Matko Trebotić
List 2, mapa „Jugoslavenska grafika“ 1979.
litografija, papir
600 x 420 mm
MG-4220

Matko Trebotić (1935.) istaknuti je hrvatski slikar kulturalno-prirodnog pamćenja i memorijski suvremenik koji pronalazi lokalno u uopćenom i univerzalni duh u mjesnom, zavičajnom motivu. Cijeli autorov sliko-crtački opus utemeljen je dijalektikom stvaranja na sažimanju svijeta na znak i proširenju znaka na svijet. To je redukcija naracije. Motivi su starohrvatske crkvice, lubanje, križevi, čempresi – identifikacijski znaci trebotićevske ikonografije (I. Slade). Diplomirao je 1961. na beogradskom Arhitektonskom fakultetu. Prvu izložbu ostvario je neslužbeno u Bochumu 1968., što je istaknuto izložbom Pedeset godina samoće… 2018. u Splitu. Ranih 70-ih polazi glasovitu Folkwangschule kod prof. Hermanna Schardta u Essenu u svojstvu Meisterschülera gdje studira i grafičke discipline. Od 1971. nastanjuje se u Düsseldorfu, otkuda prijateljuje sa čuvenim J. Beuysom. List 2 iz grafičke Mape Jugoslavenska grafika (1979.) memorija je – uobičajeno u Trebotića – zavičajnog nasljeđa Splita prikazana kao na dlanu koja je također univerzalno predočena što je miješano sublimirano; antika, rano kršćanstvo, rani srednji i srednji vijek, renesansa… i dalje: to je neiscrpno vrelo autorove nužnosti po sebi i pripadanju slojevitu poprištu, nalazištu, onostrano suvremenoj vizualnoj kakofoniji, trendovskim modama, ludoj estetici svijeta te simplificiranim ideologijama. Trebotićeva djela nalaze se u relevantnim hrvatskim i inozemnim zbirkama i muzejima. Za vodeća mediteranska hrvatska kazališta oslikao je svečane zastore nazvane Jadranski poliptih. Dobitnik je Nagrade Grada Splita za životno djelo 2009.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb