Juraj Plančić
U naslonjaču, 1930.
ulje, platno
61 x 50 cm
MG-1710
Rođen 1899. godine u Staromgradu na Hvaru, Juraj Plančić je umjetničko obrazovanje započeo 1918. u splitskoj Graditeljsko-zanatskoj i umjetničkoj školi kao kipar. Godine 1925. diplomira slikarstvo na Zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti u klasi Vladimira Becića, a 1926. kao stipendist francuske vlade uz kolegu i prijatelja Krstu Hegedušića odlazi u Pariz na jednogodišnje usavršavanje.Prvim predstavljanjem pariškoj publici na Jesenskome salonu 1927. godine postiže uspjeh, kritičari i struka su mu skloni, a djelo odmah otkupljeno. Ohrabren sve češće izlaže u Parizu, na Salonu neovisnih (1928. i 1929.) te samostalno u Galerie de Seine1929. Uspjeh na umjetničkom planu nije ga pratio u privatnom životu, siromaštvo, bolest i čežnja za rodnim krajem obilježili su njegov, nažalost, kratki život koji je proveo u Parizu i Rosny sous Boisu. Preminuo je 1930. nakon cjeloživotne borbe s tuberkulozom.
Usprkos kratkom životnom vijeku Plančić je plodan i aktivan slikar, ostavivši preko 70 djela karakterističnog izraza. Stvara tematski bliske kompozicije gdje se isprepliću idealizirani život uz more, ribari, pariška moda, srdele i francuske novine te ezoteričan arkadijski svijet. Koloristički djela povezuju specifična zlatno-žuta izmaglica te dinamični nanosi boja. Plančićeva idealizirana i depersonalizirana žena gotovo naga sjedi u raskošnom naslonjaču. Evocira putenu rubenesknu ženu, letargičnog i zamišljenog izraza u fiktivnom prostoru skromne sobe s krevetom i zlatnog naslonjača.
Tekst: Marta Radman, kustosica pripravnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb