Vlaho Bukovac
Glava crnca
- - 1878.
ulje na platnu
36.5 x 29.5 cm
MG-3886
Vlaho Bukovac (1855. – 1922.), začetnik hrvatske moderne, bio je znatiželjan i pustolovan duh koji je već kao dijete otišao u Ameriku. Zahvaljujući panslavenski usmjerenom književniku Medi Puciću i biskupu Strossmayeru, Bukovac je upisao parišku akademiju, École des beaux-arts, gdje je slikao kod Alexandrea Cabanela. Tijekom godina upoznao je impresionističko slikarstvo i razvio svoj likovni izraz oslanjajući se na realizam, impresionizam i povremeno simbolizam. Jedan je od inicijatora izgradnje Umjetničkog paviljona, a 1897. godine osniva Društvo hrvatskih umjetnika koje se suprotstavlja Kršnjavijevu Hrvatskom društvu umjetnosti pozivanjem umjetnika na slikanje u pleneru, čime daje zamah hrvatskoj moderni. Pod njegovim utjecajem slikari počinju slikati svjetlijom paletom, te su stvorili varijantu hrvatskog realističkog slikarstva svijetla kolorita poznatu kao Zagrebačka šarena škola. Zbog neslaganja s Kršnjavim Bukovac je 1898. otišao u Cavtat, a potom 1903. u Prag kao profesor na tamošnjoj akademiji.
„Glava crnca“ prikazuje portret mladog Afroamerikanca iz profila, s pravilnim crtama lica i golim mišićavim toraksom, smještenog na neutralnoj pozadini. Kratka crna kosa oštro ocrtava obris lubanje kao i precizno obrađeni brkovi s kratkom bradicom. Znamo kako je Bukovac portrete radio brzo, u nekoliko sesija, te je uvijek nastojao komunicirati s portretiranom osobom. Fasciniran orijentalnim i egzotičnim, u portretu istražuje karakteristike lica mladog muškarca unoseći dubinu i dostojanstvo u prikaz.1 Iako je portret prikazan individualistički, kontekst vremena u kojem je nastao nosi sa sobom skrivene struje objektivizacije i kolonijalnih predrasuda. Egzotizam, kao ključni etos europskog imaginarija 18. i 19. stoljeća, oslikava se kroz prikaze crnih figura koje su postale trajni i utjecajni simboli egzotike tog razdoblja.
Tekst: Marta Radman, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb