NMMU: Kako biste opisali svoj recentni projekt „Preobraženja“ koji trenutno predstavljate na istoimenoj samostalnoj izložbi u Galeriji Josip Račić?
Damir Širola: Radi se o foto-kolažima odnosno montažama koje su rađene uz minimalnu upotrebu digitalnih alata. Prve montaže na taj način nastale su kao vizualne probe, neka vrsta vizualizacije ideje prema kojoj sam želio od već snimljenih fotografija stvoriti nove, u stvarnosti nemoguće i nadrealne kadrove a zatim ih – ako prođu test – montirati uz pomoć digitalnih alata. Međutim, vidno spajanje grubih printeva otvorilo je ideju odbacivanja varljivih i manipulativnih mogućnosti Photoshopa. Preplavljeni smo slikama dobivenim uz beskrajne korekcije koje suvremeni softveri za obradu fotografija obilno nude a zatim budu masovno zlorabljeni ne bi li zavarali promatrača. To sam svakako htio izbjeći i mislim da sam uspio.

NMMU: Kada ste snimili svoju prvu fotografiju, kojom kamerom i što ste na njoj zabilježili?
Damir Širola: Ako uzmete u obzir moju dob i saznanje da sam kao član Foto sekcije u osnovnoj školi krenuo učiti osnove fotografije, jasno je da ne mogu označiti svoje prvo povećanje…! Pri tome se sjećam da smo imali priliku objaviti svoje uspjele fotografije na panoima kojih je bilo po svim hodnicima škole. Koristili smo, u početku ruske Ljubitelje 2, a zatim češke Flexarete, bar nas nekolicina koji smo i dalje imali pristup u mali studio i foto labos.

NMMU: Odakle ljubav prema fotografiji?
Damir Širola: Moja obitelj nije imala foto aparat, ali je moj otac kod brata i mene razvijao naklonost prema finoj mehanici. Dobro se sjećam da sam bio opčinjen foto aparatom kao tehničkim sklopom, na sreću samo u tim osnovnoškolskim danima i možda par godina nakon njih. Prilično brzo je ta „mehanička“ opčinjenost postala nebitna a uvid u fotografske časopise postao dominantan.

NMMU: Uz koga / odakle ste učili / o fotografskim postupcima i tehnikama?
Damir Širola: Direktnog učenja u obliku lekcija nije nikad bilo, učio sam tako što sam do raspadanje uveza listao i upijao godišnjake časopisa Stern koje se moglo kupiti u Zagrebu. Stotine i stotine fotografija objavljenih tamo otvarale su glad za snimanjima, i danas mislim da su ti godišnjaci, uz monografije značajnih autora temelj fotografije kakvu danas poznajemo kao autorski rad.
Zatim sam naletio na izložbu fotografija Ivana Posavca u Tehničkom muzeju i ostao potpuno zapanjen. Tada, sredinom sedamdesetih, takva izložba je u mojim očima bila divovski iskorak iz domaće, tada jugoslavenske produkcije.

NMMU: Postoji li tema / motiv koji vas nikada nije prestao inspirirati i koji se provlači kroz Vaš cjelokupan fotografski opus?
Damir Širola: Konstanta koju smatram jednim od vrhunaca fotografije je portret. Rijetke su situacije koje su tako eterične kao trenutak odluke da se snimi portret. Ogromna je količina snimljenih portreta, a tako malo je onih koji su amalgam portretirane osobe i snimatelja.

NMMU: Kojeg svjetski priznatog fotografa posebno cijenite?
Damir Širola: Mnogo je imena koja su trajno obilježila fotografski medij, teško je izdvojiti pojedince. Ipak, svakako bih započeo Jacques Henri Lartigueom, zatim nezaobilaznim Henri Cartier-Bressonom, tu su i Richard Avedon i Diane Arbus kao iznimni portretisti i Eward Weston kao minuciozni detaljist i estet. Nemoguće je sažeti gotovo dva stoljeća na par imena, pa ću navesti još samo jedno: Martin Parr, moj favorit narativa modernog društva danas.

NMMU: Analogna ili digitalna fotografija? Crno-bijela ili u koloru?
Damir Širola: Ako je moguće, analogna, ako ima smisla crno-bijela.

NMMU: Fotografija danas i nekad?
Damir Širola: Moderni mediji zapostavljaju snagu fotografije, masovnost i kratkotrajnost prisutnosti fotografija suzuju njen značaj. Dominacija tjednih i mjesečnih tiskanih časopisa je prošlost, brzina kojom bilježimo svjetske događaje ne daju vremena za razvoj snage fotografije.

NMMU: Osim temeljnih zakonitosti, što po vama čini vrhunsku fotografiju?
Damir Širola: Mnogo je žanrovskih podjela unutar fotografije pa je nemoguće odrediti jedinstvene kriterije izvrsnosti. U life fotografiji to su neposrednost i socijalna kritičnost, u portretu trenutak povezivanja portretirane osobe i fotografa, u pejzažnoj čisto likovni kriteriji, itd.
Ipak, usudio bih se reći da je fotografija medij dijelova sekunde, pa ako je taj dio genoma fotografije vidljiv u konačnici onda je fotografija uspjela.

NMMU: Čiji portret biste voljeli snimiti?
Damir Širola: Već godinama odgađam snimiti dvojac koji mi je jako pomogao u shvaćanju fotografije, a to je grupa MO. Vesović i Posavec su veliki fotografi, a snimiti njihov portret je kao pozvati slavnog šefa kuhinje na ručak. Ali, doći će i to vrijeme, ubrzo…

Razgovarala: Lana Šetka © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Iz postava izložbe "Preobraženja" Damira Širole u  u Galeriji Josip Račić i fotoportet umjetnika (detalj) / Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb