Krsto Hegedušić
Pater noster, 1965.
tempera na platnu; kombinirana tehnika 120 x 140 cm
MG-3330

Krsto Hegedušić (1901. – 1975.) izniman je hrvatski slikar izrazite kritičke oštrice. Njegov opus na razmeđu je nasljeđa flamanske renesanse (P. Breughel), primitivna, naivna i takozvana našeg izraza te angažirana realizma – naturalizma pod uplivom nove objektivnosti (G. Grosz). Usvajao je i iskustva ekspresionizma, kubizma, fovizma i nadrealizma što je sve pridonijelo originalnome kritičkom supstratu. Završio je Kraljevsku umjetničku akademiju u Zagrebu 1926. (Lj. Babić, T. Krizman; specijalka V. Becić) te nastavio studij u Parizu 1926. – 1928. S L. Junekom idejni je začetnik grupe Zemlja te organizator izložaba (1929. – 1935.) sve do policijske zabrane. U Hlebinama je od 1930. poučavao seljake slikarstvu (I. Generalić., F. Mraz) i izlagao ih na izložbi Zemlje (1931.). Godine 1932. izdao je zbirku socijalno-kritičkih crteža Podravski motivi sa predgovorom M. Krleže. Zbog svojih socijalističkih uvjerenja bio je višekratno zatvaran. Od 1937. predavao je na ALU-u u Zagrebu, a od 50-ih vodi Majstorsku radionicu. Ilustrirao je Krležine Balade Petrice Kerempuha (1946.). U poslijeratno vrijeme sintetizirao je izraz slikajući tjeskobne i otuđene urbane motive. Slika Pater Noster (1965.) upućuje na beznadno umnožavanje istovjetnoga urbanog identiteta, kloniranih jedinki na pokretnoj traci – stepenicama moderniteta. Potaknuo je osnivanje Arhiva za likovne umjetnosti i Kabineta grafike HAZU. Izradio je svečani zastor HNK-a Zagreb (Anno Domini 1573.) 1969., a 1970. dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb