Vjekoslav Parać
(1904.-1986.)
U Parku, 1930.
akvarel/papir
182 x 147 mm
MG-1688
„Koji put me uprav spopadne strast da radim, ali to sve traje dok ne izađem na boulevard. A onda automobili, elektrika, cure, sav onaj život, jurnjava rastjera i zadnju pomisao da bi slikao.“, tako iz Pariza piše Parać prijatelju u Hrvatsku. Doći u Pariz, za mnoge je europske umjetnike, barem do druge polovice 20. stoljeća, bio izniman događaj, a osobito za umjetnike i umjetnice koji su dolazili s rubnih područja Europe. Vjekoslav Parać pripada toj vrsti umjetnika. Rođen je 1904. u Solinu u Dalmaciji; zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti upisuje 1922., a 1929. kao stipendist vlade Kraljevine SHS odlazi u Parizu u kojem ostaje dvije godine.
Sve se češće služi crtežom i akvarelom, pokušavajući nekako „uhvatiti“, to jest prikazati motive koji ga toliko opčinjavaju: ulica, trgovi, noćni klubovi, poznanici, riječju – velegradski život. Ako se i pojavi neka tradicionalna tema poput mrtve prirode, Parać će ju inscenirati ispred prozora koji gleda na grad. Crtež „U parku“ možda najbolje ukazuje na ono što Paraća tada zaokuplja: kako, naime, slikarskim sredstvima prikazati svakodnevne doživljaje stanovnika velegrada? Sve je na ovom crtežu podređeno prolaznom trenutku: prvo skica tušem koja grubo definira scenu, svećenika, muškarca s psom, ljude na klupi, drveće, a zatim dorada bojom koja ne služi ničemu drugom osim da naglasi ono što je tušom brzo skicirano. Tuš i akvarel, te način na koji ih Parać rabi sjajno korespondiraju s dojmom kretanja, točnije mimoilaženja koje Parać postiže figurama svećenika i muškarca s psom. Da bi dočarao ovu svakodnevnu, tipično gradsku senzaciju, Parać će odbaciti zakon perspektivnog skraćenja: svećenik, iako bliži našem pogledu, znatno je manji od muškarca s psom iza njega. Kakogod, osjećaj kretanja i dalje postoji, a jedan neznatan trenutak u životu grada je ostao zabilježen.
Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb