Emanuel Vidović
Giudecca (Venecija), oko 1905. (?)
ulje na platnu
92,2 x 130 cu (104,5 x 143 cm)
MG-578
Jedan od ključnih slikara hrvatskog modernizma Emanuel Vidović (1870. – 1953.) slikarsko je naukovanje započeo u rodnom Splitu kod slikara i graditelja Emila Vecchiettija. Godine 1887. odlazi studirati u Veneciju. Iako na Accademia di Belle Arti prvoupisano kiparstvo ubrzo zamjenjuje slikarstvom, već 1890. studij prekida razočaran konzervativnim pristupom i u potpunosti se posvećuje slikanju venecijanskih kanala i laguna. Nakon deset godina provedenih u Veneciji, Milanu i Chioggi Vidović se 1907. zauvijek vratio u Split. Intenzivno je slikao, a osim što je od 1909. predavao u Obrtnoj školi, sudjelovao je u osnivanju Društva Medulić te je bitno utjecao na našu likovnu, ali i širu kulturnu scenu.
Ambijent venecijanskih kanala i prizori iz obližnjeg ribarskog naselja Chioggia presudno su utjecali na opus Emanuela Vidovića. U formativnoj fazi njegova slikarstva vidljivi su utjecaji venecijanskih pejzažista poput Guglielma Ciardija te radovi slikani u otvorenom (plein air) pod utjecajem macchiaiola (skupine toskanskih umjetnika koja je slikala mrljastim potezom kista).
Iako „Giudecca (Venecija)“ prikazuje klasičan Vidovićev motiv: venecijanske gondole vezane uz rub kanala, mostiće i prepoznatljivu arhitekturu, unutar slikareva opusa se osim dimenzijom ističe i intrigantnim odrazom u vodi kanala, a koji ne odgovara prikazanoj stvarnoj arhitekturi. Iako je Vidović na jednoj od svojih najvećih slika tijekom rada očito promijenio gornji vedutni dio prizora, ranija se varijanta i dalje 'fantomski' odražava u vodi kanala. Dojmu mističnosti pridonosi i tamni kolorit na kojem se ističe grimizno crvena boja pročelja zgrade i krošnje drveta te u odrazu u tamnom plavkastom kanalu. Potezi kista su gusti i brzo naneseni.
Tekst: Stella Baki, kustosica / muzejska pedagoginja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb