Ivo Gattin
Crna struktura sa tri ogrebotine, 1957.
pijesak, smola, paljenje / platno, 93 x 73 cm
MG-3902
Ivo Gattin (1926. – 1978.) prvi je i najdosljedniji predstavnik hrvatskog enformela. Radikalnost i eksperimentiranje neslikarskim materijalima (pigment, vosak, pijesak, smola, žica) i tvorbenim procesima (premazivanje, paljenje, probijanje, grebanje, kidanje, udaranje, dekolažiranje) njegova je karakterna osobina (I. Zidić). To su ključne metode Gattinova materijalnog i fizičkog, nesadržajnog izraza. Studirao je i diplomirao na ALU-u u Zagrebu (1946. – 1951.). Prvotno stvara u duhu nadrealizma (izložba 1956., Zagreb) iz kojeg u najintenzivnijem enformelističkom periodu (1956. – 1963.) kontroliranim automatizmom i nepredvidljivosti izrasta bezoblična materija. Gattinova izložba 1957. u Zagrebu bila je šok i pobudila upit: Je li to doista umjetnost? Od 1963. do 1970. živi u Milanu i bavi se ilustracijom. Crteže i grafike ostvaruje frotiranjem (trljanjem), paljenjem i trganjem. Nakon prekida 1967. ponovno djeluje od 1976. Ključne odrednice Gattinova enformela su monokromija i otkloni od pravokutnog formata; preobražava ga u amorfne tvorevine koje probijanjem materije prodiru u prostor. Crna struktura sa tri ogrebotine iz 1957. grubi je crni monokromni vizualni supstrat koji još poštuje format, kao i ekran materije sa tri reljefne linije koje ističu procesualnost tvorbe i fizičke činjeničnosti slike. U semantičkom kôdu to je egzistencijalni odraz zebnje usred hladnoratovske podjele. Samostalno je izlagao u Zagrebu (1956., 1957., 1978.), Veneciji (1959.), Milanu (1964.) i Novari (1965.). Problemsku izložbu priredila je Branka Stipančić u GSU-u u Zagrebu 1992.
Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.