NMMU: Recite nam nešto o radovima iz ciklusa Japetdrom koje ćete prezentirati na svojoj istoimenoj izložbi u Galeriji Josip Račić?
ZDRAVKO MILIĆ: Rado zalazim u svjetove nekih drugih, pomaknutih realnosti i drukčijih zbilja, gdje je sve zaustavljeno, bestežinsko i izvanvremensko; gdje se preklapaju daleke prošlosti i daleke budućnosti, gdje su vidljiva svjetlosna isijavanja i zgusnute energije, gdje se otkrivaju skrivene istine, vezane uz naš prepoznatljivi istarski pejzaž nad kojim se postupno otkrivaju novi-stari svjetovi i u čijem dijelu i mi sudjelujemo. Na rubu znanosti i na ivici istine, izvan puta interdisciplinarnog inženjeringa. To bi bio uvod u neka moja „slikarska istraživanja“ posljednjih dvadesetak godina, pa tako i za Saturnov satelit Japet. On izgleda kao da se radi o dva odvojena dijela, kao da su zavareni. Stručnjaci kažu, kako je svojedobno pisao Daily Mail, da bi na neki način mogla postojati „namjerna modifikacija postojećeg prirodnog objekta“ ili potpuno umjetna građevina koju je sagradila izvanzemaljska civilizacija. Ima i krater u obliku pravilnog šesterokuta, kao i strukture pod kutovima od 90 stupnjeva. Sasvim dovoljno da se posvetim Japetu, na isti način kao i ranije „Lunadromu“.

NMMU: Kad ste otkrili ljubav prema likovnoj umjetnosti i odlučili da će to biti vaš profesionalni put?
ZDRAVKO MILIĆ: U osnovnoj školi, kad sam slikao, bavio se grafikom, mozaikom, gipsanim reljefima … To je jednostavno bilo u meni, raslo i širilo se sve do danas.

NMMU: Odakle interes za astronomiju i kozmologiju?
ZDRAVKO MILIĆ: Jedni od prvih radova u ulju bili su raspadajući meteoriti i spiralne komete, reljefni radovi s komadima kamena. Tu je, recimo, počeo taj neki doticaj s kozmičkim dimenzijama. Kasnije na Akademiji pretvarao sam pojednostavljene istarske pejzaže u svemirske prostore uz vidno prisustvo civilizacije. Jasno da u slijedu kontinuiranog rada pogled ka Kvarneru, riječne doline istarske ili venecijanske lagune utječe na moje stvaralaštvo na način da autobiografske crtice smještam u taj metafizičko razrađeni prostorni pejzaž, doživljavajući i otkrivajući nova iskustva prepoznatljivih vizura, a pričamo o kasnim sedamdesetim godinama prošlog stoljeća. Postepeno u prvi plan dolazi sam pejzaž („Silnice“), zatim u tom slijedu stvaranje Zemlje u prepoznatljivom crtežu pejzaža („Fliper pejzaž“), ekološko lice i naličje uz elektronske titraje („Video pejzaž“), arheološko elektronski ostaci za neku drugu generaciju („Tehno pejzaž“). Motivi iskustva crvene zemlje u Australiji i posjet monolitnoj stijeni Ayers Rocku („ Techno Uluru“) daju mi novo iskustvo i dimenziju, kao prošlost u obliku pulsirajuće fatamorgane. Upravo su mi to bile smjernice za nova otkrivanja („Monolit“) i značenja po pitanju našega postanka („Lunadrom“, „Japetdrom“), a svi putevi vode k nama još uvijek nepoznatim prostorima. I upravo zbog tih karakteristika interesantni su za moje stvaralaštvo, onako, na ivici istine i na rubu znanosti. Dakle, astronomija i kozmologija od samih početaka bile su u mom interesu stvaralaštva, međutim u posljednje su vrijeme na više načina izražavanja „iskočile“ u prvi plan putem vidljivih tragova nekih davno nestalih civilizacija na Zemlji."

NMMU: Bili ste tinejdžer 20. srpnja 1969.; jeste li gledali TV prijenos slijetanja svemirske misije Apolla 11 na Mjesec? Kako se sjećate tog djogađaja? Jeste li barem na trenutak poželjeli biti Neil Alden Armstrong, Michael Collins ili Buzz Aldrin?
ZDRAVKO MILIĆ: Kako da ne! Tada nije bilo puno televizora i uz naš TV bila nas je puna kuća. Sjećam se toga jako dobro. Pomislio sam tada da će, kad budem velik, već biti nekih „linija“ da i ja odem do Mjeseca, pa i kao astronaut. Međutim, za mene je bilo vrlo iznenađujuće da nakon tog povijesnog događaja - kad je čovjek prvi puta kročio na Mjesec- više nije postojao nikakav interes za sljedeća spuštanja iz programa Apollo. Kad smo već kod toga, danas sve priče oko meni zanimljivih tema vezanih uz, primjerice, prisutnost čudnih ili izvanzemaljskih objekata na Mjesecu većina sugovornika samo kratko sluša, vjerojatno da se ne poremeti već čvrsto poimanje svijeta i sve oko njega.

NMMU: Jeste li u mladosti, kao i mnogi iz vaše generacije, bili fascinirani knjigom Sjetva u svemiru ili prvim TV serijama poput Izgubljeni u svemiru?
ZDRAVKO MILIĆ: Čitao sam knjige Ericha von Dänikena i pratio prve TV serije o svemiru, međutim značajnog utjecaja na neko oblikovanje društva po tom pitanju nije bilo. Knjige su se u svijetu, kao i kod nas, čitale u milijunskim nakladama, gledale su se TV serije, ali ako možemo reći nešto konkretno o tome danas, onda je sigurno velika von Dänikenova zasluga bila u tome što su se neki znanstvenici ozbiljno uhvatili te teme. Zahvaljujući tome imamo vrijedne informacije koje službena struka ne priznaje.

NMMU: Jeste li vjerovali da će u 21. stoljeću biti moguće, primjerice, teleportiranje? Kad bi to bilo moguće, gdje biste se voljeli „odvesti“?
ZDRAVKO MILIĆ: Vjerojatno ta mogućnost postoji, ali je nama jako daleka. S današnjim mogućnostima to nije moguće prihvatiti kao neki gotov čin. Računali smo na svu tu novu tehnologiju, bila je nagovještena, nešto oko teleportiranja podataka je uspjelo, ali teleportiranje tijela, uz sve pokuse na kojima se radi, neki predviđaju da će biti moguće za sto ili tisuću godina. No, možda uz pomoć „sa strane“ to bude već i u ovom stoljeću. Ako me dostignu takva tehnološka dostignuća rado bih posjetio mjesece i planete koje sam slikao. Sigurno bi bilo zanimljivo.

NMMU: Kad bi vam financije dozvoljavale, bi li vam bio izazov turistički otputovati u svemir i promatrati Zemlju iz tog rakursa?
ZDRAVKO MILIĆ: Nije to ono pravo. Radije bih bio član neke misije s određenim zadatkom. Volio bih u tom ambijentu radnu atmosferu oko sebe.

NMMU: Vjerujete li da nam položaj planeta u trenutku rođenja oblikuje osobnost i određuje sudbinu?
ZDRAVKO MILIĆ: Zanimljiva je ta teorija i to proučavanje, ali nisam se time bavio.

NMMU: Jeste li proučavali drevne civilizacije i njihove spoznaje o svemiru?
ZDRAVKO MILIĆ: Proučavanje literature vezane uz “zabranjenu arheologiju”, kojom sam bio fasciniran, rezultiralo je time da sam postupno u pejzaž počeo unositi realistične elemente materijalne arheologije interpretirane u djelima Zecharie Sitchina. Čudesno je što je on dešifrirao tekstove stare oko 6000 godina, pisane na sumerskim pločicama klinastim pismom, a koji su svojevrsna nova povijest nastanka života na zemlji. Prema tim starim zapisima i reljefnim prikazima čovjek je stvoren genetskim inženjeringom. U cijeloj toj priči bila mi je vrlo zanimljiva sama terminologija kojom su pisali stari Sumerani o posjetiteljima iz svemira. Koristili su se izrazi poput „nebeska podmornica“, „vatrena kola“, „vrhovni putnik...sišao s nebesa“, „uzašao na nebo“, „lađa s neba“, „nebesko boravište“, „odjeća nebeska“, „nebeska barka“, „nebeska bitka“ … Zapravo se opisuju leteći objekti s kojih su se „režirali“ svi važni događaji. Potaknut pročitanim, slijede ciklusi slika i instalacija zaokupljenih tom tematikom, čiji dijelovi bivaju ulovljeni u mrežu dinamično iluzioniziranih elektronskih titraja, povezujući aktivno i pasivno, stvarajući novonastali teritorij.

NMMU: Kako danas gledate na svemir, nove spoznaje, teorije o izvanzemaljcima?
ZDRAVKO MILIĆ: Od prve knjige, Franka Edwardsa „Leteći Tanjuri ozbiljno – pitanje“, pročitane davne `68. godine, zatim Isaaca Asimova, Petera Kolosima …, pa sve do danas, puno je toga promijenjeno u informativnom pogledu pa tako i o ovoj tematici. Ali nitko od onih koji znaju o tome službeno ne otkriva istinu, nekome je stalo da to traje u ovom obliku, jer u protivnom potpuno otkriće nadovezalo bi se na „zabranjenu arheologiju“, religije bi pale u vodu, a tolike potrebe za tim danas ne postoje. Znači, bolje je da ostane tako. Ja ću i dalje otkrivati nove svjetove uz prisutnost igračaka, a to smo mi, s nama se već netko igra po ucrtanoj višetisućljetnoj šabloni.

NMMU: Jeste li posjetili Stonehenge?
ZDRAVKO MILIĆ: Nisam, ali prostudirao sam ih s par crteža, kao i još neke jednako značajne megalite u svijetu.

Razgovarala: Lana Šetka © Nacionalni muzej moderne umjetnosti
Reprodukcije: (1) Detalj iz ranijeg umjetnikovog ciklusa "Lunadrom"  (3)  Zdravko Milić Japetdrom V, 2023., / akrilik na platnu / 120x200cm / Foto: Zdravko Milić
(2) Portret umjetnika Zdravka Milića / Foto: Cvetka Hojnik / Ljubaznošću umjetnika