Henrika (Henrietta) Šantel, Pralja, 1907.

Henrika (Henrietta) Šantel
Pralja, 1907.
ulje na platnu
89 x 66 cm
MG-574

Slovenska slikarica Henrika (Henrietta) Šantel (Gorica, 1874. – Ljubljana, 1940.) umjetničko školovanje započela je 1891. u Münchenu na Ženskoj akademiji umjetnosti (Damenacademie) u klasi Friedricha Fehra i Ludwiga Schmid-Reuttea. Potom se u Beču usavršavala pod mentorstvom Anne Hillermann i Josefa Michaleka. Nakon čestih boravaka u Beču i Münchenu između 1904. do 1907. vratila se u Goricu gdje je predavala umjetnost. Kad je u Prvom svjetskom ratu Gorica pripojena Italiji, preselila se u Maribor, a od 1929. živjela je u Ljubljani.
Šantelin opus temelji se na prikazima ženskih subjekata unutar „tradicionalnih“, segregiranih uloga. Ipak, radovi poput Pralje (1907.) odskaču od konvencionalnog prikaza i uvriježene društveno-kulturne pozicije žene. Figure na Šantelinim platnima odišu osebujnom primjenom realističkih strujanja suprotstavljajući se klasičnim društvenim i slikarskim normama.
U prizoru koji objedinjuje spontanost i hotimičnost, slikarica u ulju Pralja prikazuje anonimnu žensku osobu u trenutku predaha između fizičkih napora pri čemu ističe umor, ali i intimu portretirane. Uvriježenu normu krši i neformalna poza raširenih nogu, ali upravo se u toj spontanoj gesti sasvim suprotnoj kanonu ženstvenosti ističe istinska ljudskost i ljepota tjelesnog, umornog i stvarnog.

Tekst: Lovre Mrduljaš © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb