Vladimir Becić
Vojnik, 1917.
akvarel na papiru
468 x 328 mm
MG-2130

Uz Josipa Račića, Miroslava Kraljevića i Oskara Hermana, Vladimir Becić spada u onu skupinu umjetnika koji su se početkom 20. stoljeća zalagali za principe tzv. „čistog slikarstva“. Becić, kao i Kraljević, najprije je upisao pravne znanosti, ali se kasnije opredjelio za umjetnost. U Münchenu je 1906. upisao Akademiju likovnih umjetnosti, a 1909. je otišao u Pariz gdje je upisao umjetničku školu La Grande Chaumière. Iste godine izlaže na pariškom Jesenskom salonu i slika nekoliko antologijskih slika, kao što su „Autoportret s polucilindrom“ i „Mrtva priroda“, no brzo se, već 1910. vraća u Osijek gdje su mu živjeli roditelji. Zbog umjetničkih i prijateljskih veza s Ivanom Meštrovićem - koji u Monarhiji početkom stoljeća figurira kao persona non grata zbog svog zalaganja za osnivanjem južnoslavenske države - vlasti mu onemogućavaju zapošljavanje, pa 1913., odlazi u Bitolu u Makedoniji (tada u južnoj Srbiji), gdje se zapošljava kao nastavnik crtanja. Početkom I. svjetskog rata, Becić se dobrovoljno pridružuje srpskoj vojsci s funkcijom ratnog slikara. Tijekom rata djeluje i kao ratni dopisnik za pariški visokotiražni časopis L'Illustration, pa s ratišta u Pariz šalje fotografije i ilustracije. Akvarel „Vojnik“ bio je objavljen u pariškom časopisu i vjerojatno je rađen na temelju fotografskog predloška.
Teško je u hrvatskoj umjetnosti naći tjeskobniji vojnički portret od ovoga. Becić nije prikazao ništa ekstremno – strah, bijes ili očaj; vojnikovo lice je mirno. Mirnoću prizora dodatno naglašavaju maslinasti tonovi šinjela i neutralna pozadina. Čak i šljem, iako naglašen svjetlom, više upućuje na lice, nego na samog sebe. Međutim, pravac vojnikovog pogleda i bjeloočnice koje mu se pritom otkrivaju – bjelina bjeloočnica najdramatičniji je moment prizora – unose u ovaj akvarel jednu određenu zamišljenost i zabrinutost svojstvenu svim ekstremnim ljudskim iskustvima, a osobito onima ratnim.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb