Kategorija: Arhiva-Događanja

Nacionalni muzej moderne umjetnosti – Noć muzeja 2025.

Nacionalni muzej moderne umjetnosti povodom manifestacije Noć muzeja poziva na besplatan razgled izložbi
petak, 31. siječnja 2025.

--- 19,00 - 01,00 sat iza ponoći ---
Oktogon NMMU (Ilica 5, Zagreb)
Dubravka Lošić "Punćela"
https://nmmu.hr/2024/11/19/dubravka-losic-puncela/
📷 Veronica Arevalo © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Galerija Josip Račić (Margaretska 3, Zagreb)
"Jelena Bando i Marija Ujević - Galetović Intersections / Raskrižja"
https://nmmu.hr/.../jelena-bando-i-marija-ujevic.../
📷Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

--- 18,00 - 22,00 ---
Galerija Artmark (Kuća Amruš - Trg Josipa Jurja Strossmayera 5, Zagreb) Artmark Croatia
"Likovni diskurs kolekcionara - Zbirka dr. Rafaela Dolinšeka iz zbirki NMMU-a" https://nmmu.hr/.../likovni-diskurs-kolekcionara-zbirka.../
📷 Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
--------------------------------------------------------------------------
Ostale izložbe iz ciklusa "NMMU u gostima" izvan Zagreba
SPLIT
Izložba "Koraci" https://www.mgs.hr/2024/11/21/koraci/ u Staroj gradskoj vijećnici u Splitu (Narodni trg) https://www.mgs.hr/museum/vijecnica-narodni-trg/, u Noći muzeja moći će se razgledati od Od 18,00 sati do ponoći
📷 Zlatko Sunko

DUBROVNIK
Izložba „Umjetnici o umjetnicima – likovni panoptikum“ https://www.ugdubrovnik.hr/?file=naslovna u Umjetnička galerija Dubrovnik / Museum of Modern Art Dubrovnik bit će otvorena od 18 sati do 01,00 sat iza ponoći
📷 Miho Skvrce

U Galeriji Artmark otvorena izložba “Likovni diskurs kolekcionara – Zbirka dr. Rafaela Dolinšeka iz zbirki NMMU-a”

U Galeriji Artmark 23. siječnja otvorena je izložba „Likovni diskurs kolekcionara – Zbirka dr. Rafaela Dolinšeka iz zbirki NMMU-a“. Riječ je o još jednom u nizu projekata koji svjedoče o uspješnoj suradnji Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i rumunjske aukcijske kuće koja u Hrvatskoj djeluje od 2022. godine.
U toj prigodi uzvanicima su se uvodno obratili Sara Keller, voditeljica Galerije Artmark i ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi, a Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica NMMU govorila je o koncepciji izložbe koju kustoski potpisuje.
U postavu su objedinjena slikarska i kiparska ostvarenja, nastala u razdoblju između 1910. i 1949., umjetnika koji su djelovali na tadašnjoj zagrebačkoj likovnoj sceni poput Stojana Aralice, Antuna Augustinčića, Ljube Babića, Narcisa Burića, Milana Butozana, Vinka Grdana, Roberta Jeana Ivanovića, Želimira Janeša, Hinka Juhna, Joze Kljakovića, Frana Kršinića, Antuna Mezdjića, Otona Postružnika, Kamila Ružičke, Vilima Svečnjaka, Ljudevita Šestića, Frane Šimunovića, Slavka Šohaja, Save Šumanovića, Đure Tiljka, Marijana Trepšea, Vladimira Varlaja.
U Zbirci dr. Rafaela Dolinšeka iz zbirki Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti sadržana su kapitalna djela Grupe trojice i članova Grupe Zemlja, kao i relevantna kiparska ostvarenja - od Augustinčića preko Kršinića do Želimira Janeša. Uz ikonična djela Kljakovićevih Ribara, Golgote i Djevojke s vrčem Marijana Trepšea, Tiljkovog Grebena uz more, Varlajevog Vrbnika, Postružnikovih Seljaka te Augustinčićevu bistu kolekcionara, kao i djela mnogih drugih značajnih slikara i kipara, Zbirku sačinjavaju i djela zaboravljenih autora kao što je slikar Milan Butozan (Pančevo, 1905. - Zagreb, 1943.), čije stvaralaštvo dodatno osvjetljuje tadašnje dinamično likovno stvaralaštvo. Umjetnine koje su činile ovu zbirku odražavaju ne samo osobne ukuse i sklonosti dr. Dolinšeka već i kulturno-povijesne tokove tog razdoblja, te služe kao most između prošlosti i sadašnjosti, povezujući različite generacije kroz univerzalni jezik umjetnosti - ističe u pratećem tekstu izložbe Tatijana Gareljić.
Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, u Galeriji Artmark ostaje otvorena do 21. veljače 2025.

Reprodukcije: S otvorenja izložbe „Likovni diskurs kolekcionara – Zbirka dr. Rafaela Dolinšeka iz zbirki NMMU-a“ / Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Umjetnica Dubravka Lošić za NMMU u povodu svoje izložbe “Punćela” u Oktogonu NMMU

NMMU: Po čemu pamtite djetinjstvo u Dubrovniku?
Dubravka Lošić: Odrastala sam na Montovjerni, tada na rijetko naseljenom brežuljku, uz šumu borova i čempresa, u dijelu grada koji odolijeva svim vjetrovima i koji je tada bio pun ptica. Mjesto gdje su dolazili u „pletača“ i „u tiće“. Sve je bilo avantura. Danas, teško zamislivo.

NMMU: Kakvi ste bili kao dijete?
Dubravka Lošić: Znatiželjno i svojeglavo.

NMMU: Ima li u vašoj obitelji umjetnika, od koga ste naslijedili talent?
Dubravka Lošić: S obje strane se, i majčine i očeve, njegovala kreativnost.

NMMU: Koliko ste vremena provodili s bakom i djedom koji su imali manufakturu tekstila i jesu li vas podučili svom zanatu?
Dubravka Lošić: Očeva obitelj imala je radionice za proizvodnju pletenine. Djed je prenio proizvodnju iz Slavonije u Dubrovnik gdje su posao nastavili moji roditelji. Kako se radionica nalazila „uz kuću“, nama djeci bila je prirodno okruženje, mjesto za igranje i učenje. Proizvodili su se raznovrsni odjevni predmeti, neko vrijeme „po narudžbi“, a zatim kao velika proizvodnja. Osluškivali su se trendovi, čulo koja je boja trenutno moderna; modra, čelesto plava, bordo, bež… pleteni kompleti u određenom bodu... vrste i sastavi prediva… pamuk, vuna, akril, perlon, bukle… Mogla bih dugo nabrajati izraze i opise za koje sam mislila da svi znaju jer sam ih slušala od najranije dobi.

NMMU: Jeste li ikada sami sebi izradili neki komad odjeće?
Dubravka Lošić: Dugi ružičasti mantel samostalno sam na stroju za pletenje izradila s pet godina. Bio je previše „ekstravagantan“ pa mi nije bilo dopušteno odijevati ga u svim prilikama. Pamtim ga u detalje i pamtim s koliko sam se žara za njega, takvog, „borila“. Kako sam odrastala stvari su se mijenjale „u moju korist“. Izrađivala sam i odijevala što sam zaželjela…

NMMU: Jeste li imali kakvih umjetničkih doticaja s Jagodom Buić?
Dubravka Lošić: Prvi susret s njezinim radovima snažno sam doživjela. Rekla bih da je jednako i danas.

NMMU: Kako pamtite ratno vrijeme u Dubrovniku?
Dubravka Lošić: Bilo u kojim ste godinama, za rat je uvijek „loš tajming“. I sjećanja su, koliko god ih potiskivali, potpuno jasnih obrisa… nekako mi je sve bilo ponižavajuće… ubijanja, uništavanja, bez vode i struje… pamtim određenu naivnost i samoobmanu da ćemo svi, kad preživimo, postati zahvalni i plemeniti…

NMMU: U to vrijeme izlagali se u Parizu, prvo na skupnoj izložbi u Grand Palaisu, nakon koje ste dobili poziv za samostalnu izložbu. Koje ste radove tamo predstavili?
Dubravka Lošić: Izlagala sam radove iz ciklusa Rozarij, Voljenom Vođi i Portreti.

NMMU: Gdje ste u to ratno vrijeme čuvali radove, kako ste ih pod uzbunama i policijskim satom pakirali za transport, kako ste ih preveli do Pariza?
Dubravka Lošić: Snalazila sam se, nisam razmišljala o preprekama… bilo je važno sve organizirati kako bi radovi brodom krenuli prema Rijeci, preko Zelenike (gdje je bila „posebna kontrola“), u Zagreb pa u Pariz. Podršku i pomoć imala sam u prijateljima. Dosjetili smo se kako ih zaštiti, pakirali smo ih u zoru u dvorištu, prije granatiranja… s posebnim dozvolama prevoženi su hladnjačama koje su se prazne vraćale iz Dubrovnika, a dalje kamionom iz Zagreba u Pariz.

NMMU: Koliko su ratna razdoblja obilježila cijelu vašu obitelj?
Dubravka Lošić: Na žalost, ratovi su uvijek i oduvijek kod nas ili oko nas… Velik dio moje obitelji danas proživljava strahote u Ukrajini… Pamtim kako je baka, koja je preživjela koncentracijski logor u Drugom svjetskom ratu, na obiteljskim okupljanjima nazdravljala za mir u svijetu.

NMMU: Kakva vas sjećanja vežu uz slikara Ferdinanda Kulmera koji vam je bio profesor na zagrebačkoj Likovnoj akademiji?
Dubravka Lošić: Upoznali smo se u Veneciji, nakon nekoliko mimoilaženja po ulicama, na izložbi u Palazzo Grassi. Kad smo se sreli na hodniku Akademije već tu jesen, sjetio me se, bilo je svježe… Neopisiv susret i još posebnije iskustvo studiranja u njegovoj klasi.

NMMU: Gubili ste atelijere, koliko vam je teško prilagoditi se novim prostorima?
Dubravka Lošić: Stresno je biti u stalnoj neizvjesnosti hoću li morati napustiti neki prostor za mjesec ili za godinu dana. Ali dok radim pokušavam ne razmišljati o tome. Jer ipak, u svakom prostoru, a bilo ih je nekoliko, potpuno različitih, s različitim slojevima pamćenja, uspijem prepoznati energiju i kvalitetno raditi. Za prilagoditi se novom prostoru potrebno je određeno vrijeme.

NMMU: Velika strast su vam i putovanja: gdje biste još voljeli otputovati?
Dubravka Lošić: Nikad dovoljno putovanja, volim putovati, bilo gdje…

NMMU: Što vas najviše motivira?
Dubravka Lošić: Poticaji su sve, samo je pitanje u kojem trenutku će nas nešto posebno dirnuti.

NMMU: Koje teme vas najviše zaokupljaju i koliko brzo stvarate?
Dubravka Lošić: Teme su bezbrojne i neiscrpne. Ponekad me neke zaokupljaju godinama i začahurene čekaju dok za njih budem spremna, s nekima, bar mislim, ide brže. Jednako je i sa stvaranjem.

NMMU: Prva ste umjetnica koja izlaže u novom prostoru Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u u Oktogonu. Koliko vam to znači?
Dubravka Lošić: Prostor Oktogona, ovako još neprilagođen za izlaganje, zahtjevan je na svoj način, što mi je bilo izazovno i radi čega sam odmah prihvatila prijedlog gospodina Branka Franceschija. Posložilo se više stvari, radi toga sam i sretna i zahvalna.

NMMU: Kako se najbolje opuštate?
Dubravka Lošić: Na različite načine, nemam određeni recept.

NMMU: Ne odustajete od kupanja u moru zimi…?
Dubravka Lošić: Pa, ne odustajem baš olako, ali i ne idem preko svojih mogućnosti. Na prvi dan ove godine biti u moru bio je čist užitak.

NMMU: Koje su vam želje, nade, očekivanja, odluke u 2025. godini?
Dubravka Lošić: U zadnje vrijeme mislim kako previše vremena provodim uz kamione i šlepere. Vjerujem da mi to nije usud.

Razgovarala: Lana Šetka© Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Portret Dubravke Lošić u Oktogonu NMMU - kao i njezin rad Kosi let iz 2023., kolažiran detaljima s ukrajinskih marama izložen u Oktogonu - 2024 snimila je Veronica Arevalo.

U Nacionalnom muzeju suvremene umjetnosti (MNAC) u Bukureštu otvorena izložba Paralelne linije / Visoki modernizam u Hrvatskoj 1949. – 1998. – Zbirka Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti

U nazočnosti Marije Kapitanović, izvanredne i opunomoćene veleposlanice Republike Hrvatske u Rumunjskoj, izaslanice predsjednika Hrvatskoga sabora gospodina Gordana Jandrokovića u Nacionalnom muzeju suvremene umjetnosti (MNAC) u Bukureštu 12. prosinca otvorena je izložba Paralelne linije / Visoki modernizam u Hrvatskoj 1949. – 1998. iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti.
Riječ je o premijernom predstavljanju hrvatske likovne umjetnosti u Rumunjskoj, u impozantnom galerijskom prostoru od 1500 četvornih metara na prvom katu Palače parlamenta, u kustoskoj koncepciji Branka Franceschija, ravnatelja NMMU.
Izložba predstavlja 188 umjetničkih djela koja odražavaju raznolikost likovne produkcije u Hrvatskoj od 1948. godine i Rezolucije Informbiroa koja je označila odvajanje Jugoslavije od sfere utjecaja SSSR-a i estetike socrealizma, do 1998. kada su reintegrirana posljednja hrvatska područja okupirana tijekom Domovinskog rata.
Pojam linije izveden je iz tekstova povjesničara i teoretičara umjetnosti Ješe Denegrija, koji je sintagmom umjetnost druge linije obuhvatio široki raspon umjetničke produkcije i prakse koja se suprotstavljala socijalističkom modernizmu, odnosno institucionalno podržavanoj umjetnost pretežno usmjerenoj prema apstrakciji ili ekspresivnoj figuraciji. Te su dvije dominantne pozicije koegzistirale i natjecale se kroz dijalog, sučeljavanja, javne prijepore i rasprave, a istovremeno utjecale i nadopunjavale jedna drugu u stvaranju permisivne, vibrantne i plodne kulturne scene.
Prostorne mogućnosti velike izložbene dvorane MNAC-a omogućio je predstavljanje paralelizma dominantnih tendencija visokog modernizma u Hrvatskoj, koje se danas promatraju kao dva lica jednog značajnog kulturnog razdoblja.

Umjetnici zastupljeni na izložbi:
Kosta Angeli Radovani, Vojin Bakić, Petar Barišić, Peruško Bogdanić, Jagoda Buić, Boris Bućan, Ivo Deković, Vlasta Delimar, Boris Demur, Josip Diminić, Braco Dimitrijević, Juraj Dobrović, Slavomir Drinković, Ivo Dulčić, Dušan Džamonja, Joško Eterović, Jadranka Fatur, Eugen Feller, Zvjezdana Fio, Ivo Friščić, Goran Fruk, Mladen Galić, Ivo Gattin, Vladimir Gašparić (Gapa), Oton Gliha, Tomislav Gotovac, Stjepan Gračan, Grupa Šestorice autora, Krsto Hegedušić, Željko Hegedušić, Hrvoje Šercar, Ljubo Ivančić, Sanja Iveković, Vlado Jakelić, Đorđe Jandrić, Stanko Jančić, Božidar Jelinić, Anto Jerković, Željko Jerman, Marijan Jevšovar, Dean Jokanović Toumin, Vasilije Jordan, Ivo Kalina, Ksenija Kantoci, Zlatko Kauzlarić-Atač, Nives Kavurić-Kurtović, Albert Kinert, Željko Kipke, Josip Klarica, Julije Knifer, Eugen Kokot, Slavko Kopač, Zlatko Kopljar, Kuzma Kovačić, Ivan Kožarić, Vladimir Kristl, Vatroslav Kuliš, Ferdinand Kulmer, Rudolf Labaš, Milena Lah, Željko Lapuh, Branko Lepen, Vlado Martek, Dalibor Martinis, Valerije Michieli, Antun Motika, Marijana Muljević, Edo Murtić, Sofija Naletilić Penavuša, Jelena Perić, Ordan Petlevski, Ratko Petrić, Ivan Picelj, Srećko Planinić, Vesna Popržan, Oton Postružnik, Zlatko Prica, Vanja Radauš, Dubravka Rakoci, Božidar Rašica, Ante Rašić, Vjenceslav Richter, Arsen Roje, Igor Rončević, Branko Ružić, Edita Schubert, Đuro Seder, Damir Sokić, Aleksandar Srnec, Miljenko Stančić, Sven Stilinović, Mladen Stilinović, Goran Trbuljak, Matko Trebotić, Jasenka Tućan, Josip Vaništa, Zlatan Vrkljan, Goranka Vrus Murtić, Miro Vuco, Šime Vulas, Fedor Vučemilović, Đurđica Zanoški-Gudlin, Mirko Zrinščak, Ivo Šebalj, Ljerka Šibenik, Šime Perić, Miroslav Šutej, Vlasta Žanić

Izložba Paralelne linije / Visoki modernizam u Hrvatskoj 1949. – 1998. iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, koja u Nacionalnom muzeju suvremene umjetnosti u Bukureštu ostaje otvorena do 13. travnja 2025., realizirana je uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Ureda za kulturu i civilno društvo Grada Zagreba, Veleposlanstva Republike Hrvatske u Bukureštu, a održava se pod visokim pokroviteljstvom Hrvatskog sabora.
Sponzor izložbe: Orbico d.o.o.

📷 Mateja Horvat (Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Bukureštu)
Fotografije objavljujemo zahvaljujući Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Rumunjskoj. https://www.facebook.com/CROinRO

U Galeriji Josip Račić otvorena izložba „U sjećanje na Munirove pastorale ili na svijet od jučer“

Otvorenje male komorne izložbe „U sjećanje na Munirove pastorale ili na svijet od jučer“ u Galeriji Josip Račić 5. prosinca okupilo je prijatelje, kolege i štovatelje stvaralaštva Munira Vejzovića. Upravo u toj kultnoj zagrebačkoj galeriji, čiji je bio dugogodišnji član, kao i u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti s kojim je mnogo surađivao, ovaj istaknuti hrvatski kipar i grafičar priredio je brojne retrospektivne , tematske i monografske izložbe pa ova predstavlja i simbolički oproštaj od umjetnika koji je preminuo u rujnu ove godine.
U toj prigodi, u ime Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti uzvanike je uvodno pozdravila Tihana Galić, voditeljica i kustosica Galerije Josip Račić, a koncepciju je prezentirala autorica izložbe, povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Iva Körbler, koja uz izbor djela i likovni postav potpisuje i tekst u pratećem katalogu. Umjetnikova supruga Mizana Vejzović zahvalila je svima koji su sudjelovali u pripremi izložbe i podržali njezinu realizaciju.
Izložbu radova Munira Vejzovića iz Zbirke Biškupić u Galeriji Josip Račić zagrebačka kulturna javnost ima priliku razgledati do 5. siječnja 2025.

Foto Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

NMMU dobitnik donacije Zaklade Adris

Na ovogodišnjoj svečanoj dodijeli donacija i stipendija Zaklade Adris, održanoj 15. studenoga u Hotelu Zonar Zagreb (višestruko nagrađivanom arhitektonskom projektu obnove koji potpisuju Lea Pelivan i Toma Plejić / Studio UP) vrijednim donacijama u kategoriji Stvaralaštvo iz programa Stvaralaštvo, Ekologija, Baština i Dobrota podržana su i dva projekta Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti: znanstvena monografija „Poveznice hrvatskoga i talijanskoga slikarstva od 1872. do 1919.“ muzejske savjetnice NMMU dr. sc. Ivane Rončević Elezović i opsežna monografija Jadranke Fatur - koju uz umjetnicu autorski potpisuje povjesničarka umjetnosti i likovna kritičarka Branka Hlevnjak.
Veliko hvala!

🔎 više na linkovima: https://www.adris.hr/.../zaklada.../natjecaji/natjecaj-2024/
https://youtu.be/HvMY6OSuRlk?si=w1nPGHs8Cx98qmkO
📷 iz arhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb

Milo Sakač za NMMU u povodu svoje aktualne izložbe u galeriji Josip Račić

NMMU: Možete li nam reći nešto o radovima iz ciklusa Nessuno torna indietro, 2023. – 2024. koji predstavljate na izložbi u Galeriji Josip Račić?
Milo Sakač: Predstavljeni radovi nastali 2023.-2024. remake su svojom tehnologijom/uporabom materijala radova od prije desetak godina, naravno s pomakom u ekspresiji i rukopisu. U tom razdoblju nisam baš bio u financijskoj mogućnosti kupovati platna i akrilne slikarske boje u količini koja bi mi bila potrebna. Improvizirao sam jer 'Navigare necesse est, vivere non est necesse' Teško mi je opisivati što i zašto radim to što radim, jer nikada nemam jasan koncept, studiju ili skice budućeg događanja na platnu. Reminiscirao sam to razdoblje i krenuo u avanturu uz dobar house. S obzirom na prostor galerije odlučio sam se na okomiti format koji daje stanovitu monumentalnost, što se pokazalo ispravnim. Već godinu dana živim i radim u Omišu (vodim gradnju naše kuće i atelijera u Gatamia u masliniku) gdje imam improvizirani atelijer i ne baš sve uvjete kao u zagrebačkom. Prijepodne sam na gradilištu, a popodne, ponekad i do kasno u noć u atelijeru. Obzirom na sve te okolnosti 'snalazio sam se nekako'. Koristio sam građevinski papir za pokrivanje podova koji sam napeo na nekoliko spojenih slikarskih platna i koristio boje koje se koriste u građevini/kućanstvu. Redukcija boje je moja 'komforna zona', uživao sam u procesu kao i uvijek kad sam u 'radioni' i rezultat se počeo nazirati, uz uzbuđenje i dobar house, samo je tjeralo dalje. Nastalo je 30-ak radova od kojih je dio gospodin Franceschi izabrao, uz moju malu pomoć, za predstavljanje u Račiću. Moja ideja bila je opremiti radove na način da se kaširaju na MDF i u okvire, ipak Nacionalni muzej moderne umjetnosti najviša je institucija moderne umjetnosti pa sam smatrao da bi se prvi put bilo dobro što 'ozbiljnije' predstaviti no, gospodin Franceschi je inzistirao na toj sirovosti koju radovi imaju, jer kako je lijepo ustvrdio u uvodniku: 'Kao da sustavno radi na nekoj vrsti samonametnute pokore ili provjere, izražajne mogućnosti sveo na svega jedno, ali zato izrazito nabijeno akromatsko događanje u kojem gesta ostavlja (crni) trag na (bijeloj ) podlozi'. 'To je tako jako sexi' zaključio je. Ja nisam imao što dodati.

NMMU: Otac vam je bio građevinar no, niste krenuli njegovim putem već ste odabrali studij arhitekture?
Milo Sakač: Otac me odgajao kao građevinara, prošao sam sve faze i poslove na gradilištu, kao 'šljaker' zidar, tesar, armirač, knaufer, pitur, keramičar ... i kroz to naučio - s razumijevanjem svih radova i procesa tehnologije i materijala - projektirati zgrade koje sam u životu napravio. A bilo je toga, više od  dvjestotinjak realizacija. S ocem sam do rada na projektu hotela u Lendavi, na kom sam radio ranih 90-ih, vodio rat oko kvalitete i dovršenosti projekta, obzirom da je mrzio arhitekte, jer bi uvijek dobio projekte na 80 posto dovršenosti a, ostalo je trebalo raditi u 'hodu', i najčešće na samom gradilištu, uz prepotentni 'gard bogova'- arhitekata. Nakon hotela mi je dao ruku, i rekao: ' Sad si stasao kao arhitekt, sad te priznajem', jer sam mu pripremio za gradilište SVE.

NMMU: Svestran ste umjetnik, izradili ste nekoliko scenografija i plakata, ali bavili ste se i fotografijom i modernim plesom? Odakle ljubav prema plesu?
Milo Sakač: Glazba mi je oduvijek bila i je posebni 'drive'.  Danas slikam uz glasnu house muziku koja ima divnu matematiku kao i jazz i klasika. A glazba je 'drive' koji provocira tijelo na pokret.

NMMU: Po čemu najviše pamtite studentske dane?
Milo Sakač: Po dinamici, vremenu najbolje klupske scene ikad u Zagrebu, pogotovo jazz-a, radu na radiju 101 kao muzički urednik, plesu, scenografijama, i svemu u što sam zagrebao kao znatiželjni provincijalac u velikom Gradu. Uvijek bi mi prekratko trajao dan, imao sam ritam spavanja tri do četiri sata noću i pola sata po danu, bez lažne skromnosti, studij arhitekture sam 'vozio' bez velike muke i završio ga u roku.

NMMU: Koji vam je arhitekt za vrijeme studija bio najveći uzor?
Milo Sakač: Obožavao sam klasiku i secesiju, Andrea Palladija i Otta Wagnera, te našeg Viktora Kovačića.

NMMU: Sjećate li se kada ste zaradili svoj prvi novac i na što ste ga potrošili?
Milo Sakač: Svoj prvi novac sam zaradio s pet godina na tatinom gradilištu, kad sam pomagao Jošiju na mješalici. Ne sjećam se na što sam potrošio tih pet dinara koje sam čuvao kao svetinju.

NMMU: Koji vam je bio najzahtjevniji / najizazovniji zadatak u profesionalnoj karijeri i na koji ste svoj projekt najponosniji?
Milo Sakač: Najzahtjevniji zadatak je bio 'probiti led' Beča i realizirati prvu samostalnu izložbu, 2017. Najizazovniji zadatak bio je izbor i izvedba radova za izložbu u Račiću, obzirom da je to konačna afirmacija u 'vlastitom gradu', na što sam izuzetno ponosan i zahvalan gospodinu Franceschom.

NMMU: Dok slikate razmišljate li kao arhitekt?
Milo Sakač: Zapravo kad slikam uopće ne razmišljam, vodi me pretpostavljam, neki slojeviti poriv koji sadržava sva iskustva proživljenog u mojih 60 godina.

NMMU: Tko su kupci vaših radova?
Milo Sakač: Kupci mojih radova dolaze iz svih profesija.

NMMU: Za koji ste grad najviše profesionalno vezani?
Milo Sakač: Tri su grada za koje sam profesionalno vezan: Beč, gdje sam dvije godine živio i imao atelijer - koji je definitivno presudan za moju afirmaciju kao slikara -  grad je u kojem bavljenje slikarstvom s arhitektonskom poviješću pogotovo predstavlja posebnu vrijednost, obzirom da su u tamo arhitekti visoko cijenjeni, a Beč je ujedno i jedna od metropola umjetnost (pa tako i slikarstva). U Beču vrijedi samo rad, bez obzira na titulu, 'tvoj rad te predstavlja', što je kod nas, evo što se mene tiče, do izložbe u Račiću bila 'nemoguća misija' u afirmativnom smislu u 'stručnim krugovima'.
Živio sam i radio u 2. Bezirku koji je uz 20. epicentar umjetnosti, slikara, kipara, pjesnika, muzičara, plesača... koji tu žive i djeluju.
Nadalje je tu moj Zagreb, gdje mi je bazni atelijer, u kojem živim i djelujem veći dio života, tu je i najviše mojih 'obožavatelja'. Omiš je mjesto gdje sam godinama imao atelijer i Galeriju na Fošalu u vrtu, te u ovom trenutku gradimo atelijer u masliniku u Gatima, epicentru Poljica.

Razgovarala: Lana Šetka
Reprodukcija: Milo Sakač i ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i kustos izložbe Branko Franceschi na otvorenju umjetnikove izložbe u Galeriji Josip Račić. Foto Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

U novom prostoru NMMU u Oktogonu otvorena izložba Punćela Dubravke Lošić

U svom novom iznimnom prostoru u kompleksu Prve hrvatske štedionice u Oktogonu, koji će nakon kompleksne obnove postati ekskluzivan izložbeni prostor u Zagrebu, Nacionalni muzej moderne umjetnosti 23. studenoga predstavio je izložbu Punćela Dubravke Lošić, jedne od najznačajnijih hrvatskih suvremenih likovnih umjetnica. Izložbu je otvorio predsjednik Vlade Andrej Plenković, što svjedoči o važnosti tog prostora za kulturni život Zagreba, Hrvatske pa i šire. Tom prigodom hrvatski premijer je, između ostaloga, izjavio: "Izuzetno mi je drago da danas svjedočimo još jednom novom kulturnom središtu Donjega grada. Činjenica da smo ovaj prostor kao država dali na korištenje Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti je poruka Vlade koliko joj je stalo da uz sve što radimo na Gornjem gradu, dobije svoju refleksiju na Donjem gradu, i to u ovom prekrasnom prostoru nekadašnje štedionice u Oktogonu, praktički u srcu Zagreba, i predstojeća obnova, pokazat će kako će i ovaj prostor zasjati, kao što su i mnogi prostori koje obnavljamo u Zagrebu nakon potresa dobili novo ruho."
O značaju novog prostore Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti govorila je i ministrica kulture i medija Nina Obuljen Koržinek, emotivno dodajući kako je otvorenje tog prostora izniman događaj i zaista dan velikog uzbuđenja. "Nakon što smo osigurali prostor za Hrvatski športski muzej, za Hrvatski muzej naive, za Hrvatski povijesni muzej te nakon što smo Hrvatskom restauratorskom zavodu osigurali prostor Tvornice duhana Zagreb, započeli izgradnju druge scene Hrvatskog narodnog kazališta koja će dogodine biti otvorena, evo nas u još jednom prostoru u centru grada koji smo uspjeli osigurati za naš Nacionalni muzej moderne umjetnosti. Drago mi je da se ovaj prostor otvara izložbom Dubravke Lošić, ne samo zato jer je riječ o umjetnici koja nas svakom svojom izložbom ispočetka iznenadi snagom, kreativnošću i moći umjetnosti koju iskazuje, nego što je nekako njezina sudbina zadnjih godina slična sudbini ovog muzeja. Ona je gubila, nažalost, jedan za drugim svoje prostore u kojima je imala atelijere i prostore u kojima je trebala održavati izložbe, a tako je nekako i Nacionalni muzej moderne umjetnosti morao zbog potresa i obnove, kao i brojni drugi muzeji, evakuirati svoju građu i započeti obnovu koja je vrlo neizvjesna i kompleksna. I tu bih zaista posebno pohvalila Branka Franceschija koji je velikim iskorakom - postavljanjem izložbe iz fundusa u Zadru u prostoru Dviju Palača koje smo obnovili i otvorili u našem mandatu, pokazao da taj privremeni problem s prostorima u Zagrebu ne mora značiti da hrvatska kulturna javnosti, i šira javnost, bude uskraćena za uvid u ta vrhunska djela hrvatske moderne umjetnosti. To je zaista bilo prvi put da je jedna nacionalna institucija na takav način iskoračila iz svojih prostore i izvan glavnog grada i na tome zaista moram čestitati."
Ministrica Nina Obuljen Koržinek optimistično je dodala kao se nada da će u sljedećim mjesecima sve češće biti na događanjima u potpuno obnovljenim prostorima koji će otvoriti svoje stalne postave, što ju, kako je rekla veseli i ispunjava ponosom. " Bili smo bespomoćni, nismo znali kako ćemo pristupiti obnovi, a u ovom trenutku samo u Zagrebu obnavljamo 15 što gradskih, što državnih muzeja. Iskoristili smo tu veliku katastrofu koja nas je sve snašla da bi Hrvatskoj i glavnom gradu, ali i drugim dijelovima ostavili zaista reprezentativne obnovljene, suvremene kulturne prostore"
Referirajući se na odabir prve izložbe u Oktogonu, koji će nakon završetka obnove imati u funkciji skoro 3000 četvornih metara, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi otkrio je simboliku između naziva izložbe i značaja NMMU za kulturni životu Hrvatske.
"Simbolika Punćele kukuljice, koja znači transformaciju, kako smo nazvali ovu izložbu u ovom prostoru, zapravo je na tragu onoga što se ovdje događa. Mi smo sada u poziciji da postanemo ponajbolji muzejski leptir u Zagrebu, Hrvatskoj pa i šire. A optimistične pretpostavke su da se to već može dogoditi do kraja 2025. Nakon dvije godine zaželjeli smo se organizacije izložbe u Zagrebu, zaželjeli smo se zagrebačke publike, nadamo se i ona nas. A, evo, sada gostujemo po Hrvatskoj i pragmatično pokazujemo da promjena naziva u Nacionalni muzej moderne umjetnosti ima smisla i po dosegu, a ne samo po djelovanju.
Izložba Dubravke Lošić, rekao je ravnatelj NMMU bila je planirana tri godine i trebala je biti postavljena u muzejskom sjedištu u palači Vranyczany - Dobrinović, što se zbog cjelovite obnove palače nije moglo dogoditi, pa je u međuvremenu postavljena u Splitu u suradnji s kolegama iz Galerije umjetnina, što se inače naziva White Cube izložbeni prostor, bijela galerijska kocka. Ali ja sam ove radove prvi puta vidio u Dubravkinom atelijeru, u Dubrovniku koji je bio u derutnom stanju, ali mu je ona udahnula život. Potom se, uselila u sličan prostor u Blatu na Korčuli, koji je također uredila. I samo kao kuriozum, ona je svojim radovima, koje je proizvela svojim rukama, ispunila skladište tvornice u kojoj je na vrhuncu radilo 120 žena. Ovo nije njezina retrospektiva, mi smo se ovom izložbom posvetili samo jednoj liniji njenog stvaralaštva, ali koje obuhvaća 40 godina njezine karijere.
Ja sam predložio da je nazovemo Punćela, jer je poznato da u Konavlima još postoji tradicija uzgajanja dudovog svilca, što se vezuje uz opis u kojem Dubravka Lošić živi i djeluje, ali i s obzirom na to da je riječ o radovima u tekstilu povezanim s tradicijom njezine obitelji koja je imala manufakturu.

Reprodukcije:
(1-10) otvorenje novog prostora NMMU u Oktogonu i izložbe Punćela Dubravke Lošić Foto: Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb Goran Vranić
(11 - 12) otvorenje novog prostora NMMU u Oktogonu i izložbe Punćela Dubravke Lošić Foto: Ministarstvo kulture i medija RH

Na konferenciji za medije predstavljen novi prostor Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Oktogonu i izložbe “Punćela” Dubravke Lošić

U novom prostoru Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Oktogonu 22. studenoga održana je konferencija za medije na kojoj je predstavljena i izložba "Punćela" jedne od najznačajnijih suvremenih hrvatskih likovnih umjetnica Dubravke Lošić.
U toj prigodi ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branko Franceschi zahvalio je osnivaču Ministarstvu kulture i medija, ali i Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine te Državnom uredu za upravljanje državnom imovinom "jer se među tim administrativnim i upravnim tijelima dogodila jedna sinergija, jedna ambicija i želja da se u središtu Zagreba stvori jedan snažan kulturni sadržaj koji će pomoći reurbanizaciji zagrebačkog središta i možda zaustaviti ovu neprekidnu klimu komercijalnih sadržaja koji se zapravo bave pasivnim konzumiranjem, a mi bi našom imaginacijom, našim fundusom i našim znanjima trebali razviti jedan oblik aktivne komunikacije prema sadržaju. "
Kustos izložbe Branko Franceschi, koji ujedno potpisuje i predgovor u katalogu, zahvalio je umjetnici "koja je pristala izlagati u ovim možemo ih slobodno nazvati neuvjetima" te istaknuo da je da povijest ove izložbe puno bogatija i planirana već tri godine za Palaču Vranyczany-Dobrinović no, da zbog cjelovite obnove to nije bilo moguće realizirati.
O prezentiranim radovima Dubravke Lošić - koji su bili izloženi u Galeriji umjetnina prošlo ljeto, uz dodatak ciklusa Suton / Kosi let -Branko Franceschi je izjavio: "Ove sam radove prvi put vidio u Dubravkinom bivšem ateljeu u napuštenom tvorničkom pogonu u Dubrovniku, a potom u Blatu na Korčuli i znao sam da ti radovi imaju snagu nositi se sa prostorima koji su napušteni, što zapušteni, što destruirani i kad sam je ja zamolio i ponudio joj ovu priliku, ona ju je objeručke prihvatila i ja joj u ime svih zahvaljujem na toj hrabrosti jer treba čovjek biti uvjeren u svoj rad pružit ga na uvid u ovakvim uvjetima gdje nema ni dobre rasvjete što je posebno važno za likovnu umjetnost , a nema ni mikroklimatskih uvjeta, a daleko od toga. Ali naravno umjetnost je uvijek jača i računamo na to neprekidno. "
U svom govoru Dubravka Lošić zahvalila je ravnatelju Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti koji je imao povjerenja u nju i njezin rad i istaknula da joj je čast što njezina izložba otvara NMMU prostor u Oktogonu i buduća događanja. Također je spomenula kako je ovo četvrti projekt koji je s Brankom Franceschijem odradila s lakoćom i apsolutnim povjerenjem.
Foto: iz arhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Donacija umjetnika Joška Eterovića Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti

Umjetnik Joško Eterović Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti donirao je svoje djelo Suton iz Ciklusa Kvadrat (1976.). Ova značajna slika, koja odražava Eterovićevu posvećenost reduktivnom stvaralačkom principu, bila je prikazana u sklopu velike monografske izložbe Secundum minimum, koju su organizirali NMMU i MMSU Rijeka.

Uskoro ćete u jednoj od epizoda video podcasta NMMU "Priče iz muzejske čuvaonice" imati priliku čuti više o bogatom umjetničkom opusu Joška Eterovića iz prve ruke, gdje će umjetnik podijeliti zanimljive uvide o svojoj karijeri, stvaralačkom procesu i inspiraciji.

Joško Eterović ovim je činom dodatno obogatio zbirku Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, a mi mu od srca zahvaljujemo na ovoj vrijednoj donaciji! 🙌
📷: Fotografija umjetnika Joška Eterovića u muzejskoj čuvaonici NMMU, iz arhive NMMU
📷: Fotografije s otvorenja izložbe Secundum minimum u MMSU Rijeka Ivor Mažar
📷: Fotografije sa snimanja epizode Priče iz muzejske čuvaonice Tomislav Paviša