i parafrazirao u suvremenom likovnom kontekstu ostvarivši tako metaumjetničko tumačenje cijele povijesti zapadne umjetnosti. Drago mi je da smo postavom ove izložbe, koji potpisujemo ravnatelj Franceschi i ja, vratili Mikovićevo djelo u središte pozornosti, jer u protivnom bi nijema lutka, koja je prisutna u cijelom Mikovićevom iznimno zanimljivom i moćnom opusu, ostala jedinim svjedokom njegovih otmjenih melankolija - nepravda je to koju smo, nadam se, konačno ispravili. - izjavila je dr. art. Mirna Rudan Lisak na večerašnjem otvorenju izložbe „René Miković – Halucinantne melankolije“ u Galeriji Josip Račić. Uz autoricu izložbe i teksta u pratećoj bogato ilustriranoj publikaciji na hrvatskom i engleskom jeziku, mnogobrojnim uzvanicima obratio se Branko Franceschi ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i suautor likovnog postava.

Foto: s otvorenja izložbe "René Miković - Halucinantne melankolije" u Galeriji Josip Račić / Goran Vranić i arhiva NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Nacionalni muzej moderne umjetnosti

 

U ponedjeljak, 18. rujna 2023. godine, Nacionalni muzej moderne umjetnosti po Odluci građanskog suda u Zagrebu, predao je dvije slike Andrewu Reichsmannu. Time je okončan tri generacije dugačak proces povrata u vlasništvo slika Mrtva priroda s flašom Andréa Deraina i Pejzaž pored vode Maurice de Vlamincka, nekoć u vlasništvu poduzetnika Dane Reichsmanna, oca Danice Ann Reichsmann Svoboda i djeda Andrewa Reichsmanna. Sudbina slika odražava tragičnu i složenu povijest obitelji Reichsmann, židovske zajednice, ali i nedoumice hrvatskog društva. Slike je 1946. godine Muzeju predalo Ministarstvo za nauku i kulturu u ime Države kao vlasnika slika, nakon što ih je od Marijana Polića preuzela poslijeratna Komisija za sakupljanje i čuvanje kulturnih spomenika i starina. Marijanu Poliću slike je na pohranu i čuvanje predala obitelj Reichsmann nakon što im je NDH oduzela svu imovinu. Supružnici Reichsmann ubijeni su u Auschwitzu.
Tadašnja uprava Muzeja vođena građanskom savješću i profesionalnom etikom, slike nije inventirala u muzejsku zbirku, već u Knjigu pohrane što je uvelike olakšalo pravni put povratu umjetnina na zahtjev obitelji. Cijeli proces je nažalost trajao preko 70 godina. NMMU slijedi važeće propise i zakone, te i ovom prilikom ističe važnost pravnog uređenja povrata umjetnina nepravedno oduzetih u Drugom svjetskom ratu i poraću kao temeljnu civilizacijsku, etičku i stručnu obvezu. Kako bi se proces završio, muzeji diljem Hrvatske u suradnji s brojnim srodnim baštinskim ustanovama, a uz ključnu podršku Ministarstva kulture i medija, sada intenzivno rade na istraživanju provenijencije, odnosno utvrđivanja vlasništva umjetnina za koje postoji osnovana sumnja da su nepravedno oduzete tijekom Drugoga svjetskog rata i poraća.

Reprodukcije: (lijevo) Maurice de Vlaminck, Pejzaž pored vode, s.a., ulje, platno; 550 x 595 mm, bez datacije / (desno) André Derain, Mrtva priroda s flašom, s.a., ulje, platno; 595 x 725 mm, bez datacije
Foto: iz arhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb

Uoči sutrašnjeg otvorenja izložbe Ugužvana nepredmetnost u Galeriji Josip Račić NMMU vam predstavlja višestruko nagrađivanog umjetnika mlađe generacije Maka Melchera

NMMU: Recite nam nešto o radovima koje ćete predstaviti na svojoj devetoj samostalnoj izložbi Ugužvana nepredmetnost u Galeriji Josip Račić?
MAK MELCHER: Radi se o ciklusu radova koji su nastajali zadnje dvije godine. Istraživanje materije i materijala dovelo me do grafita, nešto kasnije i do tinte. Logičnim slijedom pojavio se papir koji sam naknadno počeo gužvati. Time je dobio sasvim novu dimenziju volumena koja je meni prirodna. Ja ih zovem crtežima, velikih su formata i proizašli su iz prethodnog ciklusa „Draperija“.

NMMU: Zašto papir?
MAK MELCHER: Ne bih znao. Grafit mi je bio zanimljiv, tinta također. Krenuo sam od tih materija, a papir je vjerojatno došao logikom.

NMMU: Promišljate li svoj stvaralački proces ili su nastali radovi naprosto rezultat trenutka, emocije, konteksta?
MAK MELCHER: Kombinacija, dodao bih iskustvo i zrelost. Spontanost.

NMMU: Koji biste svoj rad izdvojili kao najizazovniji dosad i po čemu?
MAK MELCHER: Svi radovi od gline bili su poprilično izazovni. Ne znaš što radiš, kako će na kraju ispasti, ali ideš za osjećajem kao da znaš. S obzirom na to da se često radilo o velikim težinama i formatima, uvijek je bilo zahtjevno i izazovno. Kad malo bolje razmislim, svaki novi, odnosno svaki budući rad mi je najizazovniji.

NMMU: Završili ste Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. Kakav je osjećaj predavati u učionicama u kojima ste sjedili kao učenik?
MAK MELCHER: To je škola sa 140 godina tradicije umjetničkog obrazovanja, sa 140 godina memorije prostora, svih učenika i profesora koji su je oblikovali. Hodnici su puni murala, kovanih ograda i svih drugih arhitektonskih elemenata koje su izradili ti isti učenici. Osjećam se divno i vrlo odgovorno!

NMMU: Jeste li strog nastavnik?
MAK MELCHER: Pokušavam biti pravedan.

NMMU: Po čemu biste voljeli da vas vaši učenici pamte?
MAK MELCHER: Po imenu. : )

NMMU: Tko je u profesionalnom smislu najviše utjecao na vas?
MAK MELCHER: Sva moja životna iskustva i situacije, kojih je zaista bilo mnogo i u vrlo širokom spektru, podjednako su utjecala na mene i moje shvaćanje okoline u kojoj živim i djelujem stvarajući.

NMMU: Kako pamtite nedavno preminulu akademkinju Mariju Ujević Galetović kojoj ste bili asistent?
MAK MELCHER: Marija je bila divan čovjek, humoristična, stroga i kiparski disciplinirana, sjajna kuharica, vrlo topla osoba. Volio sam je slušati, bila je vrlo jednostavna u svojoj direktnosti. Velika kiparica. Prijateljica. Ostaje puno lijepih uspomena.

NMMU: Diplomirali ste 2008. u klasi profesora Mire Vuce na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Kakva su tada bila vaša očekivanja i o čemu ste sanjali? Kako ste zamišljali svoju karijeru?
MAK MELCHER: Nisam imao očekivanja, cijelo sam vrijeme pokušavao usvojiti što više različitih znanja, vještina i zanata od svih profesora i kolega. Nikada se nisam ograničavao i vezao samo za jednog mentora, jedan izvor. A kako sam zamišljao svoju karijeru? Pa ne znam, uvijek sam samo želio raditi, stvarati i znao sam da ću se kroz rad i trud pozicionirati tamo gdje mi je mjesto. Gdje god bilo!

NMMU: Možete li nam reći nešto o svojoj suradnji s kiparom Daliborom Stošićem?
MAK MELCHER: Dalibor i ja surađujemo punih 13 godina u kontinuitetu. Njegovo povjerenje kao starijeg kolege puno govori o našem odnosu. Kada ti jedan eminentni kipar, koji većinom radi u tradicionalnim kiparskim materijalima drvu i čeliku, s punim povjerenjem prepusti ono njemu najbitnije i najsvetije to je velika i rijetka stvar, da ne spominjem odgovornost! Danas smo jako dobri prijatelji i dalje intenzivno surađujemo.

NMMU: Kakva vas sjećanja vežu uz Pariz i boravak na prestižnoj umjetničkoj rezidenciji u Cité Internationale des Arts?
MAK MELCHER: Kad dođeš iz male sredine koja to što ti radiš ne osjeća, a kamoli cijeni, osjećaj je poseban. Osjećaš da si doma. Vrlo brzo se prilagodiš i dobiješ, ako nisi već imao, potvrdu da to što radiš ipak ima smisla. U mom slučaju, nakon povratka bio sam samo još više nadahnut i ambicije su porasle. Bez obzira na to što živimo u nekoj drugoj sredini, vidiš da si dio nečega što je svjetsko.

NMMU: Mislite li da umjetna inteligencija u različitim područjima umjetnosti može biti „jača“ od ljudskog talenta i kreativnosti?
MAK MELCHER: Ovisi o kriterijima. Prema mojim kriterijima, definitivno ne.

NMMU: Kako vidite svoju budućnost?
MAK MELCHER: Svijetlo i potentno! Miro Vuco bi rekao „SJAJNO“.

NMMU: Koji vam se svjetski muzej najviše svidio?
MAK MELCHER: Relativno malo sam ih vidio, ali najugodnije sam se osjećao u Institutu Giacometti i u Centreu Pompidou u Parizu.

Razgovarala: Lana Šetka © Nacionalni muzej moderne umjetnosti 2023.

Dubrovački umjetnik Izvor Pende o svojoj slici “Dedicated to the sunny side of the street” iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, trenutno prezentiranoj u postavu NMMU „Jedan svijet“ u Providurovoj palači u Zadru

     

Nakon prve izložbe Swimming Together (Plivati zajedno) 2017., na kojoj sam izlagao s njemačkim umjetnikom Danielom Richterom u Galeriji umjetnina u Splitu, bilo je dogovoreno da se izložba predstavi i u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu i MMSU u Rijeci. Kako je to za mene bila baš velika stvar, i čast izlagati s Danielom, a i taj projekt u Splitu bio je izvrstan, nastavio sam raditi. Sliku Dedicated to the sunny side of the street naslikao sam 2018. i dio je serije nastale baš za tu izložbu. Bio je to proces u kojem sam se htio dokazati velikim dimenzijama i formatima, napravit što više i što bolje, a i zbog ta dva muzeja bilo mi je jako stalo da to izgleda što jače. Riječ je zapravo o dvije meni posebno drage slike "Dedicated to the sunny side of the street" i "Sunčana strana ulice". Jako mi je drago da je jedna od njih u vlasništvu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti jer će je publika uvijek moći vidjeti. A posebno sam ponosan i što je odabrana za privremeni postav zbirke NMMU „Jedan svijet“ u Providurovoj palači u Zadru.
Slika Dedicated to the sunny side of the street zapravo je početak nečeg novog u mom slikarstvu, s njom su se stvari počele malo dalje razvijati. Volim plošno slikarstvo, ali u njoj se između ploha i crteža dogodio prostor. Dogodile su se velike dubine unatoč tome što se ipak radi o jednoj apstrakciji, o predmetnom slikarstvu. Zapravo ne možemo reći ni da je totalna apstrakcija, a ni predmetno slikarstvo. Nešto između, neka moja tvorevina. Mogli bismo reći da su to svojevrsni objekti koji se mogu gledati kao nekakav predmet. Između tih velikih ploha koje su uvijek prisutne, i zahvaljujući ogromnom formatu gdje one jednostavno imaju prostor u kojem mogu disati, ti jednostavni, mali crteži dali su veliku dubinu. Inače me brzo prođe zanos prema nekom radu, ali baš sam zadovoljan ovom sliko i još uvijek je volim. Relativno brzo sam je naslikao, mislim u dva tjedna. Nema puno boje u njoj, dosta je lazurno naslikana, za razliku od mojih slika u posljednje tri godine koje radim debelim namazima sa špatulom.
Teško mu je pričati o jednoj slici, jer se zapravo nikada ne radi o jednoj slici nego o cijeloj seriji. A u vrijeme nastanka slike "Dedicated to the sunny side of the street" pogotovo nisam bio skoncentriran samo na jednu sliku već općenito na cijeli rad.
U mom slikarstvu uvijek se zapravo radi o procesu. Ako maknemo sav koncept, u procesu se događaju najvažnije stvari. Uvijek radim dosta skica i mnogo slika. Neki određeni elementi se nastavljaju u novim radovima, manje ili više uspješni, koje opet iznova pokušavam složiti u kompoziciju. Kompozicija je zapravo najbitnija stvar za mene. A što se tiče same inspiracije, inspiracija mi je rad, svakodnevni proces kojim se to razvija dalje. U procesu se događaju i neke nepredvidive stvari, neočekivane, koje mogu izazvati problem, što iako zvuči loše, ali za samo slikarstvo je zapravo jako dobro. 
Dubrovački umjetnik Izvor Pende o svojoj slici "Dedicated to the sunny side of the street" iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, trenutno prezentiranoj u postavu NMMU „Jedan svijet“ u Providurovoj palači u Zadru.

Reprodukcije: (1,3) Slika Izvora Pende "Dedicated to the sunny side of the street" iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu, trenutno je prezentirana u postavu NMMU "Jedan svijet" u Providurovoj palači u Zadru. (2) Izvor Pende, Dedicated to the sunny side of the street, 2018. / ulje na platnu / 240 x 180 cm / MG-8515
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Izložba Ljetni preludij
iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti
u Galeriji Artmark

Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Galeriji Artmark www.artmark.hr s 26 ikoničkih radova i umjetnika u kronološkom slijedu predstavlja razvoj hrvatske moderne umjetnosti od razdoblja akademizma krajem 19. stoljeća do visokog modernizma šezdesetih godina 20. stoljeća.
Artmark je aukcijska kuća sa sjedištem u Bukureštu. Osnovan je 2008. godine u cilju promicanja Istočnoeuropske umjetnosti te poticanja kulturne razmjene i umjetničkog tržišta u Rumunjskoj. Svoju djelatnost Artmark je 2022. godine osnivanjem podružnica proširio na Hrvatsku i Bugarsku.

Sa zbirkom od 12.000 umjetnina Nacionalni muzej moderne umjetnosti jedna je od hrvatskih krovnih kulturnih institucija. NMMU je osnovan 1905. godine na inicijativu Društva umjetnosti, posebice njegovog tadašnjeg predsjednika Izidora Kršnjavog, kao Gradska galerija modernih slika. Od 1934. godine NMMU djeluje u Vranyczanyevoj palači, a trenutno je zatvoren radi njene konstrukcijske obnove. Djelokrug muzeja pokriva slijed umjetničkih stilova od sredine 19. stoljeća do danas s naglaskom na stvaralaštvo kojem je u fokusu izvedba umjetničkog objekta u tradicionalnim likovnim disciplinama.

Umjetnici prezentirani u postavu izložbe:
Vojin Bakić, Vlaho Bukovac, Ferdo Ćus, Branislav Dešković, Robert Frangeš – Mihanović, Vilko Gecan, Krsto Hegedušić, Leo Junek, Ivan Kožarić, Miroslav Kraljević, Ferdinand Kulmer, Mato Celestin Medović, Dragan Melkus, Petar Pallavicini, Ivan Picelj, Josip Račić, Slava Raškaj, Ivan Rendić, Vjenceslav Richter, Nasta Rojc, Petar Smajić, Milan Steiner, Miroslav Šutej, Milivoj Uzelac, Josip Vaništa, Emanuel Vidović

Reproducije: iz postava izložbe Ljetni preludij iz zbirke NMMU u Galeriji Artmark. / Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

U Galeriji Artmark otvorena izložba “Ljetni preludij” iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti

Izložba „Ljetni preludij“ iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti otvorena je 25. srpnja u Galeriji Artmark www.artmark.hr . Riječ je o izložbi kojom ova rumunjska aukcijska kuća, osnovana 2008. u Bukureštu, započinje svoju galerijsku djelatnost u Hrvatskoj. Direktor Artmark Croatia Iulian Plestiu, istaknuo je značaj suradnje s NMMU jer je prva takve vrste ovdje te dodao kako se nada će ih uslijediti još mnogo. O postavu s 26 ikoničkih radova, kojima je prezentiran kronološki slijed razvoja hrvatske moderne umjetnosti od razdoblja akademizma krajem 19. do visokog modernizma šezdesetih godina 20. stoljeća, govorio je ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i kustos izložbe Branko Franceschi. Ravnatelj NMMU također je za iduću godinu najavio gostujuće izložbe iz Muzejske zbirke u muzejima u Šibeniku, Križevcima, Dubrovniku, Labinu…

Izložba „Ljetni preludij“ u Galeriji Artmark www.artmark.hr (Kuća Amruš) na Strossmayerovom trgu 5 ostaje otvorena do 17. rujna, a moguće ju je razgledati od ponedjeljka do nedjelje od 10 do 20 sati. Ulaz je slobodan.

Više o izložbi možete saznati na  : https://nmmu.hr/.../izlozba-ljetni-preludij-iz-zbirke.../
Foto: Goran Vranić i iz arhive NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Iulian Plestiu, direktor Artmark Croatia za NMMU u povodu izložbe “Ljetni preludij” iz Zbirke NMMU u Galeriji Artmark

NMMU: Možete li nam reći nešto više o suradnji Artmarka i Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti?
IULIAN PLESTIU: Suradnja između Artmarka i NMMU daje širi pogled na nužnost suradnje između privatnih i javnih subjekata, posebno u području kulture i umjetnosti. Artmark, kao privatno kulturno nastojanje u srednjoj i istočnoj Europi zna koliko su važni otvoreni kanali komunikacije i suradnje s javnim kulturnim institucijama, stoga smo proširili poziv za otvorenu platformu za diskusiju. U tako specifičnim vremenima i trenucima zagrebačke kulturne egzistencije, ravnatelj NMMU, gospodin Branko Franceschi, bio je više nego otvoren i proaktivan za suradnju najvažnije hrvatske institucije posvećene likovnoj umjetnosti i nas kao, budimo iskreni, novog aktera na zagrebačkoj kulturnoj sceni. Stoga koristim ovu priliku da mu zahvalim na otvorenosti.

NMMU: Što vašoj renomiranoj aukcijskoj kući znači suradnja s NMMU?
IULIAN PLESTIU: Moram ponoviti i naglasiti važnost suradnje kulturnih institucija i privatnog sektora. Tržište umjetnina ne može se izgraditi bez mostova i veza između profesionalaca, stručnjaka i akademske zajednice s jedne te aukcijskih kuća i komercijalnih profesionalaca s druge strane. Za nas kao galeriju i aukcijsku kuću ova vrsta suradnje jedna je od najvažnijih jer stvara otvorenu platformu za interakciju profesionalaca s obje strane. Kao što muzej treba biti živ u svojoj povezanosti s kulturnim i umjetničkim tržištem, to isto vrijedi i za privatnu galeriju i aukcijsku kuću, koja treba biti što profesionalnija i transparentnija.

NMMU: Je li to prvi Artmarkov projekt ove vrste?
IULIAN PLESTIU: Tijekom 15 godina postojanja aukcijska kuća Artmark, sa sjedištem u Rumunjskoj, ostvarila je niz različitih suradnji kroz svoj odjel za kulturu. Otvaranje prema hrvatskoj kulturnoj sceni novi je pothvat, ali glavni cilj mu je uspostaviti profesionalnu platformu za tržište umjetnina u Hrvatskoj - za hrvatsku publiku, kolekcionare, povjesničare umjetnosti i profesionalce. Suradnja s NMMU je posebnost jer je prva takve vrste ovdje i nadamo se da će ih uslijediti još mnogo.

NMMU: Planirate li možda neku međunarodnu suradnju - predstavljanje hrvatske umjetnosti ili hrvatskih umjetnika u Rumunjskoj?
IULIAN PLESTIU: Međunarodne veze bi, naravno, bile odličan rezultat. Predstavljanje hrvatske umjetnosti na novom tržištu trebalo bi biti na vrhu liste za sve uključene u ovdašnji svijet umjetnosti.

NMMU: Djela kojih hrvatskih umjetnika su posebno zanimljiva na europskom tržištu umjetnina?
IULIAN PLESTIU: Artmarkov glavni cilj prije svega je posvetiti energiju prvenstveno organiziranju lokalnog tržišta umjetnina. Čvrsto i uspostavljeno lokalno tada može biti relevantnije za srednjoeuropsko i istočnoeuropsko tržište. No, naravno, hrvatski umjetnički “izvoz” može se pronaći kroz cijelo 20. stoljeće do suvremenih dana.

NMMU: Surađujete li s nekim od hrvatskih umjetnika?
IULIAN PLESTIU: Aukcijske kuće obično predstavljaju sekundarno tržište pa se suradnjom sa suvremenim umjetnicima uglavnom bave galeristi i galerije. Naravno, aukcijska platforma je tu kako bi suvremenim umjetnicima pružila dodatni kanal i ukazala im na način prodaje i predstavljanja.

NMMU: Kako, prema vašem iskustvu, funkcionira tržište umjetnina u Hrvatskoj?
IULIAN PLESTIU: Tržište umjetnina u Hrvatskoj puno je mogućnosti. Bogata povijest umjetnosti, kolekcionarstvo, institucije, stare i nove galerije… Sve to, potpomognuto etabliranim imenima moderne, postmoderne i suvremene umjetnosti, nudi niz mogućnosti svim akterima na tržištu umjetnina. I javnim i privatnim. Naravno, svi bi se trebali fokusirati na “krajnjeg korisnika”: posjetitelja, entuzijasta ili kolekcionara. Također, Artmark uživo i online platformom za svoja aukcijska događanja odgovara na potrebu za novim, transparentnim, profesionalnim i lako dostupnim modelom poslovanja.

Razgovarala: Lana Šetka © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Direktor aukcijske kuće Artmark Croatia Iulian Plestiu ispred antologijskog djela Vilka Gecana “Cinik” iz 1921. iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u postavu izložbe “Ljetni preludij” u Galeriji Artmark. Foto: © Artmark

Skip to content