Sava Šumanović
U ateljeu (autoportret), 1920-21.
ugljen na papiru
MG-4370

Vrijeme u kojem nastaje ovaj crtež predstavlja jedan od najuspješnijih perioda u Šumanovićevoj karijeri. Rođen je u Vinkovcima 1896., gimnaziju je završio u Šidu, a Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1918. U Muzeju za umjetnosti obrt 1920. održao je drugu samostalnu izložbu koja dobro prolazi i kod publike i kod kritike. Kolekcionari su otkupili gotovo dvije trećine radova, pa Šumanović konačno može otići u Pariz. Došavši iste godine u grad svojih snova, isprva se teško snalazi. Ipak ubrzo pronalazi svoje mjesto u školi Andrea Lhotea i tu počinje njegova, kako bi to rekao povjesničar umjetnosti Dimitrije Bašičević, „konstruktivistička faza“, referirajući se na Antuna Branka Šimića, koji je jednom prilikom za slikarstvo svog velikog prijatelja Šumanovića rekao da se „ne ravna po formama iz prirode, nego formama iz geometrije“. Dok je figura slikara prikazana s leđa po svim pravilima realističkog crteža, prostor ateljea, peć i slikarski stalak, prikazani su, pod utjecajem Lhoteove postkubističke škole, geometrizirano, to jest uz pomoć oblika koji se ne odnose jedan prema drugom po zakonitostima realističke iluzije, nego po pravilima koje nalaže umjetnost. Po povratku iz Pariza, Šumanović je 1921. u Zagrebu organizirao treću samostalnu izložbu, no postkubistički stil nije se dopao široj javnosti, premda je kritika pozitivno ocijenila nove slike. Neuspjeh kod publike, Šumanoviću je teško pao i tu, kaže Bašičević, simbolički počinje slikareva kalvarija koja će završiti tragičnom smrću 1942. u ustaškom zatvoru u Sremskoj Mitrovici.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb