Bela Čikoš Sesija
Iz Danteova Pakla, 1904.
pastel na papiru
24,7 x 49,2 cm
MG-523

Bela Čikoš Sesija (1864.–1931.) ubraja se među najznačajnije predstavnike simbolizma u Hrvatskoj. Slikarstvo je studirao na Akademiji u Beču kod Juliusa Bergera i Leopolda Karla Müllera te u Münchenu na specijalizaciji kod Wilchelma von Lindenschmita. Studijski boravi u Italiji dva puta s glavnom svrhom proučavanja klasične baštine za realizaciju programa Izidora Kršnjavog na umjetničkoj dekoraciji zgrade Odsjeka za bogoštovlje i nastavu. U travnju 1892. godine putuje u Veneciju, Padovu i Firencu, a drugo je putovanje vezano uz boravak u okolici Napulja tijekom 1893/94. godine, kada u tradiciji europskih grandtourista slika plenerističke pejzažne studije. Vrativši se u Zagreb surađuje s Vlahom Bukovcem, o čemu svjedoči njegova slika Bukovac dok slika kako Gundulić zamišlja Osmana, 1894. Potom odlazi u školu Carla von Marra u München. Godine 1895. vraća se u Zagreb, gdje umjetnički djeluje do kraja života. Značajna je Čikoševa pedagoška uloga u hrvatskoj umjetnosti jer je od 1907. godine radio kao profesor na zagrebačkoj Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt, koja 1921. prerasta u Akademiju likovne umjetnosti.
Nejasnim pastelnim tonovima naslikan je Dante u crveno-bijeloj odjeći kako kleči podno kamenih stepenica. Na vrhu stepenica prikazan u profilu sjedi krilati anđeo s mačem u svjetlosnoj aureoli. Bočno od Dantea, u desnoj polovici slike frontalno prikazan je drugi anđeo također u svjetlosnoj aureoli. Uz desni rub slike na plavičastoj pozadini stoji blijeda figura umotana u dugi ogrtač s kapuljačom. Čikošev pastel Iz Danteova Pakla, nastao 1904. godine, nastavak je tradicije njegova slikarstva tijekom 1890-ih godina, kada na probranim primjerima uočavamo karakterističnu primjenu inačice divizionističke tehnike crtičastih poteza, prigušene kromatike i miješanih tonova u funkciji simbolističkog izraza, popularizirane i modificirane srednjoeuropskim kontekstom, ponajprije Beča. U odnosu na Bukovca, koji je među hrvatskim slikarima, a potom i na Akademiji u Pragu, bio glavni diseminator ove slikarske tehnike, u Čikoša uočavamo za simbolizam karakterističnu naglašeniju sklonost literarnom, na primjerima slika s primjenom opisane inačice divizionizma: Walpurgina noć, iz 1896. godine, Dante pred vratima purgatorija, 1898., Atena cjeliva Psihu (Nadahnuće), 1898.

Tekst: dr. sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb