Jozo Klarica je diplomirao na Karlovom univerzitetu u Pragu (FAMU). Izučavao je povijest fotografskih tehnologija i fotokemijskih procesa. Uspješno je rekonstruirao nekoliko starih fotografskih postupaka koje je prezentirao na autorskim izložbama. Karakteristika Klaričinog rada je da koristi fotoaparate 19. st., među ostalima kameru obscuru i repliku prvog panoramskog fotoaparata konstruiranog od Fridricha von Martensa 1845 g. u Parizu, kojeg je Klarica izradio kao idealnu repliku. Svoje negative Klarica isključivo kontaktno kopira. Što se sve našlo na fotografiama Josipa Klarice? Ne znam nije li još prerano govoriti o nekim „fazama“ njegova djelovanja. Svakako je jasno da novi krugovi interesa ne isključuju starije. Katkada kao da su po srijedi citati iz vlastitog opusa, a novi izbor motiva naslućuje se u nekom ranijem. Ipak, u vremenu kad je Klarica još posezao za crnom kutijom na kojoj je ulogu objektiva odigrala kalibrirana rupa na stijenki „kamere“, Klarica je snimao svoje rane mrtve prirode u kojima na posve neočekivani način u uvjerljivom jedinstvu djela traje neki čudni sklad između brutalnog i vulgarnog i – najsenzibilnije zamislive poezije bitka umrtvljenih bića i stvari.
Radoslav Putar, Josip Klarica, katalog izložbe, Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb 1980.