Petar Dobrović
Predjel grada N., 1914.
ulje na platnu
73 x 97,8 cm
MG-1483

Obitelj Petra Dobrovića (1890.–1942.) porijeklom je iz Slavonije, iz Daruvara, odakle se odselila u Mađarsku. Dobrović je slikarstvo studirao u Budimpešti tijekom razdoblja od 1909. do 1911., gdje prvi puta i izlaže u Muzeju lijepih umjetnosti 1911. godine. U rodnom Pečuhu družio se s književnikom Miroslavom Krležom. Razdoblje od 1912. do 1914. godine provodi u Parizu kada nastaje serija sezanovskih i kubističkih crteža. Po povratku iz Pariza objavljuje grafike u nizu uglednih mađarskih časopisa i novina, primjerice: Tett, Ma i Nvugat. Godine 1919. Dobrović samostalno izlaže u Zagrebu i Novom Sadu te u Parizu na Izložbi jugoslavenskih umjetnika. U francuskoj metropoli ponovno boravi tijekom razdoblja od 1926. do 1930. godine. Ondje posjećuje izložbe te piše kritike za pariške i njemačke novine. Između 1923. i 1925. godine Dobrović je predavao u Beogradu u Umjetničkoj školi, a od 1937. godine radio je kao professor na beogradskoj Akademiji, u čijem je osnivanju i sudjelovao. Također je jedan od osnivača umjetničke grupe Oblik, koja je osnovana 1926. godine u Beogradu te je sukladno aktualnim europskim trendovima promovirala povratak realizmu i plastičnim vrijednostima slikarstva. Značajni su Dobrovićevi ljteni boravci na Hvaru i u Dubrovniku, gdje je nastao niz pejzaža i portreta u tehnikama ulja i akvarela. Dobrovićevo je slikarstvo naročito obilježio koloristički realizam četvrtog desetljeća 20. stoljeća.
Dok je industrijska veduta Anke Krizmanić na slici Radničko predgrađe Nova Ves, 1912. naznačena u donjoj trećini slike, a druge dvije trećine zauzima pozadinski krajolik, Dobrović istoj temi pristupa tako da gotovo čitavom površinom slike dominira prikaz grada. Prisustvo prirode nagoviješteno je tek trokutastim ulomkom plavičastog neba stiješnjenim uz gornji rub slike. Unatoč tome, dojam na objema slikama je sličan i naglašava grubost širenja modernog industrijskog grada nauštrb prirode te posjeduje izvjesno socijalno značenje. Iako u drugom registru toplih crvenkasto-narančastih i smeđih tonova, poput Krizmanićkina, i Dobrovićev je kolorit ugašen, a strukturu slike obilježava naglašena geometrija kubusa arhitekture.

Tekst: dr.sc. Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content