Juraj Škarpa
(1881. – 1952.)
Srdžba, 1921.
lijevanje, bronca
60 x 41 x 30 cm
MG-6341

Pohađao je Školu za umjetnički obrt u Beču (1913. – 1914.), a diplomirao je na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1920. godine u klasi prof. Roberta Frangeša Mihanovića i pod njegovim utjecajem uspješno je oblikovao ženske aktove.
Bio je suradnik Ivana Meštrovića u radu na mauzoleju obitelji Račić u Cavtatu, s kojim se nakon toga trajno razišao. Škarpa stilski pripada međuratnom modernizmu. Kombinira secesijsku komponentu s ekspresionizmom i postaje jedan od rijetkih hrvatskih ekspresionističkih kipara. U kamenu i drvu radio je portrete i alegorijske kompozicije, a veliki dio opusa ostvario je u sakralnoj i grobljanskoj skulpturi.
Skulptura Srdžba prikazuje nagi, zvjerski muški akt u pokretu i grču. Savijenih je leđa, desne noge u iskoraku, lijeve ispružene u natrag, a obje naliježu na amorfnu masu koja se slijeva na zaokruženu masu ploče, u značenju postamenta. Lice je karikirano oblikovano, bolesnog izraza. Desna je ruka tik uz tijelo, povijena u laktu i seže do brade, a lijeva s ispruženom šakom je u laganom odmaku od tijela, spuštena je i dotiče bedro lijeve noge. Sugestivne kretnje motivirane su grubom emocijom. Naturalistička modelacija i gruba obrada akcentiraju ekspresivnost lika, sirovost emocija i žudnje.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb