Nacionalni muzej moderne umjetnosti od 23. listopada do 20. studenoga 2026. u Oktogonu NMMU predstavlja izložbu Golo tijelo. U koncepciji Branka Franceschija, ravnatelja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Dubravke Tomeković Aralice, predstavlja fotografije istaknutih hrvatskih umjetničkih fotografa Rina Gropuzza, Borisa Štajduhara te Almina Zrna, jednog od najcjenjenijih bosanskohercegovačkih majstora fotografije. Izložbu prati katalog na hrvatskom i engleskom jeziku s tekstom povjesničarke umjetnosti, kustosice i likovne kritičarke Leile Topić.

U pjesmi Memories Leonard Cohen ne skriva što želi: vidjeti nago žensko tijelo. Zahtjev je izravan, uporan i erotičan, ali izrečen kao molba: Won’t you let me see? Zapravo, kroz čitavu pjesmu Cohen uporno traži dopuštenje da promatra njezino nago tijelo, premda mu ona nudi druge, možda i erotičnije oblike bliskosti. Međutim, posve je jasno: odluka pripada ženi kojoj se obraća. Ponavljanje molbe pritom razotkriva ranjivu molećivost pogleda: onaj koji želi gledati ovisi isključivo o dopuštenju osobe pred sobom. (...)  - Leila Topić iz teksta u katalogu izložbe

Životopisi
Rino Gropuzzo (Rijeka, 1955.) bavi se fotografijom od ranih 70-ih godina. Stručno se usavršavao u Parizu i Milanu objavljujući do danas fotografije u uglednim domaćim i inozemnim časopisima (Start, Playboy, Klik, Globus, Panorama, Donna moderna, Flash, Crazy Time, Luxuria, Pantheon,…) Objavljivao je na skupnim i samostalnim izložbama u Zagrebu, Opatiji, Rijeci, Puli, Kopru, Rovinju, te u Bariu, Redipuglii, Solighetu, Trstu, Magdeburgu, Monte Carlu, Laupheimu i Torontu. Višekratno je nagrađivan autor, član Hrvatskog društva likovnih umjetnika I Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika.

Boris Štajduhar rođen je u Zagrebu, a fotografijom se profesionalno bavi od 1980. godine. Počeo je raditi u omladinskim listovima Poletu i Studentskom listu, gdje je već od prve objavljene fotografije postao stalni član redakcija, a zatim je počeo snimati za tadašnja najprestižnija izdanja Start, Svijet i ostale najvažnije jugoslavenske tiskovine. Početkom osamdesetih godina uvršten je u tadašnju slavnu Četvrtu generaciju zagrebačkih fotografa. Kasnije se specijalizirao za portretiranje hrvatskih ljepotica i estradnih zvijezda, a u javnosti je poznat kao fotograf koji je snimio najviše obnaženih slavnih osoba. U vrijeme kada je Europapress holding bila najvažnija medijska kuća na svim prostorima, radio je za sva njihova izdanja za koja je fotografirao, ali i osmišljavao rubrike, postavljao vizualni identitet tiskovina i nametnuo najviše fotografske standarde. Snimao je za Globus, Gloriju, Arenu, Playboy, Forbes, Vogue, Vanity Fair, Cosmopolitan, Graziju, Vitu, Telegram. Minimalno 500 naslovnica navedenih tiskovina osmislio je i snimio upravo Štajduhar.
Jedini je hrvatski fotograf čije su fotografije objavljene u američkom i britanskom Vogueu. Dugogodišji član ULUPUH-a I Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Autor je brojnih uspješnih kampanja za razne svjetski poznate brendove: Nike, Baldinini, Zaks, MAK, Pletix, Fiat, St. Moritz Art Masters, Nokia. Fotografije su mu objavljivane u raznim monografijama, poput Proizvođači slika, Gloria, Polet — igraonica za odrasle. Organizirao je desetak samostalnih izložbi te sudjelovao na brojnim skupnim izložbama, iako kao fotograf koji je većinu karijere posvetio medijima.

Almin Zrno je jedan od vodećih bosanskohercegovačkih fotografa. Rođen u Sarajevu 1966. napravio je prve korake u fotografiji u dobi od 14 godina. Karijeru započinje nakon ratnih godina koje je proveo u odbrani Sarajeva. Kao mladi fotograf u početku djeluje u prostoru reportažne i dokumentarne fotografije, a zatim se okreće ka autorskoj fotografiji, s fokusom na fotografiju portreta i akta. Često surađuje s umjetnicima u dokumentiranju umjetničkih procesa i stalni je član muzeja Ars Aevi. Od 2000. godine član je ULUPUBiH, u kojem je obnašao dužnost predsjednika u dva mandata. Godine 2007. dobiva status istaknutog samostalnog umjetnika KS. Osim navedenih suradnji, jedna od značajnih je stalna suradnja sa SARAJEVO FILM FESTIVALOM u kojem radi, sada već kultne portrete glumaca takmičarskog dijela festivala. Njegove fotografije izlagane su u BiH, Sloveniji, Austriji, Njemačkoj, Grčkoj, SAD-u i dr. Autor je preko 25 samostalnih izložbi, dok recentne samostalne izložbe uključuju Apology of Eros (Beč, Ljubljana, 2018.), Jannis Kounellis, Sarajevo 2004 (KuK Galerija, Keln, 2021.), te jednomjesečnog postava njegove fotoinstalacije Majka Srebrenice na Trgu Taksim (Istanbul, 2018.), zatim PLEONEXIA I, II i III u Sarajevu i Tuzli. Na 30. Godišnjicu od genocida u Srebrenici (2025.) ciklus Majka Srebrenice je u suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti ARS AEVI predstavljen na pet kontinenata i pročeljima velikog broja muzeja i galerija s posebnim naglaskom na sjedište UN-a. Za svoja ostvarenja Zrno je primio dvije nagrade Udruženje novinara BiH, zatim šest godišnjih nagrada Collegium Artisticum-a. Njegov rad objedinjen je u dvije opsežne monografije, Vijećnica (2015) i Apology of Eros (2018). Trenutno živi i aktivno radi u Sarajevu.

Reprodukcije (s lijeva na desno): RINO GROPUZZO, Ifka, 2014., tisak na platnu, 100 x 150 cm / BORIS ŠTAJDUHAR, Ena, 2014., tisak na papiru, 70 x 100 cm / ALMIN ZRNO, Ciklus - Body Sculpture (VIII.), tisak na platnu, 100 x 70 cm