Povodom nedavnog odlaska istaknutog hrvatskog slikara i grafičara Munira Vejzovića (Doboj, 29. siječnja 1945. – Zagreb, 29. rujna 2024.), Nacionalni muzej moderne umjetnosti u Zagrebu, u Galeriji Josip Račić od 5. prosinca 2024. do 5. siječnja 2025., kao simbolički oproštaj od umjetnika koji je mnogo surađivao s Nacionalnim muzejom moderne umjetnosti i Galerijom Račić, gdje su održane njegove brojne tematske, retrospektivne i monografske izložbe organizira malu komornu izložbu „U sjećanje na Munirove pastorale ili na svijet od jučer“.

Autorica i kustosica izložbe Iva Körbler u predgovoru izložbe pojašnjava kako je opus Munira Vejzovića zapamćen kao jedan od posebnijih slikarskih i crtačkih svjetova u modernoj hrvatskoj umjetnosti.
„Na tragu velikog vala odavanja hommage- a značajnim europskim umjetnicima 20. stoljeća, ovaj je umjetnik izgradio rukopis koji možda – bez obzira na sav njegov vitalizam, hedonizam, raskoš motiva i boje - pomalo pesimistično ukazuje na činjenicu kako su vrhunci europske umjetnosti i civilizacije prošli i kako danas još možemo živjeti samo na njihovim fragmentima, sjećanjima, ili krhotinama. No opet, u tom okretanju prema prošlosti, slikar je formirao specifičan stil i motive koji funkcioniraju bezvremeno, bez obzira na slikarske trendove i mijene. Kada svodimo nečiji opus na nekoliko bitnih odrednica ili lajtmotiva, ili kada tragamo za radovima u kojima se najpotpunije iskazuje umjetnikov svjetonazor i senzibilitet, tada se unutar opusa Munira Vejzovića možemo odmaknuti od njegovih reprezentativnih, velikih slikarskih kompozicija i okrenuti se bogatoj grafičkoj ostavštini, u kojoj se krije ključ njegove riznice motiva i tema. Serije monotipija, od kojih su neke tiskane kao samostalni grafički listovi, druge unutar grafičkih mapa ili bibliofilskih izdanja, za Munira su bile prostor osobne slobode, gdje je prenosio esenciju vlastitog umjetničkog i slikarskog manifesta. Mali formati monotipija – od kojih, jasno, niti jedna nije identična - u tolikoj su mjeri napunjeni živom, vibrantnom energijom, s vrlo pažljivo razrađenim rasporedom motiva u kompoziciji, da možemo ustvrditi kako su mnoge monotipije bile predloškom za kasnije slikarske kompozicije većih i velikih formata. Neke od monotipija korištene su za plakate izložbi 'Pastorala' u galerijama Račić i Schira, u periodu kad je Munirov rad na ovim grafičkim otiscima bio najintenzivniji: između 1986. i 1988. godine, i kada su čvrsto postavljeni horizonti njegovog slikarstva“.
Svi radovi za ovu izložbu posuđeni su iz Zbirke Biškupić.

Munir Vejzović osnovno obrazovanje završava u rodnom gradu, a Školu primijenjene umjetnosti u Sarajevu, slikarski odjel, gdje su mu predavali Mica Todorović i Vojo Dimitrijević. Godine 1965. upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, slikarsko-grafički smjer, gdje uči od profesora Ljube Ivančića, Ive Režeka, Krste Hegedušića, Vjekoslava Paraća i Antuna Mezdjića. Na ALU je kod prof. Frane Baće učio i grafiku kao neobavezni predmet. Tijekom studija na ALU prekida studiranje na trećoj godini i odlazi u Pariz, baš u vrijeme studentskih nemira 1968. godine. Nakon godinu dana ipak se vraća u Zagreb gdje cum laude diplomira u klasi prof. Antuna Mezdjića 1970. godine.
Slijedi razdoblje opstanka u metijeru iako je primoran raditi na nekoliko škola u Doboju. Nakon kratkog boravka u rodnom gradu vraća se u Zagreb. Godine 1977. predaje na Srednjoj školi za primijenjenu umjetnost u Zagrebu, i to je bilo njegovo posljednje pedagoško iskustvo. Od tada radi u svojstvu samostalnog profesionalnog umjetnika.
Boraveći u više navrata u Parizu upoznaje i usvaja veliki dio francuske moderne likovne baštine po raznim muzejima i galerijama (Louvre), istodobno pohađajući neobavezno École des Beaux Arts.
Opsežnu monografiju napisali su 2009. godine o Munirovom slikarstvu akademik Tonko Maroević i Biserka Rauter Plančić, u izdanju Galerije Klovićevi dvori i Art magazina Kontura, a zadnja velika izložba „Zagrljaj erotike i plastike“ organizirana mu je u NMMU- u u Zagrebu 2016. godine, s izborom djela akademika Tonka Maroevića i samog autora. Njegove su radove posebice prepoznali galeristi i kolekcionari u Francuskoj i Italiji, gdje je više puta izlagao i imao svoje kontinuirane pratitelje.
Munirove slike, crteži, grafike i skulpture nalaze se u fundusima svih značajnih hrvatskih muzeja i galerija te u hrvatskim i inozemnim privatnim zbirkama (Francuska, Italija, Austrija).
Dobitnik je Nagrade "Vladimir Nazor" za 2008. godinu.

Izložba je realizirana uz potporu Ministarstva kulture i medija RH i Orbico Grupe.

Reprodukcije: Munir Vejzović
(1) Žena s lepezom, 1986., Kavana II, 1988.
(2) Slikar, 1987., Salome, 1986.
(3) Suzana i starci, hommage a Tintoretto, 1987.
(4) Voće (i čajnik), 1988.
(5) Interieur, 1987.
(6) Etrurija, plakat izložbe 1986., Maske, 1986.
Foto Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb