Vilko Gecan
Orebić, 1935.
ulje, platno
57 x 43 cm
MG-1064
Vilko Gecan (1894.-1973.) bio je hrvatski slikar, grafički umjetnik, ilustrator i karikaturist koji je bio jako utjecajan u zagrebačkoj modernoj umjetničkoj sceni 1920-ih i 1930-ih godina. Najpoznatiji je po svojim ekspresionističkim slikama i crtežima te doprinosima avangardnom časopisu ‘Zenit’.
Godine 1912. pohađao je privatnu školu crtanja poznatog slikara Tomislava Krizmana s Milivojem Uzelcem te se 1913. upisao na Akademiju likovnih umjetnosti u Münchenu i privatnu školu crtanja Moritza Heymanna, ali njegovo umjetničko obrazovanje je bilo nesustavno zbog mobilizacije i trogodišnjeg ratnog zarobljeništva na Siciliji. Tijekom razdoblja od 1919. do 1924. godine Gecan je živio u Zagrebu, Pragu i Berlinu, a tijekom 1924. i 1932. u New Yorku i Chicagu.
Na zagrebačkom proljetnom salonu 1920-ih godina sudjelovao je s Milivojem Uzelcem, Marijanom Trepše i Vladimirom Varlajom kao grupa četvorice ili praška četvorka. Studirajući u Pragu ovi mladići su sa sobom donijeli nove ekspresionističke ideje na hrvatsku umjetničku scenu. Od 1932. godine živio je u Zagrebu gdje je završio svoj studij na Akademiji likovnih umjetnosti 1936. godine.
Godine 1931. Gecan prvi put osjeća simptome Parkinsove bolesti, tremor u desnoj ruci koji će s vremenom postati sve jača te mu onemogućiti slikanje, posebice proporcije i anatomiju zbog čega se motivski okreće mrtvim prirodama i fragmentima pejzaža naglašenog kolorizma. To je vidljivo u radu “Orebić” iz 1935. godine, isječak natkrivene terase ispred male primorske kućice koja je možda Gecanu bila svakodnevni prizor naslikan impresionistički, kratkim potezima.
Tekst: Stella Baki, kustosica / muzejska pedagogica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb