Đurđica Zanoški Gudlin
Gospođa, 1977.
poliester, boja
158,5 x 29 x 48 cm
MG-3988

Poliesterska "Gospođa" Đurđice Zanoški Gudlin iz 1977. dirljivo je tužna i sama. Stara je dama očigledno izgubljena usred drame suvremenog društva. Figura u prirodnoj veličini i svakodnevnoj spontanoj gesti naočigled propada u grotesknoj stvarnosti kojoj zapravo ne pripada. Kao kritički osvrt na vrijeme i svijet u kojem živi umjetnica ističe ljudski lik iscrpljen do paradoksa. U tijelu Gospođe koje se destruira i sasvim izvjesno nestaje Đurđica Zanoški Gudlin sažima kritičnost i žestoku ekspresivnost likovne grupe Biafra s čije je posljednje izložbe 1978. skulptura i otkupljena za zbirku NMMU.
Đurđica Zanoški Gudlin (Prosenik, 1950.) diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti 1975. u klasi Valerija Michielija, a već se godinu ranije priključila likovnoj grupi Biafra, skupu talenata koji su se novom figuracijom suprotstavili svim postojećim likovnim, kulturnim i društvenim konvencijama. Kipari Stjepan Gračan, Branko Bunić i Ratko Petrić spontano su se okupili 1970., a naziv Biafra kao simbol rata i gladi u toj afričkoj državi preuzeli su od devastiranog krila studentskog doma u centru Zagreba u kojem su kao skvoteri živjeli, radili i izlagali. Do razlaza 1978. Biafra je održala 15 zajedničkih izložbi, a kasnije su im se osim Đurđice Zanoški Gudlin priključili i S. Jančić, I. Lesiak, V. Jakelić, R. Janjić Jobo, Z. Kauzlarić Atač, R. Labaš i E. R. Tanay. Osim u poliesteru Đurđica Zanoški Gudlin kipari i u drvu i u terakoti, a bavi se i izradom nakita.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb