Vojin Bakić
(1915. - 1992.)
Bik, 1943.
bronca
20 x 14,5 x 10cm
MG-1416

Bakić je jedan od najvažnijih hrvatskih modernističkih kipara koji se priklonio apstrakciji i novim tendencijama, stekavši i međunarodni značaj. Studirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1934. do 1939. te je pohađao specijalke kod Roberta Frangeša Mihanovića, Frane Kršinića te Ivana Meštrovića. Posebno je važan angažman Frane Kršinića koji je Bakića spasio od tragične sudbine njegove braće, primivši ga za svog asistenta tijekom Drugog svjetskog rata. U tom razdoblju također je radio na Agronomskom fakultetu od kuda vjerojatno crpi motiviku životinja, posebno bikova koje će kasnije lišiti deskripcije i svesti na jednostavne oblike, glatke površine i zaobljenih bridova. Bakić će pedesetih godina ustrajati na istraživanju apstrakcije organičkog podrijetla. Međunarodno priznanje dobiva na Bijenalu u Veneciji 1956., kritika posebno ističe veliku sadrenu skulpturu Bika. Nastavlja s istraživanjem redukcije predmetnog, antropomorfnog, zanima ga čista forma u kojoj se otvara volumen prostoru na način da se jednaka važnost daje pozitivu i negativu oblika. Iste modernističke principe primjenjuje pri koncipiranju spomenika antifašizmu koji su do tada često bili anakrone akademske kompozicije.
Muzejska skulptura malih dimenzija Bik iz 1943. pod uplivom je rada u Kršinićevoj radionici. Usklađuje formu i pokret u harmoničnu cjelinu. Bez obzira na male dimenzije skulpture, Bakić je uspio prikazati bika kao nositelja simboličke snage, posebno isticanjem pognute glave, karakterističnog položaja glave prije silovitog napada životinje.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb