Izložba pod nazivom Plava - omiljena boja s dvadesetak odabranih djela iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti bit će predstavljena od 24. listopada do 15. prosinca u Muzeju grada Šibenika.  Riječ je o još jednoj u nizu izložbi iz ciklusa NMMU u gostima kojim se u suradnji s muzejskim i galerijskim institucijama u Hrvatskoj vrijedna Muzejska zbirka fragmentarno prezentira javnosti u vrijeme dok je Muzej zatvoren uslijed cjelovite obnove svog sjedišta - Palače Vranyczany-Dobrinović. Autorstvo izložbe potpisuje muzejska savjetnica NMMU Dajana Vlaisavljević, čija je intencija kroz prezentirane radove pokušati proniknuti u različite umjetničke pristupe i poimanja plave boje.
Plava je boja neba, noći, mora… te joj prirodne činjenice pridaju beskrajan - osjećaj beskonačnosti, dakle refleksivnosti. Ona je i najčešća boja vojnih i drugih službenih uniformi (što vuče korijene od kraljevske kićene odjeće). Muzejska slika Portret dr. Ive Maline Vlaha Bukovca iz 1899. reprezentativan je primjer takve prakse.
Plava ima dugu i kontradiktornu povijest. Kao vizualna činjenica par excellence pripisivana su joj različita simbolička značenja, a neka od njih sačuvala su se i u svijesti ili podsvijesti suvremenog čovjeka. Stoga tumačenje likovnih djela ne može ne uzeti u obzir socio-antropološki kontekst koji se duboko utkao u čovjeka. Međutim, asocijativnost plave tijekom povijesti se mijenjala - antički čovjek sasvim ju je drugačije pojmio od, recimo, srednjevjekovnog ili čovjeka iz razdoblja romantizma. U tom smislu zanimljiva je činjenica da se plava nekada smatrala toplom bojom te da su je na primjer antički Grci smatrali ružnom. Uspon plave počinje u srednjem vijeku, a povezivao se Djevicom Marijom, uobičajeno prikazivanom ogrnutom u plavi plašt koji simbolizira nebesku čistoću. U tom je smislu plava dugo smatrana „ženskom“, a crvena „muškom“ bojom simbolizirajući krv prolivenu u ratnim pohodima. U fundusu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti nalazi se nekoliko radova (npr. Nicola Consonija) na kojima je i nadalje ostao prisutan taj ikonografski moment. U smislu melankoličnog osjećaja plava boja svoj vrhunac popularnosti doživljava u razdoblju romantizma, a taj je sentiment ostao prisutan sve do danas. U likovnoj umjetnosti najčešća asocijacija na plavu boju povezana je s umjetnicima poput Vasilija Kandinskog i Franza Marca (Plavi jahač) koji su njome bili fascinirani te plavom Yvesa Kleina.
Oslanjajući se na povijest europskog slikarstva projekt analizira korištenje plave boje u hrvatskoj likovnoj umjetnosti u razdoblju od 19. stoljeća do danas, kao i koriste li je umjetnici i u kojoj mjeri imajući u primisli njezina simbolička značenja ili samo kao vizualnu činjenicu te koji su od njih skloniji koristiti je kao izvor simbolskih značenja, a koji su samo fascinirani njezinom kromatikom.

Umjetnici: Anton (Toni) Aron (1859.–1920.), Ljubo Babić (1890.-1974.), Menci Clement Crnčić (1865.-1930.), Josip Diminić (1937.-2019.), Oton Iveković (1869.-1939.), Ignjat Job (1895.-1936.), Vjekoslav Karas (1821.-1858.), Ljubo de Karina (1948.), Zlatko Keser (1942.), Miroslav Kraljević (1885.-1913.), Zvonimir Lončarić (1927.-2004.), Nikola Mašić (1852. – 1902.), Albert Mosè (1835.-1903.), Marijana Muljević (1948.), Josip Račić (1885.1908.), Ivo Režek (1898.-1979.), Nicholas Roerich (1874.-1947.), Rudolf Sablić (1916.-2012.), Marino Tartaglia (1894.-1984.), Milivoj Uzelac (1897.-1977.), Emanuel Vidović
(1870.-1953.)

Reprodukcije: Miroslav Kraljević (1885.-1913.): Pri toaleti (Djevojka u plavim čarapama), 1912. / ulje na platnu, 62,2x50,3cm / MG-773
Emanuel Vidović (1870.-1953.): Iz lagune, oko 1909. / ulje na platnu, 63x95cm / MG-6715
Josip Račić (1885.-1908.): Pred ogledalom, 1908. / ulje na platnu, 100x58,3cm / MG-2391 (naslovna fotografija)
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb