Arhiva-Događanja – Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Predstavljanje knjige “Nine Views 20+” o radu multimedijalnog umjetnika Dawora Preisa u izdanju NMMU

U povodu obilježavanja tri desetljeća postava skulpture Ivana Kožarića „Prizemljeno sunce" u Bogovićevoj ulici u Zagrebu i dva desetljeća postava instalacije Nine Views Dawora Preisa, Nacionalni muzej moderne umjetnosti objavio je knjigu pod nazivom Nine Views 20+, koju će u suradnji s Kulturno Informativnim centrom predstaviti 18. rujna u 19 sati u Kinu KIC u Preradovićevoj 5, u Zagrebu. Uz Branka Franceschija, ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, o projektu će tom prigodom govoriti muzejski savjetnik NMMU Željko Marciuš te povjesničari umjetnosti Vanja Babić i Saša Pavković, koji projekt prate od njegovog postava.

Dawor Preis iskoristio je poziciju kultne Kožarićeve skulpture u Bogovićevoj ulici da u Zagrebu rekreira cijeli Sunčev sustav u adekvatno umanjenom mjerilu i udaljenosti planeta. Za razliku od vandalizma šaranja koji od samog postavljanja degradira Kožarićevu skulpturu Preis se na nju referirao na inventivan, neinvazivan i trajan način. U organizaciji Galerije Josip Račić - Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti umjetnik je izveo urbanu intervenciju kojom je diljem grada rasporedio devet planeta Sunčeva sustava. Tada je na fasadu Galerije Josip Račić postavljen Suncu najbliži planet Merkur.
Pozicije ostalih planeta tada nisu bile medijski oglašene, već je Zagrepčanima bilo prepušteno da ih sami otkrivaju i tako postupno osvještavaju cjelokupni projekt. Izvorno projekt je bio popraćen katalogom s devet tekstova stručnjaka za suvremenu umjetnost - Vanje Babića, Željka Marciuša, Borivoja Popovčaka, Olge Majcen, Leile Topić, Ive Körbler, Martine Matić, Saše Pavkovića, Ivice Dleska; koji su objavljeni i u sadašnjoj publikaciji. U međuvremenu projekt je zahvaljujući mrežnim stranicama koje je strukturirao i dizajnirao Dawor Preis postao globalna senzacija, razvio je intenzivan online forum te je spontano postao jedna od zagrebačkih turističkih atrakcija.

Uz fotografsku i arhivsku dokumentaciju projekta i njegove online inačice, knjiga donosi i novo teorijsko viđenje projekta kao i njegove implikacije na širu kulturno-civilizacijsku razinu središnje zagrebačke pješačke zone i odnosa društva prema javnim spomenicima. Nove tekstove potpisuju Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, koji je ujedno i urednik publikacije te povjesničari umjetnosti Željko Marciuš, muzejski savjetnik NMMU i Vanja Babić, voditelj Galerije MH. Grafičko oblikovanje knjige potpisuje Ana Zubić, a realizirana je zahvaljujući potpori Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

Uz fotografsku i arhivsku dokumentaciju projekta i njegove online inačice, knjiga donosi i novo teorijsko viđenje projekta kao i njegove implikacije na širu kulturno-civilizacijsku razinu središnje zagrebačke pješačke zone i odnosa društva prema javnim spomenicima. Nove tekstove potpisuju Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, koji je ujedno i urednik publikacije te povjesničari umjetnosti Željko Marciuš, muzejski savjetnik NMMU i Vanja Babić, voditelj Galerije MH. Knjigu je grafički oblikovala Ana Zubić, a realizirana je zahvaljujući potpori Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Grada Zagreba.

(...) Davor Preis je Sunčev sustav i njegovo organičko kružno kretanje trajno ugradio u ortogonalni, slabo funkcionalni raster zagrebačkog mikrokozmosa kao podsjetnik na naše stelarno porijeklo, potencijale i odgovornosti. Njegov je projekt zahvaljujući mudrom korištenju Interneta doživio planetarnu slavu i razvio se u spontanu atrakciju i predmet obilaska kakve nije ostvario niti jedan ciljani i izdašno financiran „turistički proizvod“. Važnije od toga, Preisova instalacija koja u posveti našem kozmičkom domu i jednom u njemu poniklom umjetniku spaja sve kapacitete, strategije i tendencije suvremene stvaralačke paradigme, budi nadu da svjetlost u nama još uvijek nije ugasla. - iz teksta Branka Franceschija

(...) Sunčevim sustavom ostvarenim metodom simbolizacije i apsorpcije Davor Preis dostigao je dio galaksije, stvorivši jednu egzaktnu, a prirodnu čaroliju satkanu istim onim sredstvima kojima je imaginacijski i imaginarno sâm sazdan. To ne treba egzaktno elaborirati jer u protivnom, poput filmske, ambijentalno-skulpturalna prirodna čarolija nestaje. - iz teksta Željka Marciuša

(...) Instalacija Nine Views neprijeporno predstavlja jedinstven tip umjetničke intervencije. Ponajprije, riječ je – uzme li se u obzir cjelokupna površina njezina rasprostiranja – o najvećoj instalaciji trajnoga karaktera u Hrvatskoj, a vjerojatno i šire. Ona posve isključuje opciju cjelovita sagledavanja odjednom; takvo nešto iziskivat će sukcesivan i dugotrajan obilazak svih njezinih devet odnosno, zajedno s Prizemljenim Suncem, deset komponenti. Promatranje jednoga planeta nužno će, dakle, implicirati svijest o postojanju onih preostalih. I Sunca također. U protivnom, konkretan planet gubi smisao te postaje nedefiniranim znakom. Ali to neće biti slučaj sa Suncem. Dok stojimo ispred njega možemo ga, naime, doživljavati u relaciji s diljem grada raštrkanim planetima, ali i jednako tako diviti se posve autonomnoj uvjerljivosti Kožarićeve jednostavne – sada već više od pola stoljeća stare – ideje o Suncu koje se, eto, odlučilo iz nekoga razloga prizemljiti. (...) - iz teksta Vanje Babića

Reprodukcija: omot knjige / grafičko oblikovanje Ana Zubić

Fotograf Damir Širola za NMMU
u povodu svoje izložbe “Preobraženja” u Galeriji Josip Račić

NMMU: Kako biste opisali svoj recentni projekt „Preobraženja“ koji trenutno predstavljate na istoimenoj samostalnoj izložbi u Galeriji Josip Račić?
Damir Širola: Radi se o foto-kolažima odnosno montažama koje su rađene uz minimalnu upotrebu digitalnih alata. Prve montaže na taj način nastale su kao vizualne probe, neka vrsta vizualizacije ideje prema kojoj sam želio od već snimljenih fotografija stvoriti nove, u stvarnosti nemoguće i nadrealne kadrove a zatim ih – ako prođu test – montirati uz pomoć digitalnih alata. Međutim, vidno spajanje grubih printeva otvorilo je ideju odbacivanja varljivih i manipulativnih mogućnosti Photoshopa. Preplavljeni smo slikama dobivenim uz beskrajne korekcije koje suvremeni softveri za obradu fotografija obilno nude a zatim budu masovno zlorabljeni ne bi li zavarali promatrača. To sam svakako htio izbjeći i mislim da sam uspio.

NMMU: Kada ste snimili svoju prvu fotografiju, kojom kamerom i što ste na njoj zabilježili?
Damir Širola: Ako uzmete u obzir moju dob i saznanje da sam kao član Foto sekcije u osnovnoj školi krenuo učiti osnove fotografije, jasno je da ne mogu označiti svoje prvo povećanje…! Pri tome se sjećam da smo imali priliku objaviti svoje uspjele fotografije na panoima kojih je bilo po svim hodnicima škole. Koristili smo, u početku ruske Ljubitelje 2, a zatim češke Flexarete, bar nas nekolicina koji smo i dalje imali pristup u mali studio i foto labos.

NMMU: Odakle ljubav prema fotografiji?
Damir Širola: Moja obitelj nije imala foto aparat, ali je moj otac kod brata i mene razvijao naklonost prema finoj mehanici. Dobro se sjećam da sam bio opčinjen foto aparatom kao tehničkim sklopom, na sreću samo u tim osnovnoškolskim danima i možda par godina nakon njih. Prilično brzo je ta „mehanička“ opčinjenost postala nebitna a uvid u fotografske časopise postao dominantan.

NMMU: Uz koga / odakle ste učili / o fotografskim postupcima i tehnikama?
Damir Širola: Direktnog učenja u obliku lekcija nije nikad bilo, učio sam tako što sam do raspadanje uveza listao i upijao godišnjake časopisa Stern koje se moglo kupiti u Zagrebu. Stotine i stotine fotografija objavljenih tamo otvarale su glad za snimanjima, i danas mislim da su ti godišnjaci, uz monografije značajnih autora temelj fotografije kakvu danas poznajemo kao autorski rad.
Zatim sam naletio na izložbu fotografija Ivana Posavca u Tehničkom muzeju i ostao potpuno zapanjen. Tada, sredinom sedamdesetih, takva izložba je u mojim očima bila divovski iskorak iz domaće, tada jugoslavenske produkcije.

NMMU: Postoji li tema / motiv koji vas nikada nije prestao inspirirati i koji se provlači kroz Vaš cjelokupan fotografski opus?
Damir Širola: Konstanta koju smatram jednim od vrhunaca fotografije je portret. Rijetke su situacije koje su tako eterične kao trenutak odluke da se snimi portret. Ogromna je količina snimljenih portreta, a tako malo je onih koji su amalgam portretirane osobe i snimatelja.

NMMU: Kojeg svjetski priznatog fotografa posebno cijenite?
Damir Širola: Mnogo je imena koja su trajno obilježila fotografski medij, teško je izdvojiti pojedince. Ipak, svakako bih započeo Jacques Henri Lartigueom, zatim nezaobilaznim Henri Cartier-Bressonom, tu su i Richard Avedon i Diane Arbus kao iznimni portretisti i Eward Weston kao minuciozni detaljist i estet. Nemoguće je sažeti gotovo dva stoljeća na par imena, pa ću navesti još samo jedno: Martin Parr, moj favorit narativa modernog društva danas.

NMMU: Analogna ili digitalna fotografija? Crno-bijela ili u koloru?
Damir Širola: Ako je moguće, analogna, ako ima smisla crno-bijela.

NMMU: Fotografija danas i nekad?
Damir Širola: Moderni mediji zapostavljaju snagu fotografije, masovnost i kratkotrajnost prisutnosti fotografija suzuju njen značaj. Dominacija tjednih i mjesečnih tiskanih časopisa je prošlost, brzina kojom bilježimo svjetske događaje ne daju vremena za razvoj snage fotografije.

NMMU: Osim temeljnih zakonitosti, što po vama čini vrhunsku fotografiju?
Damir Širola: Mnogo je žanrovskih podjela unutar fotografije pa je nemoguće odrediti jedinstvene kriterije izvrsnosti. U life fotografiji to su neposrednost i socijalna kritičnost, u portretu trenutak povezivanja portretirane osobe i fotografa, u pejzažnoj čisto likovni kriteriji, itd.
Ipak, usudio bih se reći da je fotografija medij dijelova sekunde, pa ako je taj dio genoma fotografije vidljiv u konačnici onda je fotografija uspjela.

NMMU: Čiji portret biste voljeli snimiti?
Damir Širola: Već godinama odgađam snimiti dvojac koji mi je jako pomogao u shvaćanju fotografije, a to je grupa MO. Vesović i Posavec su veliki fotografi, a snimiti njihov portret je kao pozvati slavnog šefa kuhinje na ručak. Ali, doći će i to vrijeme, ubrzo…

Razgovarala: Lana Šetka © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Iz postava izložbe "Preobraženja" Damira Širole u u Galeriji Josip Račić i fotoportet umjetnika (detalj) / Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Otvorenje izložbe Opsada Oza
suradnja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Galerije Božidar Jakac iz Kostanjevice na Krki

U Galeriji Božidar Jakac u Kostanjevici na Krki (Slovenija), 5. srpnja u 19 sati otvara se izložba suvremenog hrvatskog kipara Nikole Vrljića pod nazivom Opsada Oza. Izložba je realizirana u suradnji s Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti iz Zagreba, a koncepciju kustoski potpisuje Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti. Odabrane skulpture iz svog recentnog ciklusa umjetnik je prilagodio izložbenom prostoru Galerije Božidar Jakac, nekadašnje gotičke crkve, kao što je to i ranije činio u prostorima izrazitih povijesnih i estetskih vrijednosti.

(...) U svom osobnom srazu s kanoniziranim avetima povijesnih prepleta kulture, religije i svjetovne moći, Vrljić je za izvedbu autentičnog kiparskog pothvata izabrao cjenovno pristupačne, sintetičke materijale i tako produkcijsku neovisnost postavio kao najbolji odgovor njihovom stalnom koruptivnom nadiranju. Stoga mu se treba odmah pridružiti i neopterećeno uživati u duhovitom virtuozitetu njegovog univerzuma u neprekidnom nastajanju. - Branko Franceschi iz pratećeg teksta izložbe

Životopis umjetnika
Nikola Vrljić (1980.) umjetnik je koji stvara pretežno u mediju skulpture i crteža. Godine 2007. diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Od 2003. godine izlaže na mnogim samostalnim i skupnim izložbama, poput Građani u Galeriji Poola, Pula (2021.), Skup u Galeriji Antuna Augustinčića, Klanjec (2019.) i Bjegunci u Galeriji Josip Račić, Zagreb (2018.). Više puta je nagrađivan na natječajima za javne skulpture, a izradio je i deset javnih spomenika. Živi i radi u Zagrebu.

Reprodukcija: Nikola Vrljić, Opsada Oza, 2024. Foto: Jaka Babnik

Izložba “Preobraženja” Damira Širole otvorena u Galeriji Josip Račić

Izložba Preobraženja Damira Širole s dvadesetak odabranih fotomontažnih kolaža iz istoimenog recentnog umjetnikovog projekta otvorena je 2. srpnja u Galeriji Josip Račić. Kustoski koncept muzejskog savjetnika NMMU Željka Marciuša uzvanicima je predstavio je Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti.

(...) Nastajanje fotografija za ovaj ciklus ostvareno je brzim i taktilnim postupkom odabira dijelova, skale povećanja, polja iskorištenja i spajanja u novi prizor. Autor u procesu stvaranja maksimalno izbjegava upotrebu Photoshopa i drugih postprodukcijskih alata kako bi ideja i proces nastajanja fotografija ostali vidljivi. Na taj način izbjegnuta je patvorena manipulacija osjetilima promatrača. Sve hibridne fotografije nastale su iz dijelova autorovih prethodno snimljenih fotografija. Navedenim izložba postaje foto-eksperiment preobraženih prvotnih slika u posve nove fotografske slike koje odražavaju upravo proces stvaranja.(...) iz teksta Željka Marciuša u pratećem katalogu izložbe.

Izložba ostaje otvorena do 1. rujna 2024.

Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

U Galeriji Artmark otvorena izložba “Morski lahor – Aktovi iz zbirke NMMU”

Morski lahor - Aktovi iz zbirke NMMU naziv je izložbe koja je 25. lipnja otvorena u Galeriji Artmark. Uz uvodni govor direktora Artmark Hrvatska Iuliana Pleștiua koncept izložbe predstavio je ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i autor koncepcije Branko Franceschi. Tridesetak djela izvedenih u mediju ulja na platnu, bronci i mramoru te crno-bijeloj fotografiji prezentiranih u postavu, nastala su u rasponu od 1907. do danas, a odabrali su ih muzejski savjetnici NMMU Tatijana Gareljić i Željko Marciuš sa željom da u vrućem urbanom okruženju kontinenta prizovu svježinu morske obale.

Umjetnici: Bela Čikoš Sesija, Ivan Meštrović, Ivan Tišov, Juraj Škarpa, Miroslav Kraljević, Petar Dobrović, Robert Auer, Robert Frangeš Mihanović, Vladimir Becić, Vlaho Bukovac, Frane Cota, Ivo Kerdić, Ivo Režek, Jozo Turkalj, Marijan Trepše, Marino Tartaglia, Mila Wod, Milivoj Uzelac, Omer Mujadžić, Sava Šumanović, Frano Kršinić, Kosta Angeli Radovani, Ljubo Ivančić, Raul Goldoni, Slavko Kopač, Slavko Šohaj, Vjekoslav Rukljač, Željko Hegedušić, Ivan Sabolić, Josip Klarica, Sandra Vitaljić

Izložba ostaje otvorena do 1. rujna 2024.

Saznajte više: https://nmmu.hr/2024/06/21/morski-lahor-aktovi-iz-zbirke-nmmu/
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Umjetnik Zdravko Milić za NMMU
uoči svoje izložbe” Japetdrom” koja se 6. lipnja otvara u Galeriji Josip Račić

NMMU: Recite nam nešto o radovima iz ciklusa Japetdrom koje ćete prezentirati na svojoj istoimenoj izložbi u Galeriji Josip Račić?
ZDRAVKO MILIĆ: Rado zalazim u svjetove nekih drugih, pomaknutih realnosti i drukčijih zbilja, gdje je sve zaustavljeno, bestežinsko i izvanvremensko; gdje se preklapaju daleke prošlosti i daleke budućnosti, gdje su vidljiva svjetlosna isijavanja i zgusnute energije, gdje se otkrivaju skrivene istine, vezane uz naš prepoznatljivi istarski pejzaž nad kojim se postupno otkrivaju novi-stari svjetovi i u čijem dijelu i mi sudjelujemo. Na rubu znanosti i na ivici istine, izvan puta interdisciplinarnog inženjeringa. To bi bio uvod u neka moja „slikarska istraživanja“ posljednjih dvadesetak godina, pa tako i za Saturnov satelit Japet. On izgleda kao da se radi o dva odvojena dijela, kao da su zavareni. Stručnjaci kažu, kako je svojedobno pisao Daily Mail, da bi na neki način mogla postojati „namjerna modifikacija postojećeg prirodnog objekta“ ili potpuno umjetna građevina koju je sagradila izvanzemaljska civilizacija. Ima i krater u obliku pravilnog šesterokuta, kao i strukture pod kutovima od 90 stupnjeva. Sasvim dovoljno da se posvetim Japetu, na isti način kao i ranije „Lunadromu“.

NMMU: Kad ste otkrili ljubav prema likovnoj umjetnosti i odlučili da će to biti vaš profesionalni put?
ZDRAVKO MILIĆ: U osnovnoj školi, kad sam slikao, bavio se grafikom, mozaikom, gipsanim reljefima … To je jednostavno bilo u meni, raslo i širilo se sve do danas.

NMMU: Odakle interes za astronomiju i kozmologiju?
ZDRAVKO MILIĆ: Jedni od prvih radova u ulju bili su raspadajući meteoriti i spiralne komete, reljefni radovi s komadima kamena. Tu je, recimo, počeo taj neki doticaj s kozmičkim dimenzijama. Kasnije na Akademiji pretvarao sam pojednostavljene istarske pejzaže u svemirske prostore uz vidno prisustvo civilizacije. Jasno da u slijedu kontinuiranog rada pogled ka Kvarneru, riječne doline istarske ili venecijanske lagune utječe na moje stvaralaštvo na način da autobiografske crtice smještam u taj metafizičko razrađeni prostorni pejzaž, doživljavajući i otkrivajući nova iskustva prepoznatljivih vizura, a pričamo o kasnim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Postepeno u prvi plan dolazi sam pejzaž („Silnice“), zatim u tom slijedu stvaranje Zemlje u prepoznatljivom crtežu pejzaža („Fliper pejzaž“), ekološko lice i naličje uz elektronske titraje („Video pejzaž“), arheološko elektronski ostaci za neku drugu generaciju („Tehno pejzaž“). Motivi iskustva crvene zemlje u Australiji i posjet monolitnoj stijeni Ayers Rocku („ Techno Uluru“) daju mi novo iskustvo i dimenziju, kao prošlost u obliku pulsirajuće fatamorgane. Upravo su mi to bile smjernice za nova otkrivanja („Monolit“) i značenja po pitanju našega postanka („Lunadrom“, „Japetdrom“), a svi putevi vode k nama još uvijek nepoznatim prostorima. I upravo zbog tih karakteristika interesantni su za moje stvaralaštvo, onako, na ivici istine i na rubu znanosti. Dakle, astronomija i kozmologija od samih početaka bile su u mom interesu stvaralaštva, međutim u posljednje su vrijeme na više načina izražavanja „iskočile“ u prvi plan putem vidljivih tragova nekih davno nestalih civilizacija na Zemlji."

NMMU: Bili ste tinejdžer 20. srpnja 1969.; jeste li gledali TV prijenos slijetanja svemirske misije Apolla 11 na Mjesec? Kako se sjećate tog djogađaja? Jeste li barem na trenutak poželjeli biti Neil Alden Armstrong, Michael Collins ili Buzz Aldrin?
ZDRAVKO MILIĆ: Kako da ne! Tada nije bilo puno televizora i uz naš TV bila nas je puna kuća. Sjećam se toga jako dobro. Pomislio sam tada da će, kad budem velik, već biti nekih „linija“ da i ja odem do Mjeseca, pa i kao astronaut. Međutim, za mene je bilo vrlo iznenađujuće da nakon tog povijesnog događaja - kad je čovjek prvi puta kročio na Mjesec- više nije postojao nikakav interes za sljedeća spuštanja iz programa Apollo. Kad smo već kod toga, danas sve priče oko meni zanimljivih tema vezanih uz, primjerice, prisutnost čudnih ili izvanzemaljskih objekata na Mjesecu većina sugovornika samo kratko sluša, vjerojatno da se ne poremeti već čvrsto poimanje svijeta i sve oko njega.

NMMU: Jeste li u mladosti, kao i mnogi iz vaše generacije, bili fascinirani knjigom Sjetva u svemiru ili prvim TV serijama poput Izgubljeni u svemiru?
ZDRAVKO MILIĆ: Čitao sam knjige Ericha von Dänikena i pratio prve TV serije o svemiru, međutim značajnog utjecaja na neko oblikovanje društva po tom pitanju nije bilo. Knjige su se u svijetu, kao i kod nas, čitale u milijunskim nakladama, gledale su se TV serije, ali ako možemo reći nešto konkretno o tome danas, onda je sigurno velika von Dänikenova zasluga bila u tome što su se neki znanstvenici ozbiljno uhvatili te teme. Zahvaljujući tome imamo vrijedne informacije koje službena struka ne priznaje.

NMMU: Jeste li vjerovali da će u 21. stoljeću biti moguće, primjerice, teleportiranje? Kad bi to bilo moguće, gdje biste se voljeli „odvesti“?
ZDRAVKO MILIĆ: Vjerojatno ta mogućnost postoji, ali je nama jako daleka. S današnjim mogućnostima to nije moguće prihvatiti kao neki gotov čin. Računali smo na svu tu novu tehnologiju, bila je nagovještena, nešto oko teleportiranja podataka je uspjelo, ali teleportiranje tijela, uz sve pokuse na kojima se radi, neki predviđaju da će biti moguće za sto ili tisuću godina. No, možda uz pomoć „sa strane“ to bude već i u ovom stoljeću. Ako me dostignu takva tehnološka dostignuća rado bih posjetio mjesece i planete koje sam slikao. Sigurno bi bilo zanimljivo.

NMMU: Kad bi vam financije dozvoljavale, bi li vam bio izazov turistički otputovati u svemir i promatrati Zemlju iz tog rakursa?
ZDRAVKO MILIĆ: Nije to ono pravo. Radije bih bio član neke misije s određenim zadatkom. Volio bih u tom ambijentu radnu atmosferu oko sebe.

NMMU: Vjerujete li da nam položaj planeta u trenutku rođenja oblikuje osobnost i određuje sudbinu?
ZDRAVKO MILIĆ: Zanimljiva je ta teorija i to proučavanje, ali nisam se time bavio.

NMMU: Jeste li proučavali drevne civilizacije i njihove spoznaje o svemiru?
ZDRAVKO MILIĆ: Proučavanje literature vezane uz “zabranjenu arheologiju”, kojom sam bio fasciniran, rezultiralo je time da sam postupno u pejzaž počeo unositi realistične elemente materijalne arheologije interpretirane u djelima Zecharie Sitchina. Čudesno je što je on dešifrirao tekstove stare oko 6000 godina, pisane na sumerskim pločicama klinastim pismom, a koji su svojevrsna nova povijest nastanka života na zemlji. Prema tim starim zapisima i reljefnim prikazima čovjek je stvoren genetskim inženjeringom. U cijeloj toj priči bila mi je vrlo zanimljiva sama terminologija kojom su pisali stari Sumerani o posjetiteljima iz svemira. Koristili su se izrazi poput „nebeska podmornica“, „vatrena kola“, „vrhovni putnik...sišao s nebesa“, „uzašao na nebo“, „lađa s neba“, „nebesko boravište“, „odjeća nebeska“, „nebeska barka“, „nebeska bitka“ … Zapravo se opisuju leteći objekti s kojih su se „režirali“ svi važni događaji. Potaknut pročitanim, slijede ciklusi slika i instalacija zaokupljenih tom tematikom, čiji dijelovi bivaju ulovljeni u mrežu dinamično iluzioniziranih elektronskih titraja, povezujući aktivno i pasivno, stvarajući novonastali teritorij.

NMMU: Kako danas gledate na svemir, nove spoznaje, teorije o izvanzemaljcima?
ZDRAVKO MILIĆ: Od prve knjige, Franka Edwardsa „Leteći Tanjuri ozbiljno – pitanje“, pročitane davne `68. godine, zatim Isaaca Asimova, Petera Kolosima …, pa sve do danas, puno je toga promijenjeno u informativnom pogledu pa tako i o ovoj tematici. Ali nitko od onih koji znaju o tome službeno ne otkriva istinu, nekome je stalo da to traje u ovom obliku, jer u protivnom potpuno otkriće nadovezalo bi se na „zabranjenu arheologiju“, religije bi pale u vodu, a tolike potrebe za tim danas ne postoje. Znači, bolje je da ostane tako. Ja ću i dalje otkrivati nove svjetove uz prisutnost igračaka, a to smo mi, s nama se već netko igra po ucrtanoj višetisućljetnoj šabloni.

NMMU: Jeste li posjetili Stonehenge?
ZDRAVKO MILIĆ: Nisam, ali prostudirao sam ih s par crteža, kao i još neke jednako značajne megalite u svijetu.

Razgovarala: Lana Šetka © Nacionalni muzej moderne umjetnosti
Reprodukcije: (1) Detalj iz ranijeg umjetnikovog ciklusa "Lunadrom" (3) Zdravko Milić Japetdrom V, 2023., / akrilik na platnu / 120x200cm / Foto: Zdravko Milić
(2) Portret umjetnika Zdravka Milića / Foto: Cvetka Hojnik / Ljubaznošću umjetnika

Donacija Damira Mataušića Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti

Istaknuti hrvatski kipar i medaljer Damir Mataušić Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti danas je darovao dva svoja ostvarenja. Riječ je intimističkom medaljerskom poliptihu "Identitet" iz 2019. i počasnoj medalji XIV. Memorijala Ive Kerdića iz 2022.. Oba su rada bila prezentirana na FIDEM-ovim međunarodnim izložbama suvremene medalje - prvi 2020. u Tokiju, a drugi 2023. u Firenci.
U Muzejskom fundusu, u najvećoj mjeri zahvaljujući Damiru Mataušiću, nalazi se tridesetak umjetnikovih djela, uključujući i srebrnu medalju otkovanu 2015. u povodu 110. obljetnice tadašnje Moderne galerije, a ova je donacija Zbirku medalja i plaketa NMMU značajno obogatila recentnim Mataušićevim djelima.
Uz Branka Franceschija, ravnatelja NMMU, umjetnikovu donaciju Muzeju preuzela je muzejska savjetnica i voditeljica Zbirke kiparstva i Zbirke medalje i plaketa NMMU Tatijana Gareljić.
Damir Mataušić umjetnik je s više od pet desetljeća medaljerstva u specifičnom izričaju i definiranoj umjetničkoj poetici uspješno primijenjenoj u nekoliko kiparskih disciplina: od medalja, kovanica, svečanih lanaca i počasti do male plastike, reljefa i javnih spomenika; Od intimističkih, službenih, do javnih i sakralnih skulptura duboke percepcije s iznimnom posvetom u realizaciji djela. Značajka Mataušićeva rada korištenje je nekoliko vrsta materijala koji dominiraju poliranim metalima izrađenim tehničkom preciznošću u inventivnim kompozicijama. Vrijednost njegova djela sintetizira povijesno i kulturno nasljeđe ne oduzimajući dignitet umjetničkom stvaralaštvu. Mataušićeva suptilna osobnost jednako anticipira složene suvremene umjetničke izazove, a rezultat je osebujan medaljerski opus etabliranog statusa u suvremenoj hrvatskoj likovnoj umjetnosti.

Reprodukcije: Ravnatelj NMMU Branko Franceschi, umjetnik Damir Mataušić, muzejska savjetnica NMMU Tatijana Gareljić / Foto: iz arhive NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2024.
Medaljerski poliptih Damia Mataušića "Identitet", 2019. / Foto: Petar Strmečki / Ljubaznošću umjetnika
Damir Mataušić, počasna medaljia XIV. Memorijala Ive Kerdića iz 2022 / Foto: Petar Strmečki / Ljubaznošću umjetnika

U Galeriji Josip Račić otvorena izložba
“Ususret pedesetoj obljetnici”

Otvorenje izložbe "Ususret pedesetoj obljetnici" 9. svibnja u Galerija "Josip Račić" Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti okupilo je brojne umjetnike, povjesničare umjetnosti i ljubitelje umjetnosti. Ova mala gradska galerija, koja od 1992. djeluje u sklopu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti (nekadašnje Moderne galerija), iduće godine obilježava pet desetljeća djelovanja pa je ova izložba uvod u taj značajan jubilej.
Uz uvodno obraćanje ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Branka Franceschija, koncepciju izložbe predstavila je kustosica NMMU i autorica izložbe Tihana Galić, a slikar Vlado Jakelić prepričao je neke od anegdota iz vremena osnutka Galerije.
Multimedijalni umjetnik Ivo Deković, slikari Jadranka Fatur, Vlado Jakelić i Marijana Muljević - samo su neka od renomiranih imena hrvatske likovne scene koja su dosad izlagala u Galeriji Josip Račić - kroz radove prezentirane u postavu i popratnu dokumentarnu građu imali su priliku prisjetiti se vremena kad su u tom prostoru održane njihove samostalne izložbe.
Kroz odabrana djela - najvećim dijelom iz Muzejskog fundusa te ona nekolicine autora koji su u tom razdoblju izlagali - ova značajna izložba pruža uvid u djelić bogatstva umjetničkog naslijeđa ovog prostora, evocira sjećanje na izložbe i autore koji su kroz različite umjetničke pristupe i tematske fokuse oblikovali njezin identitet te daje kratak povijesni pregled izlagačkih praksi u Galeriji tijekom proteklih pola stoljeća. Reduciran izbor radova u velikoj je mjeri uvjetovan veličinom izložbenog prostora, ali čini prezentan segment njezine bogate izložbene povijesti.
Radove Zlatka Kauzlarića Atača, Vlade Jakelića, Jadranke Fatur, Marijane Muljević, Ive Dekovića, Nicholasa Roericha, Đure Sedera i Stipana Tadića, uz neke od arhivskih primjeraka pratećih publikacija brojnih izložbi te autorski dokumentarni film "Jadranka Fatur, Slike" Hrvoja Juvančića, snimljen 1987. u Galeriji Josip Račić, među prvima su razgledali vizualna umjetnica Amela Frankl, slikari Marijana i Izvor Pende, kipar Peruško Bogdanić, povjesničari umjetnosti Krunoslav Kamenov, Dubravka Osrečki Jakelić, Marija i Zdenko Zdenko Tonković, Guido Quien, Branka Benčić, ravnateljica MMSU u Rijeci, menadžer u kulturi Ivan Maruna, a zagrebačka kulturna javnost ima priliku to učiniti do 2. lipnja.
Uz izložbu je publiciran dvojezični katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s tekstom povjesničarke umjetnosti Tihane Galić, koji je grafički oblikovala Ana Zubić.
Reprodukcije: s otvorenja izložbe / Foto Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Staš Kleindienst u razgovoru za NMMU

NMMU: Prema riječima Gorana Milovanaovića, kustosa vaše prve samostalne izložbe u Galeriji Josip Račić u Zagrebu, jedan ste od najistaknutijih slikara u Sloveniji. Kako je započeo i kako se razvijao vaš profesionalni put?

STAŠ KLEINDIENST: Ništa posebno, oduvijek me zanimala vizualna umjetnost i školovanje u tom smjeru činilo mi se jedinim logičnim. Ali kad stvarno počnete studirati, počinju vam se otvarati potpuno novi svjetovi, mogućnosti koje prije niste poznavali. Ta fascinacija nepoznatim drži me i danas i mislim da je važna za profesiju umjetnika.

NMMU: Na spomenutoj izložbi u Galeriji Josip Račić zagrebačkoj kulturnoj javnosti prezentirate se s deset ulja na platnu nastalih u posljednje četiri godine. To je razdoblje bilo obilježeno pandemijom koronavirusa, zatvaranjem, socijalnim distanciranjem… Koliko ste vremena provodili u prirodi i da li ste se na neki dublji način povezali s njom? Koliko je čitava ta globalna situacija utjecala na stvaranje vaših Antiarkadija?

STAŠ KLEINDIENST: Moj pogled na prirodu najviše se promijenio kad sam se 2019. iz Ljubljane preselio u Vipavu, jer sam prije imao atelje u podrumu s pogledom na fasadu susjedne kuće, a u Vipavi mi se otvorio potpuno novi pogled na strukturu krajolika, atmosferske efekte, ozračja..., koji su se posljedično počeli pojavljivati i u mojim radovima. Čak do te mjere da je atmosfera postala glavni akter mojih slika. Sama pandemija na to nije pretjerano utjecala, također svjesno sam izbjegavao baviti se temama vezanim uz koronavirus.

NMMU: Koliko se u percepciji spomenuti krajolici razlikuju od onih u vašim ranijim radovima?

STAŠ KLEINDIENST: Moji krajolici uvijek su produkt fikcije, koja ima korijene u stvarnosti, u sjećanjima, osjećajima, pogledima na prolazne pejzaže. Kao što je već spomenuto, promijenila se prije svega svijest o atmosferi prizora.

NMMU: Koliko ste nostalgični i koliko se to odražava na vašim slikama?

STAŠ KLEINDIENST: Moje slike uglavnom nastaju kao rezultat razmišljanja o današnjem vremenu i svijetu u kojem živimo i mislim da tu nema prostora za nostalgiju. Ako se pojavi u nekom motivu, to je s točno određenom svrhom.

NMMU: U uvodnom tekstu pratećeg kataloga izložbe kustos izložbe piše da je vrijeme za vas značajna kategorija? U kom smislu?

STAŠ KLEINDIENST: Vrijeme je uvijek zanimljiva kategorija u slikarstvu, jer je statičan, dvodimenzionalan medij. U mom radu prije svega zanima me spoj prostora i vremena koji se stapaju u jedno, gdje se stvara neka vrsta post-vremena, vrijeme bez vremena, koje mi omogućava da sliku otvorim za narative koje bez tog spoja ne bih mogao zamisliti.

NMMU: Osim kroz slikarstvo jeste li se ikad izražavali u nekom drugom mediju?

STAŠ KLEINDIENST: Da, pred kraj studija na ljubljanskoj Akademiji odustao sam od slikarstva i u sklopu raznih kolektiva radio na više konceptualnih umjetničkih projekata vezanih uz teoriju, instalacije, video, tada sam puno i pisao. To znanje i metodologiju rada kasnije sam prenio natrag u slikarstvo.

NMMU: Tko su vam umjetnički uzori?

STAŠ KLEINDIENST: Uzori se često mijenjaju, ali svako malo padne mi na pamet poneko ime poput Edwarda Hoppera, Liu Xiaodong, Nicole Eisenman, Edvarda Muncha, Verne Dawson...

NMMU: Poznajete li rad hrvatskog slikara Ljube Babića i njegove pejzaže i pronalazite li u njima neke poveznice s vlastitim promišljanjima iste teme?

STAŠ KLEINDIENST: Ne, moram priznati da mi stvaralaštvo Ljube Babića nije poznato. Ali s veseljem ću istražiti njegov rad u budućnosti.

NMMU: Gdje biste jednog dana voljeti predstaviti svoje radove?

STAŠ KLEINDIENST: Nemam nekih posebnih želja. Vjerojatno tamo gdje je publika stvarno zainteresirana za umjetnost i to je glavni razlog posjeta galerijama.

NACIONALNI MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI PREDSTAVLJA VIRTUALNU IZLOŽBU “AKADEMIJE, AKADEMIZMI…

Nacionalni muzej moderne umjetnosti na svojoj mrežnoj stranici sa zadovoljstvom predstavlja izložbu "Akademije, akademizmi..." https://nmmu.hr/virtualni-muzej/ . Izložbu je koncipirala Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica i voditeljica Zbirke slikarstva 19. stoljeća (do "Hrvatskog salona" 1898. ) . Zahvaljujući jednostavnoj navigaciji posjetitelji mogu proučiti dvojezični online katalog izložbe podijeljen u nekoliko poglavlja: Kultiviranje stvaralačke slobode, Minhenska akademija i Umjetničko učilište u Zagrebu, Prebacivanje težišta samo na umjetnost, Novi sadržaj pojma, Kroz hrvatsku povijest umjetnosti; te razgledati katalog djela i reprodukcije.

Online izložba "Akademije, akademizmi ..." prva je u nizu planiranih virtualnih izložbi koje Nacionalni muzej moderne umjetnosti producira u želji da tijekom cjelovite obnove svog sjedišta palače Vranyczany - Dobrinović ostane povezan s publikom. Tijekom ovog razdoblja NMMU kontinuirano razvija izložbeni program u Galeriji Josip Račić, postavom zbirke pod nazivom "Jedan svijet" prisutan je do kraja 2024. u Providurovoj palači u Zadru, a ciklusom izložbi NMMU u gostima povremeno i diljem Hrvatske. Od 2020. svoju zbirku NMMU konstantno predstavlja i na mrežnoj stranici i društvenim mrežama Facebook i Instagram kroz rubriku Otkrijte u kojoj reproducirana djela prate kustoski tekstovi.

Što je akademizam, što je akademska umjetnost, jesu li to isti pojmovi? Tko su akademski umjetnici? Što se nekad, a što se danas podrazumijeva pod akademskom umjetnošću? U kojoj je mjeri taj pojam moguće redefinirati i/ili rehabilitirati? I u kojoj se mjeri preklapa s pojmom tradicije? Neka su od pitanja kojima se pokušava baviti ova izložba i esej. Kao i uvijek kada se raspravlja o nekom pojmu, najprije ga treba definirati zbog mogućih nejasnoća u raspravi. Prema definiciji Leksikografskog zavoda akademizam u umjetnosti pretpostavlja korištenje ustaljenih (školskih, tradicionalnih) postupaka, tehničkih vještina bez invencije. Prema povijesnom slijedu značenja koja je dobivao, termin akademizam ponajprije označuje načela i način podučavanja na povijesno-umjetničkim akademijama (rimska Akademija sv. Luke, Akademija u Parizu), a zatim djela i kritičke sudove što su ih prema tim načelima stvarali članovi akademije, profesori i studenti, ili pristaše njihovih metoda... Međutim, kao što se iz kratkog članka Leksikografskog zavoda u nastavku može pročitati, pojam "akademizam /akademsko slikarstvo/akademski umjetnik" nisu bili jednoznačni pojmovi tijekom povijesti umjetničkog stvaralaštva. S jedne strane akademsko je obrazovanje željeno i hvaljeno, ono se iščitava kao potvrda kvalitetnog stvaralaštva (kada se želi pohvaliti i/ili prodati rad određenog umjetnika/umjetnice, često se može čuti fraza on/ona je akademski umjetnik/umjetnica, bez obzira na stilski izraz), s druge strane suprotstavljen je stav koji se buntovno odnosi spram akademskog načina obrazovanja umjetnika. Smatra ga se konzervativnim, regresivnim pa čak i nazadnim pogotovo nakon druge polovice 19. stoljeća. Misli se na djela koja inzistiraju na strogim pravilima i neinventivnim eklektičnim postupcima rada. Pitanje koje se postavlja jest misle li suprotstavljajuće strane na isti pojam. Stoga ćemo ukratko pokušati razmotriti razloge takvih stavova i samog pojma na koji se oni odnose. Spomenimo samo usputno da se svi umjetnici koji se školuju i završavaju likovne akademije smatraju akademskim umjetnicima, ali ih se ne sagledava u okviru, uglavnom nepoželjnog, pojma akademizma kasnog 19. stoljeća, kako se pojam još uvijek uobičajeno koristi, odnosno u smislu kako su ga odredili prvi modernisti. Također je neminovno povezivanje akademizma s pojmom tradicije; donekle nadređenim mu pojmom koji se jednako tako pretežito koristi u kakvu izrazu osude ili je u najboljem slučaju posrijedi neko maglovito odobravanje, pri čemu se podrazumijeva da je djelo koje se odobrava neka ugodna arheološka rekonstrukcija. Ujedno se zaboravlja da tradicija nije petrificirana kategorija i da se njezin tezaurus kontinuirano obogaćuje, a da toga nismo ni svjesni. - iz uvodnog teksta kustosice izložbe Dajane Vlaisavljević

Reprodukcije:
Francesco Hayez, Hektor se oprašta od Andromahe, 1811. / ulje na platnu / 165.1 cm x 154 cm / MG - 43
Nikola Mašić Portret djevojčice, 1881. / ulje na platnu / 62 x 56 cm / MG - 267
Menci Clement Crnčić (1865. – 1930.), Slavonac runi kukuruz, 1891. / ulje na platnu, 109 x 108 cm / MG-431
Celestin Mato Medović (1857. – 1920.) / Studija starca, 1890. / ulje na platnu, 41,5 x 32,5 cm / MG-323
Stipan Tadić (1986.), Autoportret s lavandom (s 22 godine), 2009./ ulje na platnu, 57 x 45 cm / MG-7295
Josip Račić , Pred ogledalom, 1908. / ulje na ljepenki, 111,5 x 83 cm / MG-2391
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Kolačići