NMMU: Kojim radovima se predstavljate na ovoj izložbi?
Nina Annabelle Märkl: Radovi koje sam odabrala pripadaju ciklusu Propusne skulpture, koji su nastali ove godine, a u kontrastu s njima su radovi iz serije Trostruki prijeklopi, koju sam započela 2021.
Rad iz ciklusa Propusne skulpture postavila sam u prednju prostoriju s pogledom na ulicu i izloge kako bih pojačala učinak propusnosti između unutrašnjeg i vanjskog prostora te vidljivost umjetničkih djela, koja se vizualno preklapaju, uključujući i pomake perspektive.
Radovi iz serije Trostruki preklopi na neki način sami su sebi izlozi: riječ je o skulpturalnim djelima (izrezani crteži na presavijenom papiru u kombinaciji s aluminijskim naborima) okruženima savijenim makrolonom, koji hvata refleksije svjetla i okolnog prostora. Promatrači se također odražavaju na površini izloga i tako bivaju uključeni u svijet koji se razvija unutar umjetničkog djela.
Tako su obje linije radova, koje na prvi pogled djeluju vrlo različito, povezane konceptom propusnosti i promjenom perspektive koja mijenja pogled na dano umjetničko djelo ili postav.

NMMU: Zašto ste za tehniku odabrali tuš? I kako dolazite do potrebnih tretiranih platna na kojima crtate?
Nina Annabelle Märkl: Tuš je moj omiljeni crtački medij. Ne možete se vratiti iza linije nacrtane tušem. Vidite svaki korak procesa, prekretnice, točke u kojima su donesene odluke i mjesto gdje se crtež razvija.
Crtanje tušem je poput života: ne možete se vratiti unatrag, uvijek nosi tragove svega što se dogodilo. I oni ostaju vidljivi… Crtež tušem je poput vidljivog spremišta trenutaka i odluka. Vidljivo spremište složenosti koje ujedno prikazuje sve svoje prethodne faze.
Puno sam razmišljala o platnu kao mediju: ono što sam otkrila za svoj rad jest da želim platno kao neku vrstu „među-medija“. To znači: željela sam pripremiti platno koje na prvi pogled nećete prepoznati kao platno. Slobodan medij, koji nije određen danim konotacijama, medij koji se pomiče između različitih aspekata. Dakle, možemo reći i ambivalentan medij. Medij propustan za različite načine percepcije.
Željela sam neodređen materijal, koji bi bio na neki način glatke teksture, prizivajući asocijacije i na kožu, obrađenu i rastegnutu da se osuše, ali i umjetne asocijacije, primjerice poput kamionske cerade. Materijal koji se kreće između uzvišenog i svakodnevnog.
I trebao bi biti i skulpturalni medij, oslobođen okvira. Entitet za sebe koji ima rubove i granice definirane samim umjetničkim djelom i nepravilnim načinom rezanja, a ne zadanim okvirom. Na taj način umjetničko djelo stvara vlastiti prostor, vlastiti kontekst, u koji se može ući.

NMMU: Već dva desetljeća stvarate kao samostalna umjetnica: koliko vam je sloboda važna?
Nina Annabelle Märkl: Sloboda mi je najvažniji aspekt.
S druge strane, trebam kontinuitet i stabilnost unutar načina na koji radim kako bih mogla osjećati, razmišljati i stvarati slobodno. Zato sam se odlučila za različita polja: s jedne strane, kroz podučavanje u različitim institucijama pomažem ljudima da pronađu svoj vlastiti način izražavanja i razviju svoj osobni način rada. Ovo polje povezano je s društvom i vanjskim svijetom .
S druge strane, tu je moja vlastita umjetnička praksa, gdje sve odluke ovise samo o meni i o dijalogu s umjetničkim djelom i svijetom unutar mene. To je proces preobrazbe svega što opažam i nosim u sebi u umjetničko djelo, kao potpuno samotnoj aktivnosti.
Sloboda je, po mom mišljenju, uvijek pitanje ravnoteže između unutarnjeg i vanjskog svijeta, ali i odgovornosti za tu ravnotežu i za same procese.

NMMU: Vaši radovi sugeriraju i odsutnost krutih granica. Možete li zamisliti stvarni svijet bez granica?
Nina Annabelle Märkl: Kompleksno pitanje, također filozofsko, na koje je teško ukratko odgovoriti.
Općenito postoje različite vrste granica – neke su važne, neke korisne, neke neupotrebljive / disfunkcionalne, a neke destruktivne ili opresivne.
Postoje granice unutar nas samih i oko nas. Vidljive i nevidljive.
Postoje granice koje su važne za zaštitu individue, društva, ali i slobode.
Uvijek moramo razmišljati o tome koje su granice korisne, a koje nisu. Unutar nas samih i unutar društva koje se temelji na demokratskim odlukama utemeljenim na humanističkim idealima, uključujući raznolikost i složenost života i ljudskih bića.

NMMU: Zašto vas u stvaranju posebno privlače ruke i oči?
Nina Annabelle Märkl: Ruke i oči simboliziraju osjetila kojima pristupamo svijetu.
No ono što crtam nisu samo oči – one su više poput entiteta ili organizama u razvoju, koji proizlaze iz očiju.
Neki od njih pretvaraju se u tehničke uređaje, postajući organski alati koji simboliziraju optimizaciju našeg tijela i uma. Većina moje figuracije sadrži organski dio isprepleten s tehničkim, neorganskim elementima.
S rukama je prilično slično.
Uz to, jezik koji se razvija iz očiju i ruku često sadrži mikro-trenutne informacije koje izgovorene riječi ne mogu prenijeti, jer je njihov jezik izravan i nesvjestan, prenoseći osjetljive nijanse u djelićima trenutka.
Fragmenti i dijelovi ljudskog tijela – posebno oči i ruke – također podsjećaju na zavjetne darove koji se prinose višim silama kako bi se dobila pomoć pri različitim emocionalnim ili fizičkim teškoćama. Ti zavjetni darovi simboli su svjesnosti, ali u mom radu neki od njih djeluju disfunkcionalno, iskrivljeno ili neispravno. Ponekad jednostavno ne izgledaju onako kako smo navikli, jer primjerice stvaraju simbioze s tehničkim elementima… na taj način oni postaju vrsta zavjetnih darova za kompleksna i rascjepkana vremena.

NMMU: S obzirom na činjenicu da ste rođeni u Dachauu, koliko vam je težina povijesnog nasljeđa bila možda i teret u posvećenosti životu u umjetnosti?
Nina Annabelle Märkl: Kada si rođen i odrastao u Dachauu, uvijek odrastaš s poviješću. To je doista značajno.
U mojoj generaciji, u mom djetinjstvu 80-ih, bili smo odgajani vrlo svjesni naše povijesti, nacističkog režima i koncentracijskog logora. Postala sam vrlo svjesna odgovornosti koju imamo kao pojedinci koji stvaraju društvo i mjesto u kojem živimo. Zato to ne doživljavam toliko kao teret povijesnog nasljeđa; više osjećam svijest i odgovornost jer sam odrasla na tom specifičnom mjestu, i mislim da je vrlo važno zadržati to živim i sada i u budućnosti. Mislim da mnogi ljudi u Dachauu imaju tu specifičnu osjetljivost.

NMMU: Koliko je na vas utjecao njemački umjetnik Stephan Huber, u čijoj ste klasi diplomirali?
Nina Annabelle Märkl: Oduvijek sam osjećala snažnu povezanost s njegovom umjetnošću i s njegovim kompleksnim načinom razmišljanja, kroz koji u svojim skulpturalnim radovima, filmovima i mapama spaja refleksiju i filozofiju, književnost i naraciju.
Privukla me njegov jedinstvena metoda povezivanja naracije i skulpture, koja otvara nove perspektive polazeći od postojećeg svijeta, o kojem razvija individualne, često nadrealne narative.
Mnogo sam naučila o radu s atmosferom i dramaturgijom zadanog prostora. A moj rad, koji je izvorno bio utemeljen na crtežu, sve se više razvijao prema skulpturalnim oblicima promišljanja i umjetničke prakse.
Mislim da moj rad na prvi pogled izgleda prilično drugačije.
Ali i dalje postoji snažna povezanost u narativnom pristupu i u težnji da se putem umjetnosti razvije vlastiti kozmos sa specifičnim kvalitetama.
Također vidim poveznicu s nadrealističkom tradicijom i njezinim apsurdnim, ali i filozofskim, poetskim i revolucionarnim pristupom.

NMMU: Kako je predavati na Akademiji na kojoj ste i sami studirali?
Nina Annabelle Märkl: Diplomirala sam tamo prije je 16-ak godina, pa je vrijeme nakon Akademije sad već dulje od onog koje sam provela studirajući… Zato mi je na neki način poznato, ali sama činjenica da sam tamo studirala nije nešto o čemu puno razmišljam niti mislim da je nešto što danas ima veliki utjecaj na mene.

NMMU: Koliko vam je poznata hrvatska likovna scena?
Nina Annabelle Märkl: Nisam previše upoznata s hrvatskom likovnom scenom.
Ali ono što sam naučila, počevši od svog rezidencijalnog boravka u Galeriji umjetnina u Splitu, jest koliko su mi različiti pristupi hrvatskih umjetnika djelovali blisko:
Postoji izvanredan način promišljanja stvari na drugačije, vrlo individualne načine.
Neka vrsta suptilnog, ponekad razigranog osjećaja za kritičku percepciju politike i društva, te dijelom vrlo duhovit, razigran i osoban način suočavanja s tim.
Zato osjećam snažan interes i povezanost s različitim umjetnicima i njihovim radom.
Dakle, to je više unutarnja povezanost nego povezanost s nekom suvremenom umjetničkom scenom 😉
Ono što me, primjerice, duboko dotaknulo bio je rad Nives Kavurić Kurtović iz fundusa Galerije umjetnina u Splitu koji sam tamo prošle godine vidjela.

NMMU: Mislite li da vrijeme robotike u kojem ćemo sve više živjeti ugrožava maštu i kreaciju? Da imate robota, za što bi vam služio?
Nina Annabelle Märkl: To se može dogoditi ako ne ostanemo svjesni naših izvornih i analognih načina opažanja i doživljavanja stvari. Mislim da je utjecaj umjetne inteligencije snažan koliko mu mi to dozvolimo u našim individualnim životima i unutar naših kreativnih procesa kao umjetnika. Da imam robota, on bi se mogao pobrinuti za kuću, poreze i organizaciju svih birokratskih stvari koje treba obaviti. 😉

Razgovarala: Lana Šetka © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Na fotografiji : umjetnica Nina Annabelle Märkl / Foto: Axel Liebler