Maksimilijan Vanka
Portret Dore Pejačević, 1917.
ulje na platnu
114 x 95 cm
MG-7179

Maksimilijan Vanka (1889.–1962.) je slikarstvo studirao u Zagrebu kod Bele Čikoša Sesije i u Bruxellesu. Radio je kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu do 1934. godine, nakon čega odlazi u SAD. Značajna je njegova pripadnost Grupi četvorice, zajedno s Ljubom Babićem, Vladimirom Becićem i Jerolimom Mišeom od 1926. do 1929. godine, kada se grupa bez Vanke transformira u znamenitu Grupu trojice. Član JAZU postao je 1929. godine. U njegovom opusu značajno mjesto zauzimaju kompozicije velikog formata s folklornim i religioznim temama, koloristički pejzaži u akvarelu, portreti i autoportreti. Bavio se također fresco slikarstvom i skulpturom, a posebno su zanimljivi Vankini nacrti za dekoracije i kostime baleta Krešimira Baranovića Licitarsko srce.
Modrim, smeđim i bež tonovima s primjesom sive naslikan je sjedeći lik skladateljice Dore Pejačević (tijelo u profilu, lice u tri četvrt profilu) kako u krilu pridržava violinu i gudalo. Odjevena je u svilenu bež haljinu što komotno pada niz tijelo. Oko vrata nosi duge niske bijelih bisera. Pogled umjetnice usmjeren je u promatrača. Ekspresivnost okolnog pejzaža postignuta je dugim zakrivljenim potezima zlatne i sivo plave u iscrtavanju neba, stvarajući kovitlac specifičnog emotivnog naboja.

Tekst : dr. sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb