Emanuel Vidović
K mrtvom gradu, 1919.
ulje na platnu
100 x 137,5 cm
MG-579
Velika simbolička kompozicija "K mrtvom gradu” Vidovićeva je vizija puta u vječnost. Među brojnim prizorima splitske luke iz Vidovićeve tamne faze koju slika tijekom i neposredno nakon Prvog svjetskog rata u mračnoj i praznoj zgradi Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu, ovo se remek-djelo ističe čudesnom snagom apstrahiranja pojavnog kojom opisuje neopisivo i govori o neizrecivom. Jedinstveni raspon zelenog tona sjedinjuje more, kopno i nebo, a noć obasjana mjesečinom otkriva danteovsku lađu koja plovi prema onome svijetu. Vidovićevo snoviđenje u motivu gradskoga groblja sjedinjuje umjetnikovu tugu za umrlim djetetom s ratnom tragedijom koja je zadesila čitav svijet.
Emanuel Vidović (Split, 1870. – 1953.) jedan je od ključnih slikara hrvatskog modernizma. Umjetničko je obrazovanje započeo 1887. u Veneciji. Iako je ubrzo napustio Accademia di Belle Arti ostao je u Veneciji. Učio je od divizionista, slikao kanale i lagune, a atrij Sv. Marka bio mu je prvi atelijer. Kasnije živi i izlaže u Milanu i Chioggi. Krajem stoljeća vraća se u Split. Predaje na Obrtnoj školi i intenzivno slika. Godine 1908. inicirao je izrazito uspješnu i važnu “Prvu dalmatinsku izložbu”. Sudjelovao je i u osnivanju Društva Medulić. Procjenjuje se da je u više od pola stoljeća predanoga rada Emanuel Vidović naslikao više tisuća slika, od kojih je pola sâm uništio. Slikao je uglavnom krajolike s talijanskim, splitskim i trogirskim motivima te interijere i mrtve prirode.
Tekst: Lada Bošnjak Velagić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb