Gabriel Jurkić
Pejzaž, s. a.
ulje, karton
35 x 25 cm
MG-915

Gabriel Jurkić u pejzažu rodnoga kraja slika duhovnu ljepotu emaniranu u bezbroju mogućih pojavnosti. Priroda zapadne Bosne, livanjska i kupreška brda i visoravni prostori su njegove istinske inspiracije i umjetničke slobode. Od prvih mladenačkih pokušaja do poznih godina provedenih u zataji Franjevačkog samostana Gorica Jurkić upravo u nedirnutim poddinarskim prostranstvima 'u svakom kutu i trenutku nalazi novi motiv'. U Pejzažu iz 1930-ih slobodnim potezima i prirodnim tonovima usklađene geme doseže svjetlo u oblacima i vjetar u krošnjama i dojam veličanstvenog suglasja s prirodom. Slike rodnoga kraja kao vizije zemaljske i nebeske harmonije ubrajaju Gabriela Jurkića među naše najveće pejzažiste 20. stoljeća.
Gabriel Jurkić (Livno, BiH, 1886 – 1974), nakon zagrebačkog umjetničkog školovanja kod Bele Čikoša-Sesije i Mencija Clemena Crnčića te kasnije završene Akademije kod Aloisa Deluga i specijalke kod Kazimierza Pochwalskog u Beču, prva djela od kapitalnog značaja ostvaruje u duhu simbolizma i secesije (Visoravan u cvatu, 1914. iz zbirke Umjetničke galerije BIH u Sarajevu; Put u vječnost, 1918. iz zbirke NMMU). Tijekom dvadesetih godina 20. stoljeća objedinjuje impresionistička iskustva i dekorativnost secesije. U više od šest desetljeća intenzivnog umjetničkog rada uglavnom je slikao pejzaže, portrete i religiozne tema. Jurkićevim je kasnijim stvaralaštvom prevladavao produhovljeni realizam, a bavio se i grafikom, opremom i ilustracijom knjiga i restauriranjem.

Lada Bošnjak Velagić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb