Izidor Kršnjavi
Dva prosjaka, 1874.
ulje na platnu
41,7 x 33,8 cm
MG-116

Izidor Kršnjavi (1845.–1927.) bio je hrvatski povjesničar umjetnosti, slikar, kulturni I javni djelatnik djelatnik koji je od 1870-ih pa sve do izložbe Hrvatskog salona, 1898. godine, imao dominantan, a do pred Prvi svjetski rat još uvijek znatan utjecaj u pitanjima kulture i umjetnosti unutar Hrvatske. Njegov titanski značaj za povijest hrvatske umjetnosti i kulture ogleda se u nizu kulturnih i obrazovnih inicijativa te utemeljetieljskoj ulozi u nizu hrvatskih institucija. Bio je prvi profesor povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Zagrebu (1877.–1918.), potaknuo je osnivanje Društva umjetnosti (1878.), na čiju je inicijativu potom osnovana i Moderna galerija (današnji Nacionalni muzej moderne umjetnosti) 1905. godine, potom Muzeja za umjetnost i obrt (1880.) te Obrtne škole (1882.). Bio je prvi ravnatelj Strossmayerove galerije starih majstora i urednik njezina prvoga kataloga te je reorganizirao Arheološki muzej. Promicao je obnovu kućne radinosti i narodni obrt.
Kršnjavijevi talijanski pejzaži i genre prizori svojom tematikom te malenim formatima, slikarskom tehnikom slobodnijeg, vidljivog poteza kista, jasnim dnevnim svjetlom i cjelokupnim ozračjem spontanog i neposrednog bilježenja stvarnosti svjedoče duh modernije shvaćenoga realističkog pristupa slikarstvu. U ovoj su tradiciji, iako brojčano slabije zastupljene negoli pejzaži i vedute, također poznate studije ljudskog lika, osobito one talijanskih seljanki odnosno raznih drugih predstavnika puka, kakve nalazimo gotovo redovito u opusima hrvatskih i inozemnih slikara u Italiji. Njima možemo pribrojiti i Kršnjavijeve studije prosjaka, prosjakinja ili prodavača kao na prikazu Dva prosjaka iz 1874. godine, koje poput usporedivih studija Guglielma Ciardija već ulaze u temu genrea. Poznata je također nekolicina Corotovih studija ovoga tipa, uz one drugih europskih onovremenih autora. Studija ljudskog lika, baš poput one pejzaža, u okviru klasicističke tradicije služila je dvjema temeljnim funkcijama: vježbe izravnog slikanja prema prirodi (tj. prema modelu) te studiranja kostima i poze, koje su potom korištene u atelijerskim kompozicijama s pastoralnom tematikom.

Tekst: dr. sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, ZagrebFoto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb