Branko Ružić
Most I, 1989.
boja, kaširani papir
79 x 15 x 26 cm
MG-5890

Branko Ružić (1919.-1997.) bio je poznati hrvatski kipar koji je diplomirao kiparstvo 1944. kod profesora Frane Kršinća te slikarstvo 1948. godine pod Marinom Tartagliom na Akademiji likovnih umjetnost u Zagrebu. Na Akademiji je predavao kiparstvo i metodiku od 1961. do 1985. godine, a nakon se nastavio baviti pedagoškim radom i pisanjem o umjetnosti.
Godine 1964. zajedno sa Stojanom Ćelićem i Rikom Debenjakom predstavlja Jugoslaviju na 32. venecijanskom Bijenalu gdje mu međunarodni žiri za kiparstvo dodjeljuje nagradu zaklade David E. Bright čime je svrstan u laureate Bijenala, jedinstven uspjeh jugoslavenskog kiparstva koje se nije ponovilo. Još jedan Ružićev uspjeh je bilo i postavljanje skulpture “Korablja” ispred jugoslavenskog paviljona na svjetskom EXPO-u u Montrealu 1967. godine.
“Most I” je skulptura nastala 1989. od obojanog kaširanog papira kojeg počinje koristiti nakon prometne nesreće 1988. godine kada nije mogao raditi s drvom, a ležao je nepokretan u krevetu šest mjeseci. Tada počinje raditi i s glinom, a njegova supruga predlaže da izveze s iglom njegove crteže (radovi “Iglom po platnu”). Za taj period stvaranja Ružić je izjavio: “To vam je kao kad zatvorenici umjesto u konkretnom materijalu, rade u kruhu.”
Sastavljena od organskih oblika te pojednostavljenom, rukom obrađenom teksturom podsjeća na drvo što je i bio materijal kojim se Ružić najviše koristio u svojem opusu. Osjećaj rudimentarnosti i nedovršenosti radova vežemo uz izvore kojima je bio inspiriran (prethistorijska i narodna umjetnost, dječji crteži, putovanja u inozemstvo), ali i trenutačno stanje u kojem je bilo umjetnikovo tijelo dok je stvarao ovaj rad.

Tekst: Stella Baki, kustosica / muzejska pedagoginja Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © National Museum of Modern Art, Zagreb