Antun Motika
Mrtva priroda s kokotom, 1957.
ulje na kartonu
99 x 69 cm
MG-2282
Antun Motika (1902. – 1992.) klasični je slikar, ali i modernist eksperimentator. Na ALU-u u Zagrebu 1921. – 1926. studirao je kiparstvo (R. Valdec), a potom slikarstvo (M. Vanka, T. Krizman V. Becić i Lj. Babić kod kojeg polazi poslijediplomski). Crtao je karikature za časopis Koprive (1928. – 1929.) potpisavši se jednom kao Lopata. Studij nastavlja u Parizu 1930. gdje ga se doimlje slikarstvo postimpresionista: lirizam P. Bonnarda i vibrantnost R. Dufyja. Na tim poticajima razvija postimpresionistički intimizam slikanjem interijera i pogleda kroz prozor. U mostarskom periodu, 30-ih, približio se apstrakciji međusobnim nadopunjavanjem plohe i motiva prikazanih na razmeđu dviju i triju dimenzija. Vidljiva je za Motiku tipična bijela podloga, a crtež se naslućuje i u akvarelima i gvaševima. Eksperimentira kolažom, dimnicama, dekalkomanijama, organskim materijalima, fotografikama i frotažima. Stvara inspiriran glazbom te nadrealističkim načelom kontroliranog automatizma, o čemu svjedoči grafizam postimpresionističkog prizora Mrtve prirode sa kokotom, 1957. Ovdje je pojačan nadrealni učinak, jer uz stolicu i posudu na njoj šareni pijetao lebdi naopačke u ispunjenom prostoru. Motikina izložba Arhajski nadrealizam (1952.) smatra se najodvažnijim odbacivanjem dogmi socijalističkoga realizma. Izazvala je silovite reakcije među hrvatskim kritičarima, s afirmacijom iz pera R. Putara i D. Bašičevića. Od ranih 50-ih bavi se i oblikovanjem skulpture u staklu, a od 60-ih oblikuje i u željezu. Dobitnik je Nagrade Vladimir Nazor za životno djelo 1969. Dopisni je član JAZU-a od 1975., a značajan je njegov pedagoški rad na Školi primijenjene umjetnosti (1941. – 1961.) koji ga je i potaknuo na eksperimente. Od 1982. povlači se u intimni svijet.
Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik acionalnog muzeja moderne umjetnosti ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti , Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb