Julije Knifer
Meandar, 1978.
akrilik na platnu, 190 x 130 cm
MG-4002

Meandar je antologijski motiv u opusu jednog od najvažnijih hrvatskih slikara XX. stoljeća Julija Knifera (1924. – 2004.). Kniferovu redukcijsku apstrakciju karakterizira izbor jednog motiva i njegovo sustavno problematiziranje. Meandar, formalno čvrsto zadan granicom slike sa jednakovrijednim crnim i bijelim plohama isključiva je Kniferova tema od 1959. Naziv meandar uspostavio je Igor Zidić, a Knifer ga je usvojio. Dosljednost ponavljanja ritma meandra i kontinuiteta prostor-vremena odredila je cijeli Kniferov opus. Izraženi apsurd, paradoks i ironija približili su Knifera Gorgoni čiji je suosnivač i član od osnivanja (1959.). Prototipovi anti-slike kako meandar 1960-ih naziva u Zapisima, stroge su ne-psihološke repeticije Autoportreta (1949. – 1952.). To su i Kniferovi crteži – ponavljana Stenjevca, (1952.) – u kojima se iza motiva uočava struktura meandra. Prethodnica su i minimalističke kompozicije iz 1950-ih. Slika iz 1978. nosi naziv Meandar, te ga vizualnošću i kategorizacijom podrazumijeva. Vidimo naglašavanje meandra kao krajnjeg simbola strukturirana dvama dijelovima. Bijelim koje se sa protire i na osnovu slike i krajnji linijski motiv također bijelog meandra ostvaren kontinuiranom i jednoobraznom širokim plohom te uokviren crnom linijom. Dobivam vizualni sklop: bijelo (ploha meandra), crno (linja ruba), bijelo (osnova slike). U sustavnom Kniferovom sistemu ujednačena, monotona ritma uočavamo utjecaje: od filozofije egzistencije i apsurda, do Maljeviča i Cézannea (Z. Maković). Jedan od najdražih renesansnih umjetnika – što nije nimalo slučajno – bio mu je Piero della Francesca.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb