Vojin Bakić
Ležeći torzo, 1957.
bronca
20 × 30 × 65 cm
MG-2447

Vojin Bakić (1915. – 1992.) studirao je u Zagrebu kod Frane Kršinića te crpio poticaje iz klasične i modernističke tradicije. Tijekom pedesetih godina njegov rad postupno napušta deskriptivnu razradu u korist strukturnog jedinstva i formalne apstrakcije, kako u manjim skulpturama tako i u monumentalnoj memorijalnoj plastici koja mu je donijela međunarodno priznanje.
Do sredine pedesetih Bakić je ostvario sintezu organske i apstraktne forme. U Ležećem torzu ljudsko tijelo sažeto je u glatki, kontinuirani volumen, pri čemu su anatomske pojedinosti u velikoj mjeri apsorbirane u cjelinu. Suptilna udubljenja i jedva primjetne izbočine sugeriraju figuru, ali je izrijekom ne opisuju. Skulptura napušta narativ i simboliku te se usredotočuje na koncentraciju energije unutar središnjeg volumena. Ta transformacija odražava širi pomak u jugoslavenskoj umjetnosti nakon 1948., kada je apstrakcija postala i estetski program koji je podržavala država.

Tekst: Marta Radman, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb