Marino Taratglia
Cvijeće na tamnoj pozadini, oko 1966.
ulje, platno, šperploča, 38 x 33 cm
MG-2678

Marino Tartaglia (1894. – 1984.) univerzalni je modernista povijesne i visoke moderne. Autorovo slikarstvo sinteza je uzora i stilova: El Greca i Tintoreta, prmitivizma, sezanizma, kubizma, ekspresionizma, futurizma, neoklasicizma, kolorizma, lirske i redukcijske apstrakcije. Pojedinačno ne, ali uklopljeno jest. Tartagline reference često su nečitljive, a slikarstvo utemeljeno na racionalizaciji slikarskih postupaka. Njima pomiruje zakonitosti plastičnog reda i emotivnoga pristupa slici. (T. Maroević). Sliku svodi na plošni volumen, a naposljetku pronalazi tipski oblik – pentagram. Tartaglinski sfumato u korelacijama je sa E. Vidovićem. U Marginalijama razrješuje suprotnosti postulatom: „Slika mora pomiriti sve oprečnosti; biti u svom vremenu vanvremenski arheološki nalaz“. Od 1912. studirao u Firenci (Giacometti), i Rimu, Instituto Superiore di Belle Arti; prijateljevao je s futuristima okupljenima oko časopisa Lacerba. Kao jedini stranac izlagao je u Rimu 1918. na Izložbi nezavisnih umjetnika s eminentnim predstavnicima talijanske avangarde (C. Carà, G. De Chirico, E. Prampolini, A. Soffici ). Nakon Prvog svjetskog rata (1918. – 1921.) boravi u Splitu, Beču, Beogradu i Francuskoj. Od 1947. redoviti je profesor na ALU-Zagreb, a od 1948. redoviti član JAZU. Slika Cvijeće na tamnoj pozadini (oko 1966.) pokazuje metodu redukcije kojom slikar motiv svodi na vizualno relevantno i sublimirano bitno ostvareno suženim registrom (a)kromatike. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo (1964.), a retrospektive su mu priređene 1975. u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu i u Galeriji Klovićevi dvori, 2004.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb