Knjiga Poveznice hrvatskoga i talijanskoga slikarstva od 1872. do 1919. dr. sc. Ivane Rončević Elezović, u izdanju Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Leykam international d.o.o., bit će predstavljena 2. prosinca 2025. u 13 sati u Oktogonu NMMU (Ilica 5, Zagreb).

O knjizi će govoriti: Branko Franceschi, ravnatelj Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti
Eugenia Ehgartner, urednica / Leykam international
Igor Zidić, povjesničar umjetnosti i književnik
prof. dr. sc. Frano Dulibić, recenzent
dr. sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i autorica

Bogato opremljenu publikaciju na 616 stranica na hrvatskom jeziku sa sažetkom na engleskom, grafički je oblikovala Ana Zubić, a objavljena je uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Republike Hrvatske te Zaklade Adris. Recenzije potpisuju prof. dr. sc. Sanja Žaja Vrbica i prof. dr. sc. Frano Dulibić.

O knjizi
Knjiga muzejske savjetnice Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, dr. sc. Ivane Rončević Elezović Poveznice hrvatskoga i talijanskoga slikarstva od 1872. do 1919. istražuje i izdvaja komponentu talijanskih elemenata u slikarstvu hrvatskih autora u zadanom razdoblju od ostalih srednjoeuropskih utjecaja. Njihovo međusobno razlikovanje, kako se tijekom razrade pokazuje, nije uvijek jasno razgraničeno te zahtijeva priznavanje difuzne naravi nijansi u prijelazima. Ova je činjenica rezultat višestrukih čimbenika: od važnosti kulturne razmjene između Italije i prekoalpskih zemalja, koja se odvijala kroz nekoliko različitih kanala, do povijesne uvjetovanosti povezanosti dijelova sjeverne Italije s Austrijom te, konkretno, s austrijskom upravom.
Uže područje rada sačinjavaju dijelovi opusa hrvatskih slikara, koji su nastali u, izravnom ili posrednom, kontaktu s talijanskim kulturnim krugom u razdoblju od 1872. do 1919. godine. Kao početna granica ovoga istraživanja uzete su 1870-te godine jer označavaju odlazak prve trojice predstavnika hrvatskog slikarstva: Ferdinanda Quiquereza, Izidora Kršnjavoga i Nikole Mašića, s Akademije u Münchenu na putovanje u Italiju prema ruti: Venecija, Rim, Napulj (Capri). Završna 1919. godina označava kraj prvog razdoblja izložbi Proljetnog salona (1916.–1919.), kao prijelazni period koji je omogućio snažniji modernistički zamah ostvaren nakon rata te je označen ispreplitanjima jugendstilskih 'zaostataka' i naznaka avangardnijih pristupa u umjetnosti.
Knjiga obrađuje i interpretira segment hrvatskog slikarstva tijekom razdoblja između 1872. i 1919. godine na osnovi njegovih poveznica s talijanskim kulturnim krugom, koji do sada nije bio sustavno obrađen niti interpretiran te se sagledavanjem situacije iz ovoga kuta dolazi do novih spoznaja o pojedinačnim opusima autora, ali i o cjelini ovog važnog segmenta hrvatskog slikarstva bez kojega je nemoguće sagledati puninu povijesno umjetničkog okvira na prijelazu devetnaestoga na dvadeseto stoljeće.

O autorici
Ivana Rončević Elezović (Slavonski Brod, 1977.) nakon završene opće gimnazije u Našicama diplomirala je povijest umjetnosti i anglistiku na Filozofskom Fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2001. godine. Tijekom razdoblja od 2001. do 2004. godine radila je u srednjoškolskoj nastavi likovne umjetnosti i engleskog jezika. Od 2004. godine zaposlena je u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti (tadašnjoj Modernoj galeriji) u Zagrebu, gdje je u ožujku 2011. stekla zvanje više kustosice, a u prosincu 2021. zvanje muzejske savjetnice. Godine 2008. imenovana je kustosicom Zbirke slikarstva od 1898. do 1918., a 2025. kustosicom Zbirke 19. stoljeća do 1918. Radila je na poslovima: vođenja i digitalizacije muzejske dokumentacije, revizija Zbirke u više navrata, kataloške obrade građe, organizacije, koordinacije i autorstva domaćih, međunarodnih skupnih i samostalnih izložbi, stručnog rada na stalnom postavu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti (katalogizacija izložaka 2005. godine i autorski segment za Zbirku slikarstva 1898.–1918. u postavu 2021. godine) te na uredničkim poslovima za publikacije matične kuće. Među važnijim izložbenim projektima valja istaknuti kustoski rad na pripremi i organizaciji izložbe Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Vlaho Bukovac. A Cosmopolitan Croatian, u ulozi asistentice autoru izložbe Igoru Zidiću koja je postavljena u Kunstmuseumu den Haag (tadašnjem Gemeentemuseumu) u Nizozemskoj 2010. i potom u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu iste godine, te autorstvo i kustoske poslove na izložbi Hrvatska umjetnost u europskom kontekstu na prijelazu 19./20. st. u Donauschwäbisches Zentralmuseumu u Ulmu 2012. godine. Redovito sudjeluje na znanstvenim kongresima te publicira stručne i znanstvene radove. Pokrenula je, osmislila i redovito organizira kontinuirane muzejsko-edukativne projekte u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti 10 škola – 10 umjetnika (na nacionalnoj razini) i Gimnazijalci – muzejski vodiči. U svrhu izrade doktorske disertacije u srpnju 2005. godine boravila je na osobnom studijskom putovanju u Bologni, a tijekom veljače, ožujka i prosinca 2009. godine bila je korisnica stipendije Zaklade Adris za terensko istraživanje u Italiji, Dalmaciji i Primorju. Doktorsku disertaciju pod nazivom Poveznice hrvatskoga i talijanskoga slikarstva od 1872. do 1919. obranila je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2023. godine.

Reprodukcija: naslovna stranica knjige. Foto iz arhive Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb