Slavko Šohaj
Venecija, 1984.
tempera na papiru
48,5 x 60,5 cm
MG-7506

Slavko Šohaj (1908.–2003.) diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1931. godine u klasi Ljube Babića (1890.–1974.) i Vladimira Becića (1886.–1954.). Potom se usavršavao u Parizu tijekom razdoblja od 1931 na 1932. godinu te ondje ponovno boravi i 1939. godine. Godine 1934. nastupio je na izložbi kao gost Grupe trojice. Djelovao je kao likovni suradnik Arheološkoga muzeja u Zagrebu od 1935. do 1965. godine, a član JAZU (danas HAZU) postaje 1977. Njegovo se slikarstvo odlikuje kolorističkom virtuoznošću realističkoga izraza karakteristična za razdoblje oko polovice 20. stoljeća, s jasnim homageom baštini Paula Cézannea (1839.–1906.) i Henrija Matissea (1869.–1954.). Osobito je u tehnikama crteža u boji, akvarela i gvaševa zanimljiva Šohajeva sklonost improvizaciji.
Ovoj skupini radova možemo pribrojiti Veneciju Slavka Šohaja iz 1984. godine koja slijedi gramatiku kolorističkoga i formalnog minimalizma. Lijepo ritmički geometrizirana i apstrahirana sintaksa prikaza paralelnih krivulja gondola, presječenih pod pravim kutem karakterističnim uspravnim drvenim trupcima za obilježavanje plovnih trasa, uokviruje poznatu siluetu grada s dominantnom kupolom crkve Santa Maria della Salute danu u crnim tonovima.

Tekst: dr. sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb Foto: Goran Vranić Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb