Izložba Latica Ivanišević – dar ljepote koja se otvara u srijedu, 12. studenoga 2025. u 19 sati u prostoru Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Oktogonu (u palači nekadašnje Prve hrvatske štedionice) kontekstualizira stvaralaštvo Latice Ivanišević sa zanimljivom pričom o njezinoj obitelji. Kod Ivaniševićevih, Šilovića i Gavella generacijama su se okupljale najmarkantnije ličnosti hrvatske kulture i umjetnosti, o čemu svjedoči niz izloženih portreta velikih majstora poput Jerolima Miše, Vanje Radauša, Zlatka Price, Marte Ehrlich, Fedora Vaića ili Ede Murtića, ali i brojne zanimljive fotografije, dokumenti i uspomene iz obiteljske arhive. Dok je otac Drago Ivanišević, pjesnik i erudit kao slikar predstavljen izborom svojih nadrealističkih crteža, stvaralaštvo Latice Ivanišević je prezentirano nizom tapiserija snažnog kolorita i impresivnih dimenzija, tekstilnim kolažima, kazališnim kostimima te serijama njezinih radova u emajlu, keramici i glini.
Izložba Dar ljepote najavljuje donaciju Latice Ivanišević Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti i Muzeju za umjetnost i obrt. Izložba o darovanoj ljepoti koja postaje nadahnuće u kustoskoj koncepciji Lade Bošnjak Velagić predstavlja ukupno petnaest autora i pedeset eksponata, a ostaje otvorena do nedjelje, 7. prosinca 2025.
Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske.
Popis autora
Latica Ivanišević, Grga Antunac, Kruno Bošnjak, Marija Braut, Milan Butozan, Marta Ehrlich, Drago Ivanišević, Jerolim Miše, Edo Murtić, Miranda Morić, Ratko Petrić, Zlatko Prica, Vanja Radauš, Stipe Sikirica, Fedor Vaić
Životopis umjetnice
Latica Ivanišević (Zagreb, 1942.) apsolvirala je na Pravnom fakultetu 1965., a već je 1970. otvorila svoju prvu samostalnu izložbu u Muzeju za umjetnost i obrt te ostvarila zapaženu kostimografiju za plesni ansambl na otvorenju Théâtre Espace Cardin u Parizu. Iako se isprva predstavila kao vrsna majstorica emajla, u kasnijim scenografijama i kostimografijama često koristi svakodnevne, neumjetničke materijale poput plastike, žice i recikliranih tkanina, stvarajući scenske slike od tkanica, tapiserija i tekstilnih kolaža.
Uz brojne kazališne angažmane (zagrebački, splitski i osječki HNK, ZKM, Gavella, Teatar u gostima, Dubrovačke ljetne igre, Slovensko narodno gledališče u Ljubljani i Mariboru i dr.), od 1975. kontinuirano surađuje s Televizijom Zagreb (danas HRT) na zabavnim, dokumentarnim, dramskim i filmskim projektima. Od scenografije za Macbeth u režiji Vjekoslava Habuneka (Dubrovačke ljetne igre, 1970.) s inovativnim elementima emajla, do niza kasnijih ostvarenja kao što su Tri kavalira gospođice Melanije (HNK Zagreb, 1974.), Kineske vaze (RTZ, 1978.), Romeo i Julija (SNG Maribor, 1981.), Ljubav na prvi pogled (Teatar u gostima, 1982.), Bez trećega (RTZ, 1989.) i Preobraženje (HRV, 1999.), njezin je rad prepoznat po maštovitosti, likovnosti i osjećaju za scenski prostor.
Uz kostimografiju i scenografiju oblikuje i emajlirani nakit, tapiserije i keramoplastiku. Samostalno je izlagala u Zagrebu, Dubrovniku i Karlovcu, a sudjelovala je i na brojnim skupnim izložbama. Autorica je knjiga Slušaj i gledaj, Latice (Naklada Ljevak, 2010.) i Žena tužnih očiju (Naklada Ljevak, 2012.) te niza tekstova u periodici.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb